'Oluja i Bljesak više su Tuđmanove političke nego vojne pobjede'

Zašto se BG nije uključio!? Dajte, molim vas, sačuvajte nas ovakvih post festum pametovanja i knjigu generala Sekulića u ruke odnosno pdf (Krajina je pala u Beogradu, autor Milislav Sekulić) pa ćete se iz pedantnog pera protivničke strane uvjeriti da je najmanji razlog tiha diplomacija u vidu Hrvoja Šarinića i neki dogovori. Krajiška ekonomija je bila na rubu očaja, stanje u njihovoj vojsci nikakvo (plaća vojnika je bila ekvivalent par pakovanja jaja u samoposluzi) i pravne države nigdje na vidiku, odnosno carevali su šverc, drzništvo i ucjene lokalnih gospodarstvenika. U tom trenutku, kad je moral tamo bio izuzetno nizak, HV je prikupila nevjerojatnu vojnu silu koja se kretala blizu 180 do 200 tisuća ostvarivši na nekim pravcima nadmoć 8:1, a krajinske snage nisu imale nafte ni za manevre oklopnih jedinica, a kamoli logističku opskrbu. Nešto nafte je došlo tek par dana prije Oluja, a o čemu sve postoji pedantna zabilješka Sekulića. Svi znaju da je 3:1 uglavnom gotova priča i tko bi se usudio intervenirati iz par stotina km udaljene Srbije u takav odnos snaga na bojišnici kad je HV imala ne samo brojčanu, nego i minucioznu (godinama stvaranu) taktičku premoć - npr. lavovski dio posla oko Knina je odrađen u zimu i proljeće 95. kad su zauzeti svi visovi oko Knina i naposljetku \"Pasuljevo\". Nisu ni njihovi generali ludi!? Tako da je to sve u smjeru neke bagatelizacije vojnih uspjeha HV, a čitajte knjige protivničke strane kako odaju priznanje hrv. gardijskim brigadama kao najviše upečatljivoj vojnoj sili na prostorima exSFRJ sa strahovito brzim zahvatnim manevrima. Uostalom, taj isti Gotovina je dospio do HE Bočac dvadesetak km južno od Banja Luke i tamo vjerujte nije bilo političkog dogovora s Karadžićem koji je lijepo frazirao: Protiv Hrvata mi ne možemo, ali Muslimane jedemo za doručak! A da se ne govori što bi se zbilo duž posavskog koridora da je krenula srbijanska armada upomoć!

. ...........Ključni dokument je transkript s Brijuna, inače već korišten na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću, u kojem šest dana uoči Oluje Tuđman kaže kako je \"važno da civili krenu i onda će ih vojska slijediti\" te kako \"treba nanijeti takvetakve udarce da Srbi praktički nestanu\", \"civilima treba ostaviti prolaz, a putem proglasa im kao jamčiti građanska prava\". Tužiteljstvo upotrebljava i desetak transkripata razgovora predsjednika Tuđmana nakon Oluje, u kojima se naglašava postizanje etničke homogenosti Hrvatske jer je srpski problem riješen. Citira se i Hrvoje Šarinić kad je, komentirajući stanje u zapadnoj Slavoniji nakon Bljeska, kazao kako treba izvući inspiraciju iz stanja u zapadnoj Slavoniji jer je \"to za nas bilo vrlo pozitivno jer se nitko nije vratio\". Šarinić je za HTV izjavio da su izjave izvađene iz konteksta. U dijelu optužnice koja se odnosi na individualne odgovornosti Gotovine, Čermaka i Markača navodi se da su u zonama svojeg djelovanja imali punu kontrolu, da su mogli spriječiti zločine i kazniti počinitelje, ali su to odbijali učiniti. .Tužiteljstvo ove optužbe potkrepljuje transkriptima, zapovijedima i izvješćima te ne navodi tko će biti svjedoci optužbe. . ..........................Zanimljivo je da Tuđmanovi stenogrami otkrivaju manje poznatu činjenicu da je i osuđeni Ante Gotovina ratovao u BiH. Gotovina na sastanku 13. aprila 1999. godine kaže: . - Naši su vojnici 1992. ratovali u BiH. . Ja sam bio zapovjednik Općinskog stožera HVO-a Livno. Prema tome, to se ne može skriti, . ali mi nemamo razloga da se pravdamo za rat u BiH. . A slanje generala Milivoja Petkovića, zapovjednika Zbornog područja Ston, generala Hrvatske vojske, u Hag da svjedoči, uz sve ono, imajući u vidu da ga je njihova obavještajna služba skroz pokrila u ono vrijeme dok je bio u BiH, svi službeni sastanci sa Srbima, sa Muslimanima, sa Međunarodnom zajednicom, njegovi telefonski razgovori, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno.. . . Prema tome, oni ga dovode u Hag, jer imaju svoj plan, a obrana Tihomira Blaškića brani samo Blaškića, a ne interese Hrvatske - kazao je tada Gotovina....... .

ovo su vec prave price.....ako cemo da se mirimo i shvatimo da smo samo ispali budale koje su tudjman i milosevic karali ko sanske koze....onda o tome treba javno govoriti.....i da svako kusa ono sto su drugi ********u njegovo ime....tako je ispalo.....****.

. .............Milutin ...............eeeeeeeeeee.......da je Hrvatska, slobodna........da se postuje Ustavno zadana zakonska prava.... ., da nema cenzure..........onda bi mogli javno govoriti, i rascistit smece............!! .

Bolkovicu iz cije si ti kuhinje?I tebi je Hrvatska i Tudjman draga kao luk u ocima.Uh,koliko vas ima,pravo cudo da jos i postojimo.Sramota da Vecernji objavljuje ovakve tekstove ovakvih idiota.A sto se tice Tudjmanove velicine,vi bolkovicu nikada necete biti ni njegov isprdak.Napisali ste\"Oluja je vise Tudjmanova politicka nego vojna pobjeda,AKO JE UOPCE POBJEDA\"!? Ovo je bijednicka izjava nekoga tko ne voli Hrvatsku,a sto se tice Ivica Pasalica kojega vi omalovazvate u svom tekstu,da je on pobijedio na izborima prije 6 godina sigurno se nebi sa Hrvatskom rugali,ponizavali je i sudili joj kojekakvi probisvjeti.Svatko tko imalo voli Hrvatsku zna dobro je da Pasalic istnski domoljub i nije ga sigurno Tudjman za nista uzeo k sebi.Jedna od najvecih mesicevih zelja,tako je izjavio po dolasku na vlast,bila je osuditi Pasalica.Zasto to nije ucinio,naravno zbog toga sto nije imao dokaza jer ne postoje.Ocrnila ga je ona ista masinerija koja velica i hvali sve one koji su Hrvatskoj neprijatelji.I na kraju,niste ispali nista pametniji sto u tekstu pisete egzaktno umjesto tocno.Samo se malogradjani i nistarije srame svog jezika.Ali on sigurno i nije vas.

. . ..... ....ST-Slobodni tjednik, Marinka Božića, prvi se u to vrijeme usudio otkriti istinu o padu ....VUKOVARA...!! . ST je prvi put bio zabranjen i godinama su se hvalili da su prvi zabranjeni tjednik u Hrvata. Donosim vam Stenogrameograme neobrađene i citirane . Na kazetama je telefonski razgovor Mile Dedakovića Jastreba iz stožera u Vinkovcima s tadašnjim državnim i vojnim vrhom u Zagrebu nekoliko dana prije pada Vukovara. Razgovor između Jastreba i Antona Tusa Jastreb: Dobro čut ćemo se za pola sata. To je dovoljno da riješite sve. Hvala. Bog. Tus mi treba. Ženski glas: Tko ga treba? Jastreb: Dedaković. Molim, ja se izvinjavam… Dobro večer gospodine generale, Dedaković. Tus: E… Jastreb: Čujte… Tus: Što ima novoga tamo? Kako ste? Jastreb: Pa nisam baš najbolje. Tus: Da, razumijem, čim zoveš. Jastreb: Da, čujte, oni su nam tamo u groznoj situaciji u Vukovaru. Nama je nestalo svega i svačega, njima svega i svačega. Nismo dobili ono što ste nam obećali, gospodine generale. Jučer smo bili kod vas, znate što ste obećali. Tus: Pa sve je sad krenulo, jučer i danas to što je rečeno. Jastreb: Ne, ne, ne, ne, vi ste obećali poslije one operacije da ćemo ovdje dobiti nove snage i oklopna sredstva da radimo dalje. Tus: Pa to se priprema, tako je to. To sve jača…Pošto si ti postupno krenuo, dobro je. Inače, to sutra ide više i dalje, i za sve druge, i tamo se šalje, tako je naređeno. Jastreb: Dobro, ja nisam upoznat s tim. Ako je tako, drago mi je, samo - možda bude kasno. Tus: E, pa to vam dajem da ne bude kasno. Jastreb: Pa, čujte, kad ja nemam ni jednu granatu ovdje, što da radim? Sjedim ovdje sada, plačemo, molimo se Bogu, iako znamo da nam ni on ne može pomoći. U svakom slučaju, ja sam bio slobodan ovaj…Saznao sam da toga ima dosta… Sad…Pozvao sam tamo ovu gospođu, i oni će to pripremiti i dati. Nadam se da se vi slažete s tim. Tus: A, našao si gdje ima? Jastreb: Jest! Tus: Ma, daj, uzmi tamo! Jastreb: Eto, znači, to smo riješili. Tus: Dobro, čuo sam te, pa ćemo i to riješiti. Jastreb: A vi ćete ova sredstva, nadam se, brzo dostaviti… Tus: Dobro je, tko ima tamo bliže kod tebe? Jastreb:...i snage. Ima, ovdje je velika potreba i za snagama i za sredstvima. Tim prije što očekujemo za dva tri dana da otvore i onaj front dolje, kod Županje. Tus: Da, da, očekujemo, očekujemo. Jastreb: Jest. Tus: Sigurno, bio sam ja jučer tamo. Jastreb: Pa, znam, ali niste došli do mene. Tus: Tako je ispalo… Jastreb: A, dobro. Tus: Prekasno je bilo, ne bih se vratio. Jastreb: I Vekić je bio pa je ispalo…I Gregorić je bio pa je ispalo…Nikoga nije bilo ovdje, a bilo bi potrebe i da ste svi došli…A što sad možemo? Što je tu je…Uglavnom ja sam se pozvao na vas i oni će to utovariti i poslati meni taj dio koji imaju, a vi ćete ono što ste obećali poslati, nadam se samo da ne bude kasno. Tus: Dobro. Dobro, nadam se da neće biti kasno, ne vjerujem. Jastreb: A, čujte, koliko se možemo nadati, ali vjerujte da je zaista već dvanaest sati i pet minuta. Tus: Da, sigurno…Shvaćam… Jastreb: Nažalost. Tus: Dobro. Jastreb: Dobro, sve najljepše. Tus: U redu, zdravo. Jastreb: Zdravo. Razgovor Jastreb – Karlo Gorinšek Jastreb: Halo…Halo…To mora hitno doći, hitno… Karlo Gorinšek: Ja bih te zamolio, u toku noći, ili jutra, da se svakako čujemo… Jastreb: Nastojat ću ako ne odem na teren, gospodine, ali ja ću vama, molim… Gorinšek: Bilo tko od vaših, tko je upoznat s tim da zna reći Bošnjakoviću, i ostale stvari će znati malo bolje. Jastreb: Ma, upućujem ja gospodina Vila odmah. Gospodin Vila, on će to sve riješiti. Njemu sve dajte i on će to riješiti sve. Laku noć. Jastreb – Robert Travaš Jastreb govori svojima u štabu u Vinkovcima: \"Šušak mi treba, pa ću ga fino pitati da li smo iskoristili naših 17 milijuna dolara?\" Muški glas: Da vas spojim s njim… Jastreb: Može, dapače. Muški glas: Evo odmah, ja mislim da se on…Pogledat ću najprije u Ured predsjednika Republike, zar ne? Jastreb: Da, da. Muški glas: Evo, odmah, gospon Dedaković. Jastreb: Hvala. Muški glas: Halo…gospon Dedaković, imate vezu s kabinetom. Jastreb: Hvala. Robert Travaš (pomoćnik Hrvoja Šarinića): Halo? Jastreb: Dobra večer. Travaš: Dobra večer, izvolite. Jastreb: Dopukovnik Dedaković. Travaš: Izvolite dopukovniče. Jastreb: Je li predsjednik tu? Travaš: Predsjednik je otišao prije nekih sat vremena. Jastreb: A, tko ste vi? Travaš: Pomoćnik gospodina Šarinića, Robert Travaš, izvolite. Jastreb: Gospodine Roberte. Travaš: Izvolite? Jastreb: Radi se o Vukovaru. Travaš: Dobro… Jastreb: Vukovar je u situaciji, ja pretpostavljam da to gospodin predsjednik… Travaš: Pa, recite. Jastreb: U situaciji da svaki čas padne. Travaš: Recite da li želite da ga budim i što da mu kažem? Jastreb: A, stožer, odnosno, ne znam, vrhovništvo, tko li je, nisu učinili to da on ne padne, znate. Sad sam dobio informaciju da gospodin Tus šalje sredstva, ljude i tako dalje, što ne odgovara istini. Travaš: Da, predsjednik je danas dobio jedno izvješće i zatražio podosta u vezi toga. Ja to izvješće nisam vidio, ali predsjednik ga je dobio. Jastreb: Ne znam zbog čega televizija stalno objavljuje da se ovdje šalju trupe za proboj, međutim ni to nije točno. Ne dolazi ništa u tom kontekstu u kome se piše. Travaš: Koliko ja znam, 400 ljudi je bilo upućeno. Jastreb: Molim? Travaš: Koliko smo mi čuli, 400 ljudi je bilo upućeno. Jastreb: Ma, gospodine dragi – to nije ni jedan bataljun! Travaš: Da…Recite mi što bi trebalo? Da ga budim i što da mu kažem? Jastreb: Pa znate što da mu kažete, da je u pitanju da li će Vukovar pasti i li neće… Travaš: Dobro. Jastreb: …I da bih htio da čujem što on misli o tome. Travaš: Dobro. Hoćete da vas spoji Centar? Ja ne znam kako da vas sad spojimo s njim. Jastreb: Pa ne znam, možete li me vi spojiti s njim? Travaš: Samo malo da pitam Centar. Ne znam je li nas slušaju ovi iz Centra, pa neka se uključe ako slušaju. Vjerojatno slušaju. Halo? Centar može s vama uspostaviti vezu, jel\'? Jastreb: Ne može, ovog momenta nemamo ni mi vezu. Travaš: Nemate ni vi vezu. Jastreb: Da Travaš: A ja vas ne mogu spojiti, jedino vas nazvati doma i onda srediti Centar da vas spoji s njim. Jastreb: Čujte… Travaš: Da? Jastreb: Sekretarica je budna, jel\'? Travaš: Koja sekretarica, njegova? Jastreb: Tajnica. Travaš: Tajnica? U Uredu? Jastreb: Evo ovako, neka ona mene nazove. Travaš: Ja ću sad prenijeti vašu poruku. Jastreb: Da, ja čekam. Travaš: Dobro. Jastreb: Bok. Ženski glas (iz stožera u Vinkovcima op.a.): Hoćete me ponovno spojiti? Muški glas: Niste dobili? Ženski glas: Ne. Muški glas: Evo odmah. Ženski glas: Hvala. Muški glas: Halo, samo malo, zauzeto je, hoćete li čekati? Ženski glas: Čekam. Muški glas: U redu. Ženski glas: Halo? Travaš: Halo? Ženski glas: Poziv od gospodina Jastreba. Recite mi vi ste s njim maloprije razgovarali? Travaš: Jesam: Ženski glas: Što je s tim pozivom za predsjednika? Travaš: Taj je poziv upućen na ministra Šuška. Rečeno je da se ministar Šušak mora odmah javiti Jastrebu. Ženski glas: Ne, nije se javio, izvolite. Recite mi vaše cijenjeno ime. Travaš: Robert Travaš. Ženski glas: Znate što, mi nemamo vremena za čekanje. Izvolite, uredite da se odmah pozove. Travaš: Draga gospođo, ministar je… Ženski glas govori Jastrebu: Hoćete li vi razgovarati s ovim gospodinom Robertom? Travaš: Jeste li vi na ovom broju koji mi je dao gospodin Dedaković? Ženski glas: Da. Travaš: Ja ću vas nazvati za minutu, samo da nađem broj. Ženski glas: Čekajte samo, gospodine Travaš, recite koja je vaša funkcija… Travaš: Pomoćnik predstojnika Ureda. Ženski glas: Recite mi, možete li mi vi dati ovaj broj koji ste rekli, od Mijatovića? Travaš: Ja ću ga potražiti, pa ću vas nazvati, ako vi ne možete čekati. Ženski glas: Čujte, kako sad ne možete naći broj? Travaš: Pa, draga gospođo, ja nisam ovdje tajnica, znate. Ja sam ovdje dežuran i upravo gledam po njihovim knjigama… Mijatović, evo ga… Ženski glas: Samo jedan trenutak da vam naš zapovjednik postavi jedno pitanje u vezi razgovora s predsjednikom. Jastreb: Halo. Travaš: Izvolite? Jastreb: Gospodine? Travaš: Slušam. Jastreb: Znači predsjednik neće da razgovara sa mnom. Travaš: Upućen je poziv na ministra Šuška, naređeno mu je da odmah stupi u kontakt s vama. Jastreb: Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin predsjednik ne želi sa mnom razgovarati. Travaš: To morate njega pitati. To vam ja ne mogu odgovoriti. Jastreb: Ali zašto je upućen na Šuška kad sam ja tražio predsjednika? Travaš: Zato vjerojatno što je on ministar obrane i zato što to on radi. Jastreb: Gospodine, tko je to vama rekao da sa Šušak meni javi? Travaš: Rekao je gospodin Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda. Jastreb: Znači on je odlučio da predsjednik ne treba sa mnom razgovarati? Travaš: On je rekao da je razgovarao s predsjednikom i da je tako odlučio. Jastreb: Hvala vam lijepo. Travaš: Hvala vama. Razgovor Jastreb – ministar obrane Gojko Šušak Jastreb: Da…ali, što je s NOROM? Pa kad će to sutra već doć? Što je s robom za 22, 155, 152, gdje su te granate? Gojko Šušak: Isto tako. Jastreb: Ja sam mislio da će to biti… Meni je čvrsto obećao gospodin Ferdinand Jukić. Šušak: Da… A ja sam dao gotovinu na pet strana, jebi ga. Jastreb: Čekajte… Šušak: Da. Jastreb: Je li onaj naš novac, onih 17 milijuna dolara utrošeno ili nije za Vukovar? Ono što je ministarstvo financija dalo za nas? Šušak: Da. Jastreb: Je li utrošeno ili nije? Šušak: Pa nije utrošeno, jer je s tim otvoren akreditiv. Jastreb: Pa nismo još ništa dobili od toga, jel\' to zaista tako teško? Šušak: Pa to je tako, ja sam bio gore u Beču. Jastreb: Jesmo li mi nesposobni ili su stvarno ti zapovjednici previše tvrdi? Šušak: Čovječe Božji, ne mogu ti telefonom objašnjavati… Jastreb: Da, jasno mi je, jasno mi je. Šušak: Ako Bog da, vidjet ćemo se u ponedjeljak ili utorak, ja ću doći tamo, a sutra bi trebale stići te NORE, ako Bog da. Idem gore osobno. Jastreb: Pa dajte da Bog da i pošaljite mi odmah, direktno ovamo. Šušak: Da, a čekaj malo, ove mitraljeze, da ne idem preko garde, to mi je na kamionima… Jastreb: Ma ništa, direktno meni šaljite, ja ću osobno preuzeti i podijeliti. Šušak: Gdje preuzimaš? Jastreb: U Ivankovu. Šušak: U Ivankovu? Jastreb: Da. Šušak: Dobro. Jastreb: Slušajte, da li ste vi upoznati… Šušak: Čekaj malo, daj mi za svaki slučaj neki broj da se oni mogu javiti kad dođu tamo. Jastreb: Jeste li kao ministar obrane upoznati da će vjerojatno Vukovar pasti? Šušak: Pa, jesam, cijeli dan tako… Jastreb: Jeste li razgovarali s nekim? Šušak: Jesam, s predsjednikom i s još tako nekim. Jastreb: Pa jebem mu Boga, je l\' može nekih snaga da dođe svježih ili nešto? Šušak: Ljudstva, mislite? Jastreb: Pa da. Šušak: To je moguće, mi imamo Vijeće ujutro u 10, možemo to angažirati, a koliko će to promijeniti sliku – ne znam. Jastreb: Čujte, moramo pokušati sve. Šušak: Da. Jastreb: Trebalo bi te ljude poslati, samo da budu naoružani, a ne da budu goloruki. Sad uglavnom šalju goloruke, a ja ovdje nemam oružje. Je l\' imate što kratkih cijevi? Šušak: Kratkih ima nešto. Dali su nam 60 mitraljeza i tisuću M-48, ali nemamo municije, jebi ga. Jastreb: Pa dvije tisuće komada, je l\'? Šušak: Tisuću komada, tisuću M-48 i 60 mitraljeza u jednom kamionu, zovu me da je prešao preko granice… Jastreb: Pa dobro, dajte mi bar nešto, pošaljite od toga, bar 500. Šušak: Može, ako ti odgovara. Jastreb: Pa odgovara mi, nego šta. Šušak: Može, može, nema problema. To možete očekivati ujutro. Jastreb: Dobro, čujte, je li to istina da će roba ići preko Osijeka ili ovako direktno? Šušak: Ovako direktno. Jastreb: Pa, jebem mu Boga, i do sada ide, sad su nam dva šlepera neki dan uzeli Osječani. Šušak: Kako uzeli? Jastreb: Pa, jebi ga, onaj iz Koprivnice što je bilo za mene. Šušak: Ja odavde šaljem. Dok je bio Husar, ovdje, s njim sam dogovarao. Jastreb: Je, samo Husara nema dugo, to ide nekim kanalima u božju mater preko Osijeka, i oni to zadrže i…Kad je to bilo?...Prije tri dana dva šlepera su mi Osječani negdje smutili i ne bi ih Bog našao. Jebem im Boga, da im jebem. Znači ovo dobivamo a… Šušak: Ovo dobivate. Jastreb: A recite mi je li sutra vjerojatno i za NORU? Šušak: A čuješ, rekli smo NORA i 155. to su mi rekli toliko puta, večeras – sutra – večeras – sutra… Pa su me bili ucijenili prekjučer, da su oni tu imali neku dokumentaciju o vojnim stanovima, a da je kod nas ovo što smo mi digli, ovaj centar u maksimirskoj. I to sam im poslao, prikupio sve na kamion, natovario i poslao im da ih zadovoljim, i opet kurvini sinovi zajebavaju. Jastreb: Eee, oni su isto pokvareni. Šušak: E, pa sigurno da ih ima. Jastreb: Recite mi je l\' debeli (Ferdinand Jukić) radi što il\' ne radi? Šušak: A debeli je rekao kad je pošao – za tjedan dana. Javio se Martinović i govori da je u redu, ali toga \"u redu\" se ja više naslušah u ovih godinu dana. Dok ne vidim, Bogu ne vjerujem. Jastreb: Čujte, pa je li Jukić vani il\' je tu? Šušak: Vani. Jastreb: Pa on je mene zvao prije pet dana i rekao: \"bit će, bit će\", i ništa. Šušak: Pa tako i mene, a mi smo otvorili akreditiv… Jastreb: Pa jebem mu Boga. Šušak: Kad su novci devalvirali. Jastreb: Pa, ta roba mi je neophodna. Šušak: Pa znam, to nam je svima, niste jedini. Jastreb: Znači, možda nešto bude? Šušak: A, bit će nešto sutra, kako god okreneš, ali za ovo imam drugu stvar dosta sigurnu, u utorak, u srijedu, za… Jastreb: Aha. Šušak: Dosta sigurno. Taj je kanal neisproban. Jastreb: Dobro. Ali isto bih molio da ide, da dođe direktno ovdje, da ja to preuzmem. Šušak: Nema problema, ja sam to i rekao i ovdje i dao sam Husaru onu potvrdu da na ime toga ima pravo i ovaj stariji gospodin, kako se zove? Jastreb: Vil. Šušak: Da. Jastreb. Čujte, znači sutra ćete inzistirati da dođu snage. Šušak: Može. Jastreb: Ma znate što, ne sviđa mi se televizija. Non stop govore da se šalju svježe snage, Tus govori da se u Vukovar šalju svježe snage, a to zaista nije istina, vi to znate? Šušak: Da. Jastreb: A zašto to onda radi? Šušak: Ja ne znam što on daje. Meni takav izvještaj nije dao, ali ću se sutra suočiti s njim na Vijeću sigurno. Jastreb: Znači vama daje izvještaj da ne daje oružje, a nama da jest? Šušak: Meni ne daje ni jedno ni drugo, on mene samo municiju traži. Jastreb: Aha. Meni kaže da nema svježih snaga, a u Vukovaru kaže da šalje. Šušak: Imamo u Požegi, čovječe Božji 6000 ljudi pod oružjem. Za što? Jastreb: Pa zašto onda ne dajete te ljude? Šušak: Jeah… Jastreb: E svašta. Šušak: Dobro čut ćemo se sutra poslijepodne. Jastreb: Važi, hajde pošaljite ovu robu. Šušak: Dobro. Bog. Laku noć. . .

Najbolji svjedoci pada tzv. krajine su knjige: Dnevnik jednog obaveštajca i Krajina je pala u Beogradu. Pisali su ih insiderski visoki oficiri protivničke strane i tamo imate kronologiju, iz dana u dan, kako se urušavala iznutra ta paradržavna tvorevina ii kako se nehajno živjelo u Kninu i kako je Beograd \"po kazni\" slao zapovjednike tamo, a popunjenost jedinica očaj i još veća nedisciplina. A ekonomski aspekt cijele te paradržave je bio blagi užas. I sumarno, kad su na kraju iz smjera RH, nogom udarili u tu hrđavu kiblu, smrad je zapahnuo do BG! Kakvi politički dogovori, kakva intervencija iz BG kad su nad prostorom BiH i RH patrolirali 7/24 NATO zrakoplovi, a HV je u tom momentu imala brojnost neke tipične regrutacijske godine u JNA (okvirno 200 tisuća : vojnici, podoficiri, oficiri). Tko bi u Srbiji skupio oružanu formaciju koja bi imala izgleda tući se protiv HV u hrv. dvorištu i s tako izduženim logističkim linijama, preko koridora u Posavini! Krajiška vojska je oskudijevala 95. s naftom i osim toga je status vojnika bio takav da bi se vratili s terena i onda AP upadali u samoposluge i pod prijetnjom duge cijevi iznosili ono što im treba za prehraniti obitelj. Imate sve to pedantno pobrojano u navedenim knjigama , a te bogme nisu pisane iz smjera Šarinić i Tuđman.

Romano Bolkovic pise istinu koju smo mi osjecali , ali nam nije bilo dopusteno da je kazemo. Ovaj rat je bio trgovina ljudskim zivotima , a upravo ovo sto neki navode kao \"humanitarno preseljavanje\" je ZLOCIN. Preseljavanje naroda, bilo srba srba , hrvata , ili muslimana sa prostora na kojima su stoljecima zivjeli je neoprostivi ZLOCIN. U pozadini svih dogadjanja, a to dobro znaju oni koji su prisustvovali takovim sastancima(posebno Hrvoje Sarinic) , poznato je da je najveci zagovornik razmjestanja stanovnistva bio Franjo Tudjman. To je bio njegov strateski cilj i upravo zato je cijelo vrijeme rata imao pregovore sa Milosevicem (psihopatom , kao i on sam) . Milosevicu nije bilo stalo do srba u hrvatskoj i dobro su mu dosli da bi mogao voditi ucjenjivacku politiku prema Tudjmanu. Siguran sam da ce istina ,prije i poslije doci na povrsinu i da ce narodi shvatiti ( ali kasno) da su se predali bolesnim idiotima da ih vode u rasulo. ZLOCIN,ZLOCIN, ZLOCIN.

Bolkoviceve ideje granice malo s onim o NLO-ima, neki ljudi vjeruju u sve moguce teorije zavjere. Lako je zakljuciti da nitko nije lud predati toliki terotorij dogovorno nekome a da od toga nema nista. Slobo od toga nije imao nista, a nakon sto je 5 godina pokusavao odrzati tu drzavicu u egzistenciji sigrno da mu takva politicka trgovina nije bila u interesu a ni na kraju pameti.

Toliko o rvatskom junastvu !da vas podsetim:Srbi su potpisali sporazum o povlacenju teskog naoruzanja i oklopnih vozila i par dana nakon toga su rvati \"krenuli u napad\"sa teskim naoruzanjem,tenkovima a iz vazduha su imali podrsku nato-a,borbe nije ni bilo nego su napali civilni narod!A to da je dogovoreno je istina,mi u srbiji odavno znamo da je milossevic prodao krajinu,zato je tako i zavrsio inace bi i danas vladao.Ali nema veze povratak te teritorije se nazire!!!

kamocemo...je li ovo autenticno ili je neka sprdacina?????

ma tudjman je cool...to su i dokazali ljudi....pravi humanista....zelim da srba nema....eh....veciti romanticar i poeta.....

. ...........24.04.2011. u 14:38h Milutin je napisao/la: kamocemo...je li ovo autenticno ili je neka sprdacina????? . ----------------------------------------------------------- . ..nikakva sprdacina.....!!..sa tim se ne salim......!!...imam jos...samo nesmijem objaviti......stalno deleted, zabrana komentiranja........!!....vidi..clanak sa JARNJAKOM....STENOGRAME...!! . .

bog te mazo.....pa ovo je strasno....sloba prodavao srbe na kilo,tudjman hrvate i narod za bud zasto.....katastrofa,a mi se ovde busamo u grudi i vodimo neke virtualne ratove ko poslednji seljaci......auuuuuuuuuuuuu.......kuku.....

Svašta, iz koje je septičke sad ovaj Bolković izronio, a ništa, onda idemo vjerovati njemu, Pusićki, Goldsteinu, Puhovskom, Teršelički, a da, možemo i Stanimiroviću, Pupovcu i ostalim govnima......

. ..i meni se RIGA...!!! . .Ovakve se hrvatske jednostavno moramo odreći! . Jednostavno, nema nam druge. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih početnih 34tnih 34 milijarde nepostojećih američkih dolara, na kojima počiva cijeli ovaj raspadajući ekonomski sistem. Ova zemlja počiva na sustavnoj krađi novca iz državne blagajne koji se vraća u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumčarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu političke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitički sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaćeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopće jednom introvertiranom, autističnom, bolesnom načinu življenja. Ne možemo biti dio društva koje slavi ratne zločine i ratne zločince. Ne možemo biti dio društva koje i danas mržnjom zbija svoje redove protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja, a to su pritom svi oni koji su drugačiji od tog velikog nacionalnog krda, koje zadovoljno gacka do koljena u g***ima, dok istovremeno svoje glupe goveđe njuške zabijaju u toplu stražnjicu prvog goveda ispred sebe. To je današnje hrvatsko društvo, koje nam jasno poručuje: ili si s nama ili si protiv nas. Ili želiš biti dio tog usranog krda, ili nisi dobrodošao u naš tor. Takve se hrvatske moramo odreći! To više nema veze ni sa čim, to je naprosto civilizacijsko pitanje. To je, zapravo, diferencijacija pameti: ili smo dio krda, ili s krdom nemamo nikakve veze. Ovakvoj hrvatskoj više ne smijemo davati nikakav legitimitet. Ja se odričem hrvatske! Mi imamo pravo izabrati ne biti građani jedne sumanute države, lopovske, mafijaške, kriminalne, zločinačke države. Ja imam pravo kao čovjek izabrati da više s takvom hrvatskom nemam ništa. Jer sutra ćemo se morati sramiti činjenice da smo bili dio mase koja je bila demokratska kulisa bande lopovske na vlasti. Ja se odričem njihove hrvatske! Ova je država izgrađena na veličanju fašizma, ustašizma, jednoumlja, na ideji spajanja jednoumlja i demokracije, na lopovskim kadrovima, na negiranju zločina iz Drugog svjetskog rata (točnije negiranju genocida nad Srbima, Židovima, Romima, te zločina nad neistomišljenicima ustaškog režima), na negiranju ratnih zločina iz 1990.-ih godina, posebno ratnih zločina u Sisku, Slavonskom Brodu, ali i drugim mjestima širom Hrvatske, od Gospića, Splita, Vukovara, Pakračke poljane, Karlovca i drugih gradova i mjesta. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih početnih 34 milijarde nepostojećih američkih dolara, na kojima počiva cijeli ovaj raspadajući ekonomski sistem. Ova zemlja počiva na sustavnoj krađi novca iz državne blagajne koji se vraća u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumčarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu političke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitički sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaćeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopće jednom introvertiranom, autističnom, bolesnom načinu življenja. Ovo, zapravo, i nije država, nego sustav kriminalom premreženih institucija, koje kontrolira paralelni upravljački sustav HDZ-a uspostavljen još pod Tuđmanom, Šuškom i Gregurićem 1990.-ih godina, a koji se do danas održao kao jedina stvarna vlast u ovoj paradržavi. Upravo je iz tih razloga potpuno razumljiv i najnoviji građanski prosvjed Tončija Majića, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, poznatog civilnog aktiviste, koji je prosvjedujući zbog korumpiranog pravosuđa, Predsjedniku Republike poslao prosvjedno pismo, kojem je priložio poderanu državnu zastavu Republike Hrvatske. Pretpostavljam da će se u danima koji slijede mnogi domoljubni dušobrižnici skandalizirati nad onim što je učinio Tonči Majić, ali će pritom svi ti kritičari, inače pripadnici ovog istog krda o kojem sam maloprije govorio, zaboraviti jednu jedinu stvar. Ta je da je Tonči Majić za Hrvatsku učinio više od bilo kojeg „velikog domoljuba“ i tzv. „velikog Hrvata“. Majić je u teškim i mučnim tranzicijskim godinama dao sve od sebe kako bi spasio obraz ovoj državi, ali i svakom njezinom građaninu, on je bio jedina nada u to da je nekakva drugačija Hrvatska ipak moguća. Ali, poput mnogih drugih, nažalost ipak malobrojnih, Tonči Majić je ostao usamljen u svojem nastojanju da promijeni ovu zemlju, da promijeni njezine ljude, u svojem nastojanju da bude čovjek u vrijeme kada se nisu tražili ljudi. Zato je Majićev čin slanja prosvjednog pisma i poderane hrvatske zastave predsjedniku države, zapravo zadnji pokušaj da se činom građanskog revolta i osobne ljudske hrabrosti, ukaže na nefunkcioniranje formalno proklamiranog ustavnog poretka ove države. Ma koliko apsurdno to moglo zvučati, upravo je Majićevo deranje hrvatske zastave zadnji pokušaj da on kao građanin upozori institucije da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora poštivati, da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora spasiti. Spasiti od većine, spasiti od HDZ-ovog režima koji proizlazi iz zločinačke ratnoprofiterske elite, elite ubojica, elite kriminalaca, elite pljačkaša, elite zločinaca. Nažalost, u ovoj njihovoj hrvatskoj malo je Tončija Majića. Oni drugi su znatno brojniji. Oni drugi su znatno moćniji. Oni drugi su znatno opasniji. Ti drugi su svoje pozicije moći izgradili na masovnim grobnicama, pobijenom i opljačkanom narodu, spaljenim selima i porušenim gradovima na svim stranama, iza njih su ostali samo zlokobni spomenici jednog krvoločnog sukoba u kojemu smo bili prisiljeni biti statisti. Tonči Majić je u pravu. Bilo je besmisleno ratovati za ovakvu nezavisnost, bilo je suludo ratovati za ovakvu slobodu, jer ti su ratovi bili logistika njihovih zločina, ti su ratovi bili logistika njihovih ubijanja i pljačkanja u ime nacionalnih svetinja i simbola na koje smo se palili kao kakvi pijuni na nekakvim mapama na kojima su se naši gospodari tek u pauzi između dva viskija i dvije kurve igrali rata. Bili smo njihove kurve, a sada većina nastavlja glumiti u tom apsurdnom tranzicijskom igrokazu i nastavlja drugim sredstvima, tobože demokratskim braniti sve one iste simbole i one iste svetinje, pod kojima smo se tek nedavno ubijali, i pod kojima smo tek jučer jedni drugima palili kuće i rušili gradove. j***m ti takvu državu i takve svetinje. j***m ti narod koji se klanja simbolima pod kojima su počinjeni neki od najkrvavijih zločina u europi 20. Stoljeća. Meni se sve to gadi. I sam zbog sebe, zbog vlastite savjesti ja se moram odreći takve hrvatske, ja se moram samoizolirati od takvog društva. Kada sam započeo pisanje ovog komentara, jer sam kao njegov sugrađanin želio jasno reći: Tonči podržavam te! Tonči nisi sam! Tonči ako treba bit ćemo sami protiv njih!, zamolio sam ipak i nekoliko prijatelja na fejsu za mišljenje o sadržaju ovog komentara. Oprostit će mi Sanela što sam joj ukrao ovaj komentar: „E jebi ga ... moram sad još ovo. Nismo mi Francuska. Mi smo guzoljuban narod. Volimo im reći da im je najveći (na neviđeno). I ne možeš to promijenit. Skloni smo ideologijama. Sad ću malo da mudrujem, ali Vaclav Havel, Milošević, Tuđman, svi su oni okarakterisani kao disidenti u komunističkom režimu. Razlika; kod nas masovne grobnice kod njih civilizovan razvod braka. Havel je uistinu bio protiv tog režima, a ovi „naši“ su komunističku zamijenili nacionalističkom ideologijom“, kaže Sanela komentiraući moj tekst prije nego što sam ga odlučio objaviti. U pravu si Sanela, iza naših nezavisnosti, iza naših sloboda, iza naših ratova za nezavisnosti, ostale su masovne grobnice. I onda su to nazvali državama i demokracijama! „Kada Hrvati shvate da je nacionalnost papuča koja se naprosto mora potrošiti možda se pretvore u normalne ljude koji treba da rade, stvaraju, a ne da žive od mahanja zastavicama i od prošlosti, jebote to stoljeće sedmo, ujebalo cijeli hrvatski narod“, dodala je svoj komentar na to Lela. U svakom slučaju, vrijeme je za diferencijaciju pameti. Stanje ovog društva pokazuje da ne možeš biti čovjek dvadeset i prvog stoljeća i istovremeno pripadati ovakvoj hrvatskoj. Vrijeme je za jasno građansko samoodređenje: ili si Hrvat u ovakvoj hrvatskoj i pripadaš ovom i ovakvom društvu, ili si čovjek suvremenog, modernog društva, zasnovanog na demokraciji, ljudskim pravima, vladavini zakona i osudi fašizma, rasizma i svih oblika jednoumlja. Jer ovako, hrvatsko je društvo i kultura, jednostavno, bez budućnosti, osuđeno na propast. !

Doktor je to sve masno naplatio.Dok su drugi ginuli Doktor se bogatio i sada je postao(Opranim novcem) ugledni \"Domoljub\".

tudjman je isprovocirao istocnu slavoniju da bi je na kraju ostavio na milost i nemilost tesko naoruznoj armiji....bez pomoci i podrske....pa jbt,svaki srbin vise voli hrvatsku nego sto ju je tudjman voleo ako ima istine u ovom transkriptu....al kako je krenulo,ispasce tudjan najveci zlotvor hrvatima i svom narodu....ako je uopste hrvat....sad je i to upitno....

. . .....MILUTIN... . .\"O osnovnim cinjenicama u javnosti postoji konsenzus: Josip Reihl-Kir, zapovjednik osjecke policije, postavljen nakon prvih demokratskih izbora 1990., požrtvovno je nastojao sprijeciti otvoreni rat u istocnoj Slavoniji. Cinio je to osobnim primjerom: sam i nenaoružan odlazioio je na barikade u srpskim selima oko grada, uvjeravajuci ljude da nemaju razloga za strah. . Nekoliko tjedana prije nego je ubijen u Tenji je osobno razoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelja. . Takvo ponašanje nije se dopadalo desnim ekstremistima u HDZ-u. . »Šušak, Glavaš i društvo osobno su odlazili pucati po srpskim selima kada još nije bilo barikada. . Šušak je tada izgubio pištolj. Srbi su ga pronašli i odnijeli u Beograd te je Adžic ondje mahao Šuškovim pištoljem, vicuci: . »Evo što se dogada po Hrvatskoj!«, ispricao je Boljkovac. . Ti nerazumni ispadi ljutili su Reihl-Kira, a spomenute je, pak, ljutila Reihl-Kirova miroljubivost. . Postoje novinska izvješca u kojima se tvrdi da je Branimir Glavaš za Božic 1990. u užemu krugu izjavio kako Reihl-Kir nece dugo. Prvi policajac Osijeka poceo je strahovati za život. Obecan mu je premještaj u Zagreb, na policijsku akademiju. Prekasno. Kada je ubijen, rat se rasplamsao.\".. .

austrougarski konjusari!