Čim je Njemačka apsolvirala izbore i dogovorila koaliciju demokršćana i socijalista, započela je utrka za najvažnija mjesta u Bruxellesu. Zasad su sve oči uprte u nasljednika predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa jer u proljeće, nakon 10-godišnjeg mandata, odlazi s dužnosti. Neslužbeno se pak čuje kako bi se bivši portugalski premijer, koji je Europsku komisiju preuzeo 2004., rado vidio na mjestu dosadašnjeg šefa NATO-a Andersa Fogha Rasmussen, iako će rivala imati najvjerojatnije u poljskom ministru vanjskih poslova Radoslawu Sikorskom.
Kraj jedne ere
Odlaskom Barrosa završava jedna era. Do sada su šefa Komisije birale države članice, i to dogovorom iza zatvorenih vrata. Lisabonskim ugovorom taj bi proces – često kritiziran zbog nedemokratičnosti jer Europarlament, kao izravni predstavnik Europljana, nije imao glasa – postao transparentniji. Izbor predsjednika vodio se političkim kriterijima – je li država u prošlom krugu bila “oštećena”, treba li birati ženu, je li vrijeme da se pozicija prepusti novoj članici, treba li udobrovoljiti neku državu, kome treba popularnost, je li geografski vrijeme za sjever ili jug... Ovog proljeća prvi će put grupacije unutar EU istaknuti svoje kandidate, a Vijeće Europe bi – prema Lisabonskom ugovoru – trebalo u obzir uzeti i rezultat na EU izborima.Stvaranjem velike koalicije u Njemačkoj, šanse i politički kapital iznimno je porastao Martinu Schulzu, socijaldemokratu. Dosadašnji predsjednik Europarlamenta zasad je jedina osoba čija je kandidatura gotovo sigurna, iako će socijalistička stranka konačni izbor objaviti krajem veljače.U najjačoj grupi, onoj Europske pučke stranke (EPP), kojoj pripada i HDZ, tek je otpočeo proces kandidature, a imena će držati u tajnosti kako ljudi ne bi – kako je rekla njemačka kancelarka Angela Merkel – do izbora postali lake mete, no istina jest i ta da je prilično teško naći prihvatljivog kandidata svim opcijama, usto dovoljno snažnog da “preuzme” bitku s jakim Schulzom. Predsjednik EPP-a Joseph Dahl otkrio je tek da je šestero ljudi zainteresirano za dužnost. Već je neko vrijeme poznata ambicija sadašnje potpredsjednice EK-a i vjerojatno najpoznatije europske povjerenice u Hrvatskoj Viviane Reding pa su se u tom smislu analizirali i neki njeni potezi.
Samo Grk siguran
Jedan od kandidata je i Jean-Claude Juncker, donedavno luksemburški premijer i šef EU financijskih ministara, čiju je karijeru, uz neuspjeh na izborima, zasjenila i afera s tajnim službama. Iako je na početku dvojio, nedavno je izjavio kako je “spreman ako ga budu pitali.” Spominje se i ime irskog premijera Ende Kennyja, a pozicija je – govori se – zapela za oko i finskom kolegi Jyrkiju Katainenu te letonskom premijeru Valdisu Dombrovskisu koji je odstupio s dužnosti nakon tragične pogibije ljudi u trgovačkom centru. Uz Reading, još jedan dosadašnji član EK-a, Francuz Michel Barnier, priznaje ambicije da bi stolicu povjerenika – onu za tržišno natjecanje – zamijenio za onu Barrosa.Laburisti pak spominju dva imena – onog povjerenika za ekonomske i monetarne poslove Ollija Rehna iz Finske te Guya Verhofstadta iz Belgije. Stranka europske ljevice prije nekoliko dana službeno je nominirala čelnika grčke Syrize Alexisa Tsiprasa.
>> I Hrvatska traži da Škotska prođe pregovore za EU
Evo ljepe prilike da se rijesimo Milanovica dacemo im ga onako za free....Jedini on moze spasiti evro-econommi