Oslabljena rezultatima izbora u tri savezne pokrajine koji pokazuju sklonost birača da kazne nju i njezinu stranku zbog politike dobrodošlice izbjeglicama i migrantima, njemačka kancelarka Angela Merkel krajem ovog tjedna dolazi na summit u Bruxellesu na kojemu se doslovno bori za svoj politički život.
Sve nade polaže u finaliziranje dogovora s Turskom, ambicioznog ali kompleksnog dogovora koji, u slučaju da bude ostvaren, zaista može riješiti najveću izbjegličku krizu s kojom se Europa suočava nakon II. svjetskog rata, no isto tako može se raspasti na nizu točaka i u tom slučaju minirati sve što je Merkel dosad činila u migrantskoj krizi.
U suštini dogovora naizgled je jednostavna formula “jedan za jedan”: Turska će prihvaćati u readmisiju (vraćanje) svakog onog tko je doplovio do prvih grčkih otoka, a zauzvrat će za svakog tako vraćenog sirijskog državljanina iz Grčke u Tursku Europska unija po sustavu kvota preseliti po jednog sirijskog državljanina iz Turske u EU.
To je ideja koja, u teoriji, zaista može zaustaviti masovne neregularne ulaske iz Turske u Grčku jer ima potencijal prekinuti krijumčarski biznis. Ljudi koji plaćaju krijumčarima 1000 ili 2000 eura da budu prebačeni iz Turske u Grčku spremni su to činiti sve dok znaju da će nakon Grčke nastaviti dalje prema Njemačkoj. Ali tko bi bio spreman platiti 1000 eura za prelazak Egejskog mora ako zna da neće proći dalje, nego će biti vraćen u Tursku? Drugi dio formule jednako je važan jer Europa ne želi, niti to po međunarodnim zakonima može, uskratiti pravo na azil istinskim sirijskim izbjeglicama, a u ovoj formuli “jedan za jedan” moći će zaustaviti neregularne tokove, ali otvoriti regularni i legalni tok za zbrinjavanje sirijskih izbjeglica tako što će ih selektirati u Turskoj.
No, da bi ta ideja zaživjela, i Turska i EU moraju ispuniti svoj dio dogovora, a tu tek počinju pravi problemi.
Turska neće ispuniti svoj dio dogovora ako joj EU zauzvrat ne pomogne s ukupno šest milijardi eura za zbrinjavanje sirijskih izbjeglica na turskom teritoriju te ako turskim državljanima do ljeta ne ukine vizni režim za putovanja u EU. Francuska je među zemljama članicama koje su signalizirale da neće pristati na ukidanje viza Turcima, ni Europski parlament nije sklon dati zeleno svjetlo za tu odluku, a i sama Turska, objektivno govoreći, ne ispunjava sve kriterije za ukidanje viza. To je prva slaba točka dogovora. Druga slaba točka je činjenica da Turska još uvijek ne priznaje putovnice jedne države članice EU, Cipra, i da je turska vojska prisutna na sjevernom dijelu Cipra, i da ciparska vlada koristi pravo veta na bilo kakvo približavanje Turske Europskoj uniji dok se ne riješi problem podijeljenog otoka.
Treća slaba točka zove se Erdogan.
Turski predsjednik već neko vrijeme pokazuje prezir prema demokraciji, vladavini prava i slobodi govora, a sada besramno koristi činjenicu da je njegova suradnja potrebna Europi u rješavanju migrantske krize kako bi još više nagazio na sve koji mu stoje na putu prema autokratskoj vladavini. Bez obzira na to što ga EU treba više nego ikad prije, u bilo kojem trenutku bilo tko u EU može reći “dosta” i odbiti surađivati s autokratom koji zloupotrebljava tu suradnju. I u tom slučaju dogovor se raspada.
Četvrta slaba točka su kvote: nije izgledno da će EU biti u stanju ispuniti svoj dio formule “jedan za jedan” i zbrinuti nekoliko desetaka tisuća sirijskih izbjeglica direktnim preseljenjem iz Turske. Mađarska, Slovačka i druge zemlje protive se bilo kakvom zbrinjavanju sirijskih izbjeglica po kvotama koje im nameće EU, a neke od zemalja koje su ranije pristale na kvote nikako ih ne provode u praksi (među njima je i Hrvatska), što sve znači da je sama ideja kvota vrlo teško provediva. Ako Turska vidi da EU nema namjeru ispuniti svoj dio formule “jedan za jedan”, tko će Turke natjerati da ispune svoj dio i primaju sve neregularne migrante natrag iz Grčke?
Merkel se, unatoč svim slabim točkama, i dalje bori za europsko rješenje krize koje počiva na dogovoru s Turskom. Apelira na to da je za europsko rješenje potrebno vrijeme. Ali vremena je sve manje. Stiže proljeće, a s njime i pokret novih milijuna migranata prema EU u slučaju da se sve ostane kao ljetos i jesenas. A i sama njemačka kancelarka postala je slaba točka. Prije godinu dana kancelarka je bila neosporan autoritet u EU, no sada to više nije. Poraz na nedjeljnim regionalnim izborima ohrabruje i njezine europske kolege da joj se na ovotjednom summitu otvorenije usprotive.
