5 razloga zašto Petrov ruši Karamarka

Na stranu sve političke igre, na stranu afera konzultantica: Činjenica je da je Karamarko godinama, još od trenutka kad je postao predsjednik HDZ-a i kad su se počele raditi anketet o njegovoj popularnosti, uporno najnepopularniji političar u Hrvatskoj. I to unatoč katastrofalnoj SDP-ovoj vladi i bahatom, antipatičnom, agresivnom Milanoviću. Znam dobro koliko se tim anketama manipulira, međutim, kad je riječ o Karamarku nikakve manipulacije nisu potrebne: On zaista jest osoba koja se ljudima ne sviđa. Zašto? Zato što ima jedan način komunikacije koji je neuvjerljiv, koji ostavlja dojam da cijelo vrijeme "mulja". On nije u stanju jednostavno, izravno, direktno sažeti u par rečenica bit onoga što želi reći. On nije u stanju jasno i odlučno odgovoriti na napade koji su dolazili i dolaze na HDZ i njega samoga. On se nije u stanju postaviti, dignuti glavu i reći svoje. On nema karizmu vođe, a u svakom intervjuu koji je s njim napravljen ostavlja dojam čovjeka kojeg je novinar uhvatio u prolazu i koji onako, napol zadihano, s vrećicama s placa u rukama, napol zaćuđeno (pri čemu mu je najveći argument poštapalica "Bože moj!") odgovara na pitanja. Zbog tog neuvjerljivog stava i dojma stalnog muljanja koji ostavlja, HDZ je kao stranka osvojio na prošlim izborima bitno manje mandata nego što je trebao osvojiti. Umjesto da stane za govornicu i jasno, otvorena pogleda, točku po točku prozove Milanovića i njegovu nesposobnu vladu, Karamarko se povlačio, zavlačio, mrmljao itd - i na kraju došao u situaciju da mora sklapati vladu zajedno s MOST-om. Za taj izborni debakl nije odgovarao, a trebao je. Karamarko je zaista težak uteg za HDZ. To sam rekao čim je izabran za predsjednika i govorim to već 4 godina. I mora otići. No još gore bi bilo po stranu kad bi na njezino čelo nakon njega došao tip poput Plenkovića, koji nema nikakve veze s načelima desnice. Nama treba desni političar koji je a) za zabranu pobačaja, b) za zabranu komunističkih simbola i uklanjanja naziva trgova i ulica nazvanih po ljudima iz tog režima te za jasnu osudu tog režima i njegovih nositelja plus za ponovnu uspostavu ureda koji bi konačno istražio sva grobišta žrtava tog režima i dostojno ih obilježio c) za jasnu, punu podršku obiteljskim vrijednostima i demografskoj obnovi d) za skidanje s proračuna svih udruga osim onih koje rade s invalidima i za micanje podrške svim časopisima, izdavanju knjiga, portalima itd. - neka se sami izbore na tržištu za svoje mjesto ako vrijede e) istragu svih zataškanih afera (uključujući pogodovanje nazvano predstečajnom nagodbom, afere oko MIG-ova o kojima se zašutjelo i druge) f) uspostava jakog sveučilišta, s jasnim kriterijima napredovanja (koje je Jovanović uništio) i gašenje državne podrške ustanovama za uhljebljivanje kao što je to tzv. sveučilište Sjever g) konačna prava "reforma kurikula" koja bi se trebala najviše svesti na provjeru kadrova zaposlenih u prosvjeti i provjeru kvalitete njihova rada te dijeljenje otkaza onima koji ne rade kako treba i dizanje plaća onima koji će ostati u sustavu uz uvođenje trajnog sustava nadzora nad kvalitetom rada nastavnika - jer u njima je osnovni problem, a ne u gradivu, da se razumijemo. Itd.

Čudi me velika pristranost ovog komentatora. Imam osjećaj da bi se bio spreman i fizički obračunati sa svojim neistomišljenicima. A relativiziranje nekih stvari, kao što je posao gospođe Karamarko, meni kao običnom građaninu nikako se ne sviđa. Imam nekakvu utopističku želju da vodstvo moje države bude čisto od svake vrste sumnjivih radnji. Za primjer uzmimo najmlađeg Kenedija kojemu je u autu pri slijetanju s ceste poginula suputnica (navodno noćna dama). To mu je bio uteg zbog kojega se nikada nije mogao kandidirati za predsjednika. Kod nas se sve relativizira i zato nam je kako nam je.