– Zadovoljan sam jer reguliram vlastitu potrošnju. Ako se želim izdvojiti, učinit ću to zakonito, bez suglasnosti susjeda – kaže Jakov Kristić, predstavnik suvlasnika u Isidora Kršnjavog 8, 8a i 8b u Karlovcu.
Izračunajte jednadžbu
Uložili su oko 400.000 kuna ne bi li svaki stan dobio svoj mjerač potrošnje.
– Ništa nismo radili bez dozvola, a radove je izvodila ovlaštena tvrtka. Grad nam je sufinancirao radove, pa smo brzo isplatili obveze. Hvala gradonačelniku Damiru Jeliću što nam je Grad izašao u susret i pravnim savjetima – poručuje Kristić.
Posjetili smo ga ne bismo li provjerili raspoloženje nakon što je Gradska toplana poslala račune za prosinac.
– Korisnik toplane u susjednoj zgradi, koja nije ugradila kalorimetre, u identičnom stanu je dobio oko 250 kuna veći račun od mene, a ja sam dobio oko 600. No, cijene usluga i dalje su visoke, mnogo više nego u Zagrebu, koji je samo 40 kilometara daleko – smatra Kristić.
Korisnicima koji i dalje sa svojim susjedima dijele kalorimetar najveći je problem što to ne mogu samostalno određivati koliko će potrošiti, nego ovise o navikama ostalih na istom mjernom mjestu. Ivan Butorac i Jura Skoko žive na adresi Vladka Mačeka 15b i od veljače prošle godine ugradili su razdjelnike topline. Skoko je dobio račun za prosinac od 597,73 kuna, a Butorac od 1042,20 kuna. Pokušavaju što više štedjeti, radi čega im temperatura stana ne prelazi 16 Celzijevih stupnjeva.
– Nemamo stoga odgovarajući standard života – napominje Skoko.
Butorac dodaje da mu se zbog štednje pojavljuje vlaga na zidovima.
– To šteti stanu i novčaniku. U isto vrijeme susjed u identičnom stanu skinuo je razdjelnike i obračunava mu se dodatni trošak zbog toga, ali za prosinac mora platiti gotovo isto kao i ja – razočaran je Butorac razdjelnicima.
Korisnici su te sprave kupili vjerujući da će uštedjeti, mada je svrha razdjelnika pravedna raspodjela ukupnih troškova između korisnika. Onima koji su ugradili razdjelnike obveze se obračunavaju s obzirom na izmjerenu ukupnu potrošnju, veličinu stana i zabilježena isijavanja radijatora, što se mjeri posebnim impulsima. Računica je složena, a Gradska toplana uvrstila je na račune formule kojima izračunava vrijednost pojedinih stavki, kako bi korisnici mogli provjeriti jesu li izračuni točni. No, te jednadžbe za prosječnog potrošača vrlo su složene.
Stavke su označene simbolima, pa se tako tiskanim slovom “A” označava ukupna grijana površina zgrade, ukupna snaga zgrade je “B”, grijana površina stana “C”, “E” je ukupna potrošnja, “H” broj impulsa stana, “I” ukupan broj impulsa... Jednadžba za izračun potrošnje stana doslovce glasi: K = E x (1-1,25 x L/A) x (uR x H/I + uPOV x C/(A-L)). Da bi se riješila ta formula, moraju se prije toga izračunom po posebnim formulama utvrditi vrijednosti ostalih stavki koji čine elemente ove jednadžbe.
Zb(i)rka zadataka
– Nemoguće je dobiti smislen izračun potrošnje stana. Nakon silnog truda, dobije se doslovno ništa – kaže Skoko, koji je pred nama tridesetak minuta jednadžbu rješavao ručno, a kao inženjer građevine poznaje matematiku.
Račun smo odnijeli tehničkom rukovoditelju u Gradskoj toplani, diplomiranom inženjeru strojarstva Josipu Sladiću, kojem matematika isto nije nepoznanica. To je rješavao 20 minuta.
– Vrijednost jedne od stavki pogrešno je upisana na računu, iako je izračun potrošnje dobar – napomenuo je Sladić.
Međutim, ako se inženjeri moraju dobrano potruditi, kako će onda ostali izračunati jesu li im ispravno obračunati računi?
Tko ima brunata razdjelnike, može nazvati tu tvrtku, oni mu daju šifru i ubuduće može čitati svakodnevno stanje potrošenih impulsa na internetu. Brojke koje označuju impulse se kojih 5% razlikuju od kunskog iznosa, tako da formula ni ne treba. Prijateljj mi objasnio računicu i situaciju u zgradi s tim nepouzdanim aparatima. Problem je u tome što je vidljivo da su za 12. mjesec ovi s razdjelnicima po tim impulsima trebali dobiti kojih 50% veće račune od ovih bez razdjelnika.