Kad se u predvečerje isprazni 14 kilometara duga pješčana plaža South Beach u gradu Miami na Floridi i tisuće se turista vrati u svoje hotele ili ode u noćni provod iz svoje podstanarske sobe u trošnoj niskogradnji na Washington Aveniji na posao prema plaži krene George Muresan.
Odjeven je u stare široke hlače za lov i gornji dio sportske trenirke dugih rukava a na glavi ima kapu koja može pridržavati svjetiljku. U rukama nosi tešku opremu koja izgleda poput one za otkrivanje mina u poljima. George je šezdesetogodišnjak, nizak rastom, nije previše snažan ali ne žali se na težinu svog sredstva za rad, nego strpljivo svaku večer prigodno opremljen, traži izgubljene kovanice, zlatni ili srebrni nakit koje turisti opijeni suncem i toplim Atlantikom zaborave na plaži ili im ispadnu iz novčanika, odjeće.
George nije humanitarna duša, on pronađene novce i predmete koje iskopa iz vrućeg floridskog pijeska ne vraća pravim vlasnicima, tko bi ih uostalom pronašao, nego sve zadržava za sebe. Nitko mu to ne zabranjuje, nema zakona koji ga može zaustaviti da prevrće po pijesku.
Šeta plažom u opremi poput one za razminiranje
Zlato prodaje a od sitniša kojih se neke večeri, ako ima sreće, nakupi do deset dolara kupuje kruh i povrće. To jedino jede jer je na dijeti zbog dijabetesa. Za ribu i piletinu izdvoji teško zarađen novac jedino za blagdane, najčešće za pravoslavni Božić koji redovito slavi u Americi u koju je prije 25 godina doselio iz Rumunjske.
"Pobjegao sam, prijetili su mi zatvorom u Bukureštu, nisam volio komunizam i mislio sam da nikad neće pasti. Ne volim govoriti o tim vremenima, trudim se sve zaboraviti. Došao sam u Ameriku ali nisam imao sreće, teško sam se privikavao na slobodu i njihovu demokraciju, živio sam u Chicagu, Atlanti a deset godina sam u Miamiju jer je toplo, barem ne trošim na grijanje", počeo je George svoju priču za Večernji list dok smo uz njega šetali po plaži i gledali kako traži novčiće.
Nije imao sreće, u slušalicama na ušima nikako da zazvoni znak da je metal u pijesku. Bacili smo dva dolara u kovanicama i nogom ih zakopali duboko u pijesak dok je George namještao opremu za koju kaže da je vrijedna tisuću i pol dolara. Nakon nekoliko minuta aluminijskom je posudom koja izgleda kao cjedilo, grabio u pijesku i na dnu su zazvonila dva novčića od 25 centi.
"To je pola dolara", pokazuje nam sa smiješkom na licu. Ja sam zadovoljan ali idem tražiti dalje. Duga je noć".
Ja sam sretan čovjek i ne bih se vratio u Rumunjsku
Na pitanje da li se umori šetajući kilometrima i plaši li se lopova ili potencijalnih napadača na plaži, odgovorio je da na preporuku liječnika mora zbog povišenog šećera u krvi puno hodati a nikad nije opljačkan ili doživio neugodnost.
"Turisti misle da sam čudak, boje mi se približiti a mnogi su uvjereni da za gradsku sanitarnu službu čistim plažu od narkomanskih igli ili stakla koje ostane od razbijenih boca."
Na primjedbu da je izabrao nesigurnu egzistenciju pohvalio se da u jednoj osnovnoj školi dva sata na dan čuva djecu na igralištu i s time plati iznajmljenu sobu.
"Da, znam da vi mislite kako sam ja jadan i nesretan, takvim bi me prozvali i u Rumunjskoj gdje je komunizam još u mnogim glavama, ali ja sam zadovoljan. Slobodan sam čovjek i svojim trudom zaradim za hranu. Za moju sreću treba samo nekoliko vaših izgubljenih novčića na plaži", smirenim je glasom komentirao George.
Neki će u Hrvatskoj zaključiti - I to je Amerika, a drugi će pomisliti da je Georgeov posao nemoguć u našoj zemlji jer Hrvati više ne gube novčiće jer ih imaju sve manje a turisti sve plaćaju bankovnim karticama.
Clanak, uostalom kao i ostali od ovog auctora, pun dezinformacija i poluistina. Gospoda Juresko - Kero otudem novcu tjera skupi turizam i pokazuje neznaje o Americi. Ovaj covjek se na plazi zabavlja! Nije mu potrebno raditi jer obzirom da imaa stalnu adresu stanovanja dobiva socijalnu pomoc 800-tinjak dolara mjesecno, stanarinu placa grad u iznosu od 80-tak %, dobije bonove za hranu 250 -300 dolara mjesecno, , ima besplatni zdravstvenu i zubarsku zastitu. Uostalom deklarirana cijena opreme govori da nije "bogec" jer bi onda koristio daleko jeftiniju opremu s cijenom od 200 - 400 dolara. Tom zabavom se bavi mnogo ljudi da ubiju vrijeme na plazi i to rade i danju a ne samo nocu. Ova neupucena gospoda pise fantastiku bez da se potrudi istraziti cinjenice. Tako je i neki dan nalupala tonu gluposti o americkom uredenju - Congresu.