Zadovoljstvo članova Udruge Franak nakon sastanka s guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem nije proizašlo iz pronalaska zajedničkog rješenja, nego iz činjenice da ih je konačno – primio na razgovor.
– Nismo razmatrali nikakve modele, ovo je bio tek preliminarni razgovor na kojem nam je guverner obećao pomoć vezanu uz dobivanje podataka koje trebamo. Guverner nije svjestan situacije u kojoj su dužnici i mi ćemo mu pomoći da je shvati. Ali i dalje ostajemo pri zahtjevu za konverziju kredita u francima, a ako je moguće i eurima, u kune po tečaju koji se primjenjivao u trenutku ugovaranja kredita – poručuje Božo Ivošević, član Udruge Franak kojega je predsjedništvo ovlastilo da govori u njihovo ime, dok su oni uzeli predah i analiziraju moguće opcije. Ivošević objašnjava i da Franak ideju koja uključuje podstanarstvo u stanu koji dužnik “vraća” banci smatra opcijom samo za najbeznadnije slučajeve, one koji ne mogu plaćati ni nesporni dio kredita i koji bi bili u problemima i da se nisu zadužili u ovoj valuti.
– To bi bila pomoć samo za najugroženije, da njih i njihove familije ne izbace iz stana. Za sve ostale trebamo dugoročno i kvalitetno rješenje u našu korist, ali ne na štetu poreznih obveznika – ističe, napominjući da bi se rješenje trebalo moći primijeniti i na dužnike u eurima, dogodi li se i njima sličan problem. Kaže da je svrha valutne klauzule po Zakonu o obveznim odnosima zaštita vrijednosti potraživanja, a u njihovu je slučaju iskorištena za povećanje potraživanja jer razdoblje u kojem su otplaćivali kredit nije nimalo utjecalo na smanjenje duga, nego je glavnica rasla.
– Po svim modelima koji se predlažu, mi ne znamo koliko ćemo vratiti. Želimo znati kolika nam je glavnica: kad smo dizali kredit, dobili smo kune, zarađujemo kune i vraćamo ga u kunama. Nismo mi krivi što je franak rastao, a za ovu situaciju krive su banke i HNB. Posao banaka je procjena rizika, a HNB je stajao po strani i nije upozoravao dužnike kako je to, primjerice, radila središnja banka Austrije – kaže Ivošević te dodaje da Udruga traži osnivanje radnog tijela u kojem bi zajedno s predstavnicima Ministarstva financija i HNB-a tražili rješenje, ako treba i svakodnevno.
Najbolje bi bilo da porezni obveznici odplate te kredite a banke i dužnici da budu zadovoljni.