Ustavni sud Hrvatskom je saboru poslao izvješće o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku prema Zakonu o sudovima, jednom od naj bolnijih pitanja hrvatskog pravosuđa zbog kojeg je i njegova percepcija u hrvatskoj javnosti jedna od najlošijih među europskim zemljama.
Zapravo se traži izmjena modela pravne zaštite od nerazumnog trajanja suđenja proširivanjem mogućnosti traženja odštete. Osim toga, Ustavni sud je djelomično usvojio ustavnu tužbu Marija Mamića pa će Županijski sud u Osijeku ponovno morati odlučivati o njegovu zahtjevu za ukidanje privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom otuđenja ili opterećenja poslovnih udjela u tvrtki Aqua MM u iznosu od 1,9 milijuna kuna.
Odbijena je ustavna tužba Dinama od kojeg je RH tražila regresnu isplatu 380.200 kuna naknade štete isplaćene policajcu ozlijeđenom 2010. u neredima na Maksimiru na utakmici Dinama i Hajduka.
Sadržano u Ustavu
Ustavni sud ističe da je funkcioniranje pravosudnog sustava bez odugovlačenja važno jer bi inače ono moglo ugroziti njegovu učinkovitost i vjerodostojnost, a suđenje u razumnom roku sadržano je u našem Ustavu i u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se njime štiti pravo na pošteno suđenje. Ustavni sud u izvješću iznosi prikaz normativnog uređenja zaštite tog prava od 2002. do 2013. kad je ustavna tužba bila jedino pravno sredstvo za zaštitu tog prava, što je rezultiralo velikim brojem ustavnih tužbi koje su se svake godine samo množile.
Stoga je Ustavni sud 2005. izvijestio Hrvatski sabor o prijekoj potrebi da o zaštiti tog prava odlučuju redovni i specijalizirani sudovi, a tek potom Ustavni sud. U prosincu 2005. zakon je izmijenjen i Europski sud za ljudska prava to novo pravno sredstvo ocijenio je djelotvornim. Od ožujka 2013. Zakonom o sudovima uveden je novi model zaštite prava na suđenje u razumnom roku, i to tako da je, osim zahtjeva za ubrzanje postupka u slučaju kršenja roka danog za odlučivanje, omogućeno i traženje isplate primjerene naknade. Ali samo iznimno u slučajevima kada sudac nije postupio u roku za donošenje odluke koju mu je odredio predsjednik suda.
Ustavni sud u listopadu 2018. nije prihvatio prijedlog za ocjenu ustavnosti tog modela jer su predlagatelji svoju argumentaciju svodili na tvrdnje da je raniji model bio bolji, odnosno iznosili su svoje viđenje kako bi to trebalo urediti. A Ustavni sud se ne upušta u izbor zakonodavca, ako je on unutar pri hvatljivih ustavnopravnih granica. Ali ESLJP je 30. srpnja 2020. u tri predmeta protiv RH utvrdio povredu zbog prekomjernog trajanja sudskih postupaka pred našim sudovima, ali i povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo.
ESLJP se upustio u generalnu ocjenu učinkovitosti pravnih sredstava za zaštitu razumnog trajanja suđenja jer se Vlada branila da nije iscrpljen dopušteni pravni put u RH dok je podnositeljica Mirjana Marić tvrdila da to sredstvo nije učinkovito. Pozvali su se na slučaj Cocchiarella protiv Italije da ubrzavajuće sredstvo u postupku koji nerazumno dugo traje, u kojem je dakle već nastala povreda, nije učinkovito ako nije popraćeno i odš tetnim pravnim sredstvom.
ESLJP je ocijenio da je u Hrvatskoj toliko ograničena mogućnost korištenja ubrzavajuće-odštetnog zahtjeva da podnositelje oslobađa dužnosti tražiti samo ubrzavajuće pravno sredstvo pred hrvatskim sudovima prije nego se obrate ESLJP-u. To je stajalište ponovljeno i u predmetima Glavinić i Marković protiv RH. S tim da oni koji traže ubrzavanje postupka pa sudac ne donese odluku u danom roku moraju prije obraćanja ESLJP-u tražiti isplatu primjerene naknade zbog povrede suđenja u razumnom roku.
Preventivna svrha
Ustavni sud stoga ističe da je najučinkovitije rješenje za sprečavanje nerazumno dugog trajanja sudskih postupaka ono koje je namijenjeno ubrzanju dok do povrede još nije došlo. To sredstvo mora imati preventivnu svrhu kako bi spriječilo povredu prava na suđenje u razumnom roku. Postojeći model ne pruža takvu zaštitu. Također, pravno sredstvo namijenjeno ubrzanju postupka neučinkovito je i u situacijama kad postupak već dugo traje te ono mora biti popraćeno i odštetnim pravnim sredstvom.
Žrtva prestaje biti žrtvom kad se utvrdi da su joj povrijeđena prava ili slobode zajamčene Ustavom ili Konvencijom i kad zbog toga do bije odgovarajuću novčanu naknadu. Postojeći model nije u skladu s član kom 13. Konvencije jer se može kori stiti samo kad sudac propusti doni jeti odluku u danom mu roku. Dakle, postojeća pravna sredstva učinkovita su samo u slučajevima kad se povreda već dogodila. Ustavni sud na taj nedostatak reagira u pojedinačnim slučajevima, ali to ne može nadomjestiti nužnost zakonodavne interven cije. Sam ESLJP je u predmetu Novak protiv Hrvatske istaknuo da Crna Gora i Slovenija imaju sličan model kao i mi, ali s tom razlikom što kod njih stranke mogu tražiti odštetu su prethodno iskoristile (uspješno ili bezuspješno) pravno sredstvo za ubrzanje postupka.
Predsjednik Zoran Milanović o izboru predsjednika Vrhovnog suda: Orsat Miljenić nije kandidat, ja nisam HDZ
Zastara je majka svih presuda!