Počinje završnica kampanja za europarlamentarne izbore u kojoj se vade posljednja oružja. Kukuriku koalicija, pojačana Pupovcem, dočekuje izbore izbušena aferama i uz katastrofalne ekonomske pokazatelje.
Smjena ministra Linića tek treba dobiti epilog u vjerojatno najtežem sukobu u povijesti stranke. Budući da se dogodila nekoliko tjedana prije glasovanja, SDP-ovci su uspjeli postići neku vrstu privremenog džentlmenskog sporazuma o nenapadanju dok ne prođu izbori. Smijenjeni ministar Linić eksplicitno govori da će se suzdržati samo do 25. 5. To zatišje teško im može pomoći jer, u najmanju ruku, zbunjuje njihove potencijalne birače. Poruka – poklat ćemo se međusobno nakon izbora i izvući gomilu prljavog veša, a sad ćemo glumiti da je sve u redu, ne djeluje baš motivirajuće na potencijalne birače vladajuće stranke. U samo dva mjeseca zaredali su im se slučajevi Lovrić-Merzel, Sabo, Šegon, Linić. Na ministarskim pozicijama klimaju se Jovanović i Rajko Ostojić, a pitanje je što će se još izvući sljedeći tjedan.
Na optužbe zbog tih afera kukurikavci uzvraćaju udarac potezanjem teme problematičnog zapošljavanja u SOA-i u vrijeme dok joj je na čelu bio Tomislav Karamarko. Upitno je u kojoj će mjeri uspjeti uvjeriti javnost kako je oporba ista kao i oni, a koliko će ostaviti dojam da panično mašu bilo kakvom krpom koja će odvući pozornost od njihovih afera i neuspjeha.
Idući izbori bit će veliki test i za druge opcije koje se nadaju dijelu kolača i na parlamentarnim izborima. Laburisti su ostvarili velik uspjeh na zadnjim izborima kada su dobili europarlamentarca, no upitno je jesu li izgubili privlačnost novog igrača na ljevici, i hoće li ORaH, uz dio SDP-ovih, odlomiti i dio laburističkih birača s prošlih izbora. Problem “manjih” stranaka i koalicija je kako uvjeriti birače da su dovoljno jaki za prijelaz izbornog praga, tj. da glas za njih neće biti bačen.
Ovi su izbori, prije svega, važan test za ORaH, Laburiste, Savez za Hrvatsku i Gabrićevu listu. Svima prijeti opasnost da, ne prođu li na ovim manje važnim izborima, dobiju stigmu luzera i pokopaju sve šanse za parlamentarne. Oni koji uspiju proći prag i dobiti eurozastupnika, postat će politički faktor i poželjan koalicijski partner za sve buduće kombinacije.
Bit će zanimljiva i distribucija preferencijskih glasova. Koliko će npr. takvih glasova dobiti Tonino Picula i kako ih tumačiti? Hoće li bivši glasač SDP-a razočaran strankom ostati kod kuće ili će ipak izaći na euroizbore i dati glas ORaH-u ili pak ostati u krilu partije, ali dati preferencijski glas disidentu Piculi kao prosvjednu poruku vodstvu stranke? Isto vrijedi za odnos Stier – Karamarko. HDZ se nastoji profilirati kao demokršćanska, narodnjačka stranka koja se protivi lijevoliberalnim društvenim eksperimentima i razvaljivanju tradicionalnih institucija. Na koalicijskoj listi ima Marijanu Petir koja je jedina u cijelom Saboru svojedobno glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, kojem se Crkva oštro protivila, ali na listi su im i neki bivši zastupnici koji su tada po Sanaderovu naputku glasovali za taj zakon. Jaka karika im je i Ruža Tomašić koja će izvjesno dobiti preferencijske glasove svoje baze koja ju je podržala i prošli put.
Posebno je zanimljiv slučaj Milorada Pupovca koji je stavljen na začelje Kukuriku liste. Ako kao dugogodišnji zastupnik srpske manjine u Saboru dobije većinu preferencijskih glasova Srba, što vrlo moguće može biti više od potrebnih deset posto od ukupnog broja birača liste, Pupovac će ući u Europski parlament, možda i kao prvoplasirani na Kukuriku listi. U tom slučaju bit će zanimljivo vidjeti hoće li i tamo ponavljati teze kako hrvatski sudovi sude po “nacionalističkim kriterijima”, “pristrano, etnički motivirano” kada mu neka presuda nije po volji.
Kampanja za europarlamentarne izbore još nije završila, a ona za sljedeće, predsjedničke, koji nas očekuju krajem godine, već je počela.
Aktualni predsjednik Josipović starta s dobre pozicije utoliko što je osvajanje drugog mandata u Hrvatskoj do sada bilo pravilo. Prirodom svog posla, često je prisutan u javnosti i medijima čemu može zahvaliti dio popularnosti. Kao kandidat bit će ranjiv na onim temama oko kojih je društvo podijeljeno, a u kojima se u prošlosti svrstavao uz partikularne pozicije. Oporba će mu izvjesno prigovarati nekritički odnos prema jugoslavenskom naslijeđu i titoizmu, držanje u slučaju Perković te svrstavanje na gubitničku stranu tijekom referenduma o obitelji, kad je kao predsjednik imao pravo izraziti svoje mišljenje, ali ne i otvoreno agitirati.
Slaba točka su mu i neki savjetnici – od problema sukoba interesa savjetnika Saše Perkovića do istupa Dejana Jovića, koji na vrlo artikuliran, dosljedan i iskren način promiče političko jugoslavenstvo, što je potpuno legitimna pozicija, ali je pomalo čudno da u Uredu predsjednika nacionalne države hrvatskog naroda koji se jedva iskobeljao iz jugoslavenske priče radi savjetnik koji zastupa takve stavove. Protivnici će Josipovića bombardirati i ZAMP-om, što je efektno oružje u vrijeme kada se narod lako pali na socijalnu demagogiju.
Uz to, uzevši u obzir zadnje SDP-ove afere, Josipović bi bolje izglede imao da se odlučio kandidirati kao neovisni kandidat. Upitno je koliko će mu potpora SDP-a koristiti, a koliko će mu biti uteg, jer teret zadnjih afera ostavit će trag i na uspjeh njegove kampanje kao SDP-ova kandidata. Uz to, uzevši u obzir nimalo idiličan odnos s Milanovićem, upitno je koliko će vladajuća stranka zdušno zapeti u kampanji za Josipovića.
Kolinda Grabar Kitarović, ne dođe li do velikih iznenađenja, uskoro je i službena kandidatkinja najveće oporbene stranke. Krasi je pristojan nastup, iskustvo rada u NATO-u, solidna karijera bez afera, a i aura žrtve Sanaderove politike. Pitanje je je li to dovoljno. Bude li kandidature, morat će osim izvrsne forme pokazati i pravi politički sadržaj. Dio javnosti morat će uvjeriti da je samostalna i kako nije puki američki igrač. Američki se interes u mnogim segmentima poklapa s hrvatskim, ali ne u svima, o čemu najbolje svjedoči američka politika podržavanja bošnjačkog centralizma u Federaciji BiH koja je izravno suprotstavljena ne samo interesima, nego i političkim i ljudskim pravima Hrvata u BiH, o čemu će se Kolinda Grabar Kitarović, ako joj kandidatura bude potvrđena, morati očitovati.
Za jasniju sliku treba pričekati i druge kandidature. Situacija će se znatno mijenjati ako katolička mreža koja je iznijela referendum o braku izađe sa svojim kandidatom, što bi borbu za drugi krug na desnoj strani političkog spektra, uz kandidata HDZ-a i već najavljenog dr. Kujundžića, kojeg će istaknuti Savez za Hrvatsku, dodatno zakompliciralo.
Europski izbori pokazat će trenutačno raspoloženje biračkog tijela, a o izlaznosti će ovisiti u kojoj mjeri će biti indikativni za predviđanje rezultata i predsjedničkih i parlamentarnih izbora, do kojih se još svašta može izdogađati. Kampanja je za predsjedničke, ispod površine, odavno počela, pa nas već dan nakon završetka europskih čeka nova višemjesečna izborna tema.
Dobar clanak - no problem u naslovu ima jos jednu dublju razinu, pa je osipanje glasova samo spica sante leda ili bolje reci agregat dubljih problema vecine malih stranaka. ...Problem "manjih" zapravo vec pocinje i tamo da govore "o promjenama Hrvaske" a nemaju niti stranacku bazu koja pokriva Hrvatsku (vec u komunikaciji trebali bi stavit teziste na utjecanje - a ne na mjenjanje, to je nevjerodostojno). ..."Manji" cesto su i manji jer nisu sposobni dogovoriti se nesto i tendiraju vjecitim frakcionastvu i brzo planu (jedna stolice, dvije guzice, nova stranka). ..."Manji" cesto imaju i objektivni problem postaviti jake i dorasle kalibre (cak i SDP nema ministra obrane koji bi engleski znao - a i "pipl mast trast as" se jos svi sjecamo mada i to nije bila "mala" stranka). Manji bi vise trebali traziti suradnju sa vecim ciju politiku nacelno podrzavaju i tamo utjecati (ili medusobno ako ima slicnosti - no to opet nosi svoje probleme), ali i jasno artikulirati akcente gdje se razlikuju i taj dio ciljano masirati. Tako se i Hrvatska Zora postavila da ce odtrcati maraton sa novim najboljim vremenom - a evo vec sada izgleda da nisu nit kilometar uspjeli pretrcati i kratkoga su daha (Iskreno, postoji li Hrvatska Zora jer nudi nova nacela - ili zato jer Kujundzic nije postao predsjednik HDZ-a?). Ipak - izborni prag je najveci problem malih, jer mora se imati najmanje 5% glasova, a od 100% podjeleno na 151 mjesta ispada da za 1 mjesto treba samo 0.662% glasova (pljen odpalih djeli se na one koji su prosli). Tek sa snizenjem praga manji bi dobili nesto vise na vaznosti - osobno vjerujem.