Više od 19 tisuća Armenaca napustilo je regiju Gorski Karabah i pristiglo do jučer u Armeniju nakon što je Azerbajdžan u prošlotjednom kratkotrajnom sukobu natjerao vladu Karabaha na kapitulaciju. U regiji, kako se procjenjuje, živi stotinjak tisuća Armenaca, a brojni analitičari najavili su da bi velika većina njih, ako ne i svi, mogla napustiti svoje domove i otići u Armeniju zato što se boje azerbajdžanske države. Erevan je rekao da Armencima prijeti etničko čišćenje.
Osim egzodusa stanovnika, u ponedjeljak se dogodila još jedna tragedija kada je eksplodirala benzinska crpka blizu Stepanakerta dok su okupljeni Armenci čekali da napune spremnike svojih vozila kako bi mogli napustiti regiju. U eksploziji je poginulo čak 20 ljudi, a 300 ih je ozlijeđeno, među njima ima i životno ugroženih. Nije jasno što je uzrokovalo eksploziju.
Ne vjeruju Bakuu
Baku je, s druge strane, rekao da će armenski stanovnici dobiti svoja prava kao građani Azerbajdžana, no nakon sukoba koji je među dvjema državama trajao 35 godina, armenski civili Azerbajdžanu jednostavno ne vjeruju, kao što ni azerbajdžanski stanovnici nemaju povjerenja u armensku vojsku i državu. Zbog toga je tisuće Armenaca odlučilo napustiti svoje domove i preko Lachinskog koridora otići u Armeniju. Glavne ceste koje spajaju Karabah i Armeniju jučer su bile zakrčene tisućama vozila, i te su slike obilazile svijet, a ruske mirovne snage pomažu u evakuaciji stanovništva. Izbjegne li svih stotinjak tisuća Armenaca, svoje će živote morati početi graditi ispočetka u toj zemlji.
– Gradila sam svoj dom 30 godina i sada je sve što imam u ovoj vreći. Moj je dom u vreći. Sigurno su vrlo sretni što odlazimo jer smo im ostavili svoje domove – rekla je britanskom Guardianu Gayane Shagants. Njezin brat Genadi Hyusunts pak rekao je da svoje blago, misleći na svoju djecu, nosi sa sobom, i da ga nije briga za ostalo. Fotografije s cesta koje vode iz Karabaha prema Armeniji prepune su starih automobila na čijim krovovima obitelji nose sve što su mogle ponijeti sa sobom. Grad Goris, koji se nalazi na granici s armenske strane, prepun je ljudi koji su bježali pred dolaskom Azerbajdžana.
– Već sam proživjela svoj treći rat. Nikada se neću vratiti. Dosta mi je – rekla je Guardianu Anna Hakobyan.
U samoj Armeniji jučer su prosvjednici ponovno tražili ostavku vlade Nikola Pašinjana, koji prema mišljenju brojnih građana te zemlje vrlo loše vodi zemlju kroz krizu. Pašinjan je Armeniju predvodio i u ratu 2020. kada je izgubila od Azerbajdžana. Prije toga je gotovo 30 godina Armenija kontrolirala Gorski Karabah, regiju koju međunarodna zajednica priznaje kao dio Azerbajdžana, ali u kojoj su desetljećima prije toga većinom živjeli Armenci. Od kraja prošle godine Azerbajdžan je na više načina konstantno stvarao pritisak na armensko stanovništvo tražeći da prihvate vladu Bakua nad tom regijom. Od prosinca je Azerbajdžan blokirao Lachinski koridor od Armenije do Karabaha te je tu blokadu dodatno postrožio u lipnju, što znači da je dobar dio godine armensko stanovništvo praktički gladovalo.
U međuvremenu su se odnosi dojučerašnjih i još uvijek formalnih saveznika Rusije i Armenije praktički raspali. Erevan vjeruje da režim Vladimira Putina nije napravio ništa da bi pomogao toj zemlji. Premijer Pašinjan kritizirao je ruske mirovne snage zato što nisu uspjele spriječiti napad Azerbajdžana. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov otvoreno je zbog toga kritizirao armenskog premijera.
– Shvaćamo emocionalni intenzitet ovog trenutka, ali kategorički se ne slažemo s pokušajima da se odgovornost stavi na rusku stranu, kamoli na ruske mirovne trupe koje iskazuju pravi heroizam u ispunjavanju funkcija u skladu s mandatom koji im je dan – rekao je Peskov. Ruske trupe razmještene su u regiji nakon što su Armenija i Azerbajdžan dogovorili prekid vatre poslije rata 2020. godine. Rusija ima savezničke odnose s Armenijom, ali oni su znatno narušeni i brojni Armenci vjeruju da je Putin dao zeleno svjetlo Azerbajdžanu za posljednji napad prošlog tjedna. Bakuu je pak saveznik Turska Recepa Tayyipa Erdoğana.
POVEZANI ČLANCI:
Pregovori na mjestu masakra
U ponedjeljak je održan drugi krug pregovora između Azerbajdžana i armenskih lidera u Karabahu, i to u Kodžaliju, gradu u kojem je 1992. počinjen možda i najgori zločin u ratovima između dvije zemlje kada su ubijene stotine Azerbajdžanaca. Baku tvrdi da su dvije strane razgovarale o uspostavi privremenih bolnica u kojima bi zajedno radili armenski i azerbajdžanski liječnici. U ratu je prošlog tjedna stradalo čak 200 Armenaca, a 400 ih je ranjeno, među kojima najmanje deset civila. Baku nije javno objavio podatke o broju stradalih vojnika, ali neki tamošnji nezavisni novinari tvrdili su da je stradalo i dvjestotinjak Azerbajdžanaca. Posljednjih dana armenske su vlasti pronašle tijela više od stotinu ljudi koji su stradali u ovom kratkotrajnom ratu.
VIDEO: Eskalacija na sjeveru Kosova, čuje se pucnjava
To ce kasnije divanit kako su protjerani, kao ovi nasi iz sao karabaha