Novim zakonom o prostituciji koji je na snagu stupio 1. srpnja, Berlin se želi boriti protiv izrabljivanja i trgovine ljudima.
Ipak, ne smatraju svi ovaj zakon dobrim, piše Deutsche Welle.
U Njemačkoj će ubuduće zarada novca u prostituciji biti kompliciranija. Jače kontrolirane i veće kazne spremaju se i za javne kuće.
- Ovdje je teže otvoriti kiosk u kojem će se prodavati prženi krumpir, nego javnu kuću", rekla je bivša njemačka ministrica obitelji Manuela Schwesig kada je prije godinu dana predstavila nacrt ovog zakona u njemačkom Bundestagu. Mnoge prostitutke u Njemačkoj rade u nehumanim uvjetima, dok u biti nitko ne kontrolira te uvjete u kojima one rade.
Prema novom zakonu, prostitutke će biti dužne prijaviti se i savjetovati u javnim zdravstvenim ustanovama, a javne će kuće dozvolu za rad dobiti tek nakon što ispune minimalne higijenske, prostorne i zdravstvene standarde.
Zabranjeni su i 'flatrate' bordeli, kao i rape-gang-bang zabave na kojima se događaju grupni seksualni odnosi. Zabranjen je seksualni odnos bez prezervativa, a korisnici usluga bit će kažnjeni ako svjesno prime usluge prostitutke koja je prisiljena na seks.
Najviše je raširen strah od obveze prijavljivanja i tu se širi panika. Mnoge žene se plaše ove promjene. Njihov argument je: 'Ne mogu se prijaviti i s takvom karticom hodati okolo. Onda ću morati prestati.'
Silvia Vorhauer iz dortmundske Ponoćne misije, koja pruža savjetovanje za osobe koje žele izaći iz prostitucije, kaže da obveznu prijavu vidi kao nepotrebnu. Tvrdi da će obveza prijave voditi ka stigmatizaciji i kriminalizaciji žena.
- To može biti opasno, jer se prostitucija tako može gurnuti u ilegalnost - kaže Vorhauer.
Organizacije kao što su njemačko savezno Udruženje seksualnih usluga (BSD) i Hydra, te humanitarne organizacije koje savjetuju žrtve prisilne prostitucije, kao što su Solwodi i Sisters, smatraju da je zakon vrlo loš.
Solwodi i Sisters obavezno prijavljivanje prostitutki smatraju 'opasnim za pravo na zaštitu privatnih podataka' i žele podnijeti ustavne žalbe protiv zakona, a misle i da mjere za zaštitu žrtava trgovine ljudima i prisilne prostitucije nisu dovoljne.
- Prostitucija nije usluga, to je nasilje - objašnjava osnivačica ove udruge Lea Ackermann.
- Predloženi zakonski propisi kao što je obveza prijavljivanja za žene, obveza korištenja prezervativa ili porezi za vlasnike javnih kuća samo će stvoriti birokratsko čudovište - predviđa.
Samo je jedno jasno: emancipacija 'seksualnih radnica' je izostala. Kada je 2002. godine revolucionarni Zakon za regulaciju pravnih odnosa osoba koje se bave prostitucijom stupio na snagu, na to se gledalo kao na prekretnicu u borbi za prava prostitutki. Nemoralnost je ukinuta, prostitutke su se mogle zaposliti, potraživati svoj honorar i plaćati svoje mirovinske doprinose.
Ipak, prostitutke nisu iskoristile svoja nova prava. Samo jedan posto seksualnih radnica' su potpisale ugovor o zapošljavanju. U istraživanju Instituta za ženske studije Evangeličkog sveučilišta Freiburg došlo se do podataka da velika većina žena prostituciju ne navodi kao svoju profesiju pri zdravstvenim i mirovinskim osiguranjima.
Tja, kaj se more. Neka se te tzv. seksualne radnice prekvalficiraju u političarke te tako prijeđu iz fizičke u mentalnu prostituciju. Posao će im biti kudikamo lakši, a o tzv. društvenom ugledu da se i ne govori.