Obožavam životinje i dugo sam želio psa. Iako je mama bila za, tata je govorio da nema šanse. Svakog dana pregledavao sam oglase, pokazivao mu slike, molio ga da se predomisli… Jedne nedjelje popodne ugledao sam sliku najslađeg štenca na svijetu i znao da mora biti moj.
Čak se i tati svidio i pristao je da ga udomimo pod uvjetom da je pas isključivo moja i mamina briga. Naravno, pristali smo i isto popodne krenuli po njega u Zagorje.
Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam ga ugledao, odmah me došao ponjuškati, a s njime je bila i njegova mama, najslađa francuska buldogica, Štefa.
U autu, na putu za Zagreb, nije izlazio iz mog krila, iako je malo zaudarao i pod hitno je trebao kupanac, bila je to ljubav na prvi pogled i dodir. Ljubav koja traje i danas!
Prošle su već četiri godine otkad je Bin ušao u naš život i promijenio ga je skroz na skroz.
Taj blesavi, ludi, smješni i mazni pesonja velikih ušiju kojeg od milja zovemo Zeko razlog je zbog kojeg su mama i tata morali kupiti veći auto, karavan (narastao je više nego što smo očekivali). Ne smije se penjati na kauč, ali upravo se tamo najčešće mazimo kad smo sami doma. Danas se o njemu se često brine i tata… par puta sam ih uslikao kako izmjenjuju nježnosti, ali nemojte nikome reći.
Moram priznati da ga u gradu baš ne volim šetati, pa to radi uglavnom mama, ali su zato vikendi u prirodi naši! Otkad imamo psa, svaki vikend provodimo u prirodi, na vikendici. Bin je tamo slobodan, ima društvo, zajedno istražujemo prirodu, a po ljeti se i kupamo. Zapravo, s njim se slažem puno bolje nego s bratom.
Tu i tamo zna pustiti goluba ili mi se ušuljati u sobu i ukrasti papuču, ali to su samo dva razloga zašto ga neizmjerno volim.
