Zastupnik Dume, Aleksej Žuravljev, 28. travnja opisivao je na ruskoj državnoj televiziji kako mogu uništiti Njemačku, Francusku Britaniju u manje od 200 sekundi, a ovaj je tjedan tumačio da su četiri nuklearna projektila zvana Sotona dostatna da zbrišu SAD; ruska vojska je objavila da će hipersonične rakete Cirkon, devet puta brže od zvuka, postaviti na novu fregatu svoje Sjeverne flote; istovremeno njemačke elektroenergetske kompanije RWE i Uniper plaćaju ruski plin u rubljima preko posredničke banke u Rusiji.
Dok Putinova armada melje žive i mrtve u Donbasu, plin i nafta teku i dalje; Rusi i Ukrajinci zakrvili su se na život i smrt, ali fosilna goriva uredno se transportiraju i provizije naplaćuju. Nema tog klanja koje bi zaustavilo trgovanje, ako što smo i mi primijetili u Domovinskom ratu, zbog čega je i nastala ona stara hrvatska poslovica koja glasi "nekom metak, a nekom imetak".
Albert O. Hirschman, profesor političke ekonomije na Princetonu, rođen u Berlinu, postavio je jednostavnu tezu da su politikom nekad davno upravljale strasti: kralj bi poželio ići u rat, i išlo se u rat. Negdje u 17. stoljeću došlo je do promjene jer su se strasti počele smatrati previše prljavima da bi im se podilazilo; otada politikom vladaju interesi, a jedina strast koja je ostala dozvoljena, to je strast zgrtanja novca.
Kad se na početku ovog rata počelo govoriti o embargu na rusku naftu, zaprepašteni potpredsjednik ruske vlade Aleksander Novak izjavio je da bi to izazvalo katastrofu na tržištima, i da od toga "nitko neće imati koristi". Nitko neće imati koristi? A zar će netko imati koristi od sravnjenog Mariupolja, preoranog Sjeverodonjecka i svih onih leševa u hladnjačama koje nitko ne želi preuzeti?
Da, jednom je postojao svijet utemeljen na interesima. Bio je racionalan. Jacques Attali, prvi predsjednik Europske banke za obnovu i razvoj te desetljetni savjetnik francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda, nazvao je Zapad "trgovačkim poretkom". A trgovci vole mir, naglašavao je on, jer inače ne mogu trgovati. I baš tom trgovačkom poretku mogli smo zahvaliti desetljeća mira u Europi, pa i Europska unija nije ništa više od udruženja za slobodnu trgovinu. Posve uvjerena u moć trgovine kao sredstva za očuvanje mira, EU je srdačno i žustro trgovala s Rusijom, vezujući tog diva milijunima tankih poslovnih niti, kao što su i Liliputanci sputali Gulivera.
I sad kad su te niti rastrgane, i kad se svakog dana kidaju nove, europski trgovci i dalje nadu polažu u njih, a ne u rat. Nikakve sabotaže iza neprijateljskih linija ne bi mogle napraviti štetu kakvu je izazvalo suspendiranje bankovnih djelatnosti. Umjesto bombi po Rusiji padaju sankcije, i kao i bombe, pogađaju uglavnom nedužne, no zakače i kojeg zlog. I kao što u ratu treba 50 ili 100 tisuća metaka da se ubije neprijateljski vojnik, tako će i sankcije biti uglavnom ispaljene u prazno, no žrtava će ipak biti. Sankcije će pogoditi i onoga koji ih dalje, ali svaki rat košta.
Umjesto da se financiraju ratni napori, plaćat će se skuplji benzin, plin i hrana. Trgovačke nacije ratuju na nov način – one ubiju svoju kravu da bi neprijatelju crkle dvije. U taj smo rat, trgovački rat, svi mobilizirani, i borimo se svaki put kad kupimo, recimo, ulje za 18 kuna ili piletinu za 100.
Nisam još pročitao nijedan komentar rata u Ukrajini da je komentator siguran o čemu je riječ. Jedni gledaju rat hladno, kao geopolitičku igru, i nude teorije o tampon zonama, naslagama litija, prihodima od žetve i slično, kao da je sve to ledena računica, i kao da je sav taj kaos samo rezultat nečijeg interesa. Drugi govore o moskovskoj paranoji, vjerskoj i nacionalnoj, umišljenom Trećem Rimu, fantazijama o ruskom svijetu, žudnji za uspostavom carstva – drugim riječima, o strastima.
A strasti i interesi su, kako je pokazao Hirschman, suprotni i suprotstavljeni – slijedimo li jedne, upropastit ćemo druge, i obratno.
Osim ako se sada, slijedeći interese, ne pokušavaju utažiti strasti, i ako se ispunjavajući strasti, ne nadaju ostvariti neki interesi. I zato teku krv i nafta istovremeno, i zato ključa plin u ventilima dok duše napuštaju tijela, i zato veliki vjernici prijete Sotonom, i zato se sad trguje dok Ukrajinom kruži zrak kužan od leševa. Ako je i bilo nade u Moskvi da će ovo biti rat na stari način, rat kao posao, rat koji neće ometati druge poslove, sada su te nade nestale.
Od ovog rata nitko neće imati koristi osim onih koji od ratova koristi imaju uvijek – trgovaca oružjem. A i to je pitanje ako netko nervozan stisne crveni gumb i pokrene Treći svjetski rat. Jer Četvrti svjetski rat će se, kako je to rekao Einstein, voditi lukovima i strijelama, a na njima se zbilja ne može bog zna koliko zaraditi.
Nije loš članak, ali opet se provlači relativizacija krivnje i već prilično odurno promišljanje "kriva je i moja pokojna baba samo nije Putin".