Sudbina čaglja pronađenog pred vratima zgrade u Valbandonu i zbrinutog u skloništu Veterinarske stanice Pula na Kaštijunu mogla bi biti poznata već danas. Potvrđuju nam to u samom skloništu, ne otkrivajući i što čaglja čeka.
Kažu tek kako životinja nema nikakvih ozljeda i ne pokazuje znakove bolesti. Na naš upit znači li to da ima nade da ga se vrati u šumu odgovaraju samo da će napraviti sve da čagalj bude dobro. Kažu, moraju paziti jer se danas za svaku sitnicu 'ide u novine'.
– Još uvijek je u karanteni i razmatra se što će biti s njim. Ne možemo još ništa reći jer u toj odluci sudjeluje i veterinarski inspektor, ali i lovci – doznajemo u telefonskom razgovoru.
Zašto je čagalj došao među zgrade, je li tu pronašao sigurnost od lovca ili je pak stigao u potrazi za hranom, nitko sa sigurnošću ne zna. Piše o tome Glas Istre, a stručnjaci potvrđuju da su divlje životinje sve češće u gradovima.
– Veliki svjetski gradovi svjedoče sve većem broju divljih životinjskih vrsta koje se doseljavaju. Postoje brojni razlozi zbog čega se događaju ovakve promjene u prirodi. Jedan od razloga je širenje ljudskih naselja u područja gdje su te životinje i prije obitavale, što zapravo znači da se ljudi doseljavaju na prostor gdje koji je nekada pripadao životinjama. Na primjer, velike životinje koristile su određene migracijske putove, na kojima ljudi sagrade svoja naselja ili životinjske putove presjeku ljudskim prometnicama. Zatim, dio životinja dolazi u gradove zbog propadanje ruralnog načina života, rušenje šuma, uništavanje žitnica, pri čemu i divlje životinje ostaju bez hrane i skloništa. S druge strane, gradovi su mjesta gdje ima puno otpadaka od ljudske hrane, a što je hrana za divlje životinje koje su oportunisti. Neke životinje u gradovima pronalaze sigurnost od predatora jer se oni još nisu doselili. Stoga se razvija „urbana ekologija” koja proučava suživot ljudi i divljih životinja u gradovima – kaže dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biologije. I u hrvatskim urbaniziranim područjima divlje životinje viđaju se sve češće, o čemu više možete pročitati na stranici Argos.
– Nažalost, tu ih dočekuju ljuti i prestrašeni građani, bijesni lovci i slabo informirani mediji. Nastavak je poznat – ističe I. Petak.
Nadamo se da će priča o čaglju iz Valbandona ipak imati sretan kraj. Građani koji su ga prvi vidjeli nisu u njemu vidjeli štetočinu, već životinju kojoj je trebalo pomoći. Zbog toga su i potražili stručnu pomoć.
