U studenom 2008. godine Damir Polančec, tada potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, održao je Predsjedništvu HDZ-a prezentaciju o tijeku pregovora s MOL-om. Prezentacija svjedoči da je vrh izvršne vlasti, dakle i premijerka Jadranka Kosor, bio upoznat sa svim detaljima predaje upravljačkih prava nad Inom MOL-u.
Dvostruko skuplji plin
Pozivajući se, među ostalim, upravo na tu prezentaciju, Polančec naglašava da nisu istinite tvrdnje da članovi Predsjedništva HDZ-a i Vlade nisu znali za gubitke zbog plinskog biznisa te da nisu znali kakva će upravljačka prava dobiti MOL. Na prezentaciji sastavljenoj na 14 stranica Polančec je čelništvu HDZ-a predočio da u odnosu s MOL-om ostaje riješiti pitanje plinskog biznisa te redefinirati dioničarski ugovor.
Plinskom biznisu posvetio je čak sedam stranica na kojima je iznio podatak da Hrvatska troši oko 3,2 milijarde prostornih metara prirodnog plina godišnje, da se 60 posto namiruje iz domaće proizvodnje, a 40 posto iz ugovora s Gazpromom. Pritom je Polančec naveo podatak da je nabavna cijena ruskog plina na granici 2,27 kuna, a prosječna prodajna cijena plina na hrvatskom tržištu je 1,22 kune.
Polančec je vodstvu svoje stranke dao izračun po kojemu je Ina 2008. na plinskom biznisu imala gubitak od 1,450 milijardi kuna.
Prikazao im je da je nužno povišenje cijene plina u petogodišnjem razdoblju te ponudio varijantu da plinski biznis ostane u Ini, ali je zagovarao da se on izdvoji, kao i da se izdvoje podzemna skladišta plina iz Ine.
– Svi su obaviješteni o zahtjevu MOL-a za konsolidaciju prihoda Ine, a koji je uslijedio nakon dobrovoljne javne ponude, odnosno nakon što im je Fond hrvatskih branitelja prodao svojih 7 posto dionica pa je MOL stekao veći vlasnički paket od onog koji i danas ima Vlada – kaže Polančec. Njegova prezentacija također svjedoči da su ljudi koji su donosili konačne odluke u vezi s Inom i prije toga bili upoznati s interesom MOL-a da konsolidira prihode Ine u svojim poslovnim knjigama. Polančec im je rekao da se to može učiniti na dva načina. Jedan je da MOL stekne dodatne dionice kako bi postao vlasnik više od 50 posto dionica ili da ima većinu glasova u Nadzornom odboru.
Već je tada, pod naslovom "Rješavanje otvorenih pitanja dioničarskog ugovora", Polančec iznio prijedlog da Nadzorni odbor ima devet članova (pet MOL, tri Hrvatska, jedan zaposlenici) te naveo popis svih pitanja o kojima bi se odluke morale donositi jednoglasno.
Broj članova uprave
Politički iznimno važan detalj govori da je još u studenom 2008. vrhu HDZ-a Polančec predočio da bi uprava imala šest članova, tri MOL, a tri RH, ali da MOL imenuje predsjednika čiji je glas odlučujući ako su glasovi izjednačeni. Nakon mjesec dana, dakle u prosincu, Vlada je na sjednici prihvatila Polančecovo izvješće. No, iz zapisnika koji su dostavljeni USKOK-u, a i po aktualnim tvrdnjama, proizlazilo bi da je dio oko prevage u Upravnom odboru Polančec prešutio.
No, čak ako je i taj dio te dio o načinu glasanja u NO-a Polančec preskočio u prezentaciji Vladi, to ne znači da premijerka Kosor i vrh stranke nisu znali o čemu je riječ. Polančec kaže da je svaki iole važniji zakon, strategija ili politička odluka najprije bila raspravljena u Predsjedništvu HDZ-a.
Samo lud može mislit da će ulaskom u EU ovaj i ovakvi slučajevi nestat. Velikim zemljama EU ovo odgovara.