Kad neka zemlja hini biti demokratska, a tjednima su mediji puni prepucavanja o sigurnosnim službama, policiji, USKOK-u, kad se tjednima licitira o novom šefu glavne sigurnosne službe zemlje, kad je donedavni i još aktualni šef ni na nebu ni na zemlji jer ga je predsjednica odbacila, a premijer još nije, tada je doista pitanje koliko je Hrvatska demokratska zemlja, a koliko se opet sve svodi na klanske i interesne odnose koji nemaju veze s interesima zemlje. Jedno je sigurno, ovakva javna prepucavanja, s jedne strane predsjedničina i premijerova, a posebno Karamarkova i Orepićeva, samo dodatno srozavaju demokratsku sliku Hrvatske, a uopće ne treba naglašavati koliko je sve to dodatna ugroza nacionalne sigurnosti.
No na nacionalnu sigurnost najmanje svi misle, koliko god su im je puna usta. Svi oni misle samo na svoje interese, na svoje klanove, tko će koga kontrolirati i ne daj Bože da se pojavi netko treći, neovisan, kojega neće moći kontrolirati jer bi samo radio po zakonu. Kad ste čuli da je ovolikog prepucavanja oko sigurnosnih službi i policije bilo u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Americi...? Odakle uopće ikome ozbiljnom može pasti na pamet da se takvi problemi rješavaju preko medija? Naravno, mediji u tome uživaju jer imaju svakodnevne poslastice od kojih raste čitanost. Jer su tajne službe uvijek dobrodošle za golicanje mašte čitatelja.
Zašto nema takvih prepucavanja o gospodarstvu? Zašto se u medijima toliko jako i javno ne lome koplja i sukobljavaju ideje oko napretka gospodarstva? Nije li gospodarstvo broj jedan svih hrvatskih problema danas? Ne bi li se oko njega trebala trošiti energija? Kako bi država trebala potaknuti poduzetničku klimu? Kako pomoći poduzetnicima? Kako privući investicije? Kako otvoriti nova radna mjesta? Kako mladima omogućiti budućnost u ovoj zemlji? Nisu li to krucijalna pitanja, pa da se oko njih i svaki dan prepiremo, argumente i ideje izbacujemo, pa da imamo i neke rezultate?
Ali ne, preko toga se uglavnom olako prelazi. Zapravo, mažu nam oči obećanim reformama od kojih nema ništa, osim zadržavanja statusa quo. Najbolji dokaz takvog ponašanja jest rezolutno odbijanje smanjivanja iznosa koji stranke dobivaju iz državnog proračuna. Taman posla, zašto bi strankama išlo manje? Treba uzeti svima drugima, treba uzeti znanosti, obrazovanju, kulturi...
Što će nama škole? I tako se mladi sele sve više van. Stranački uhljebi su najvažniji, njima treba osigurati budućnost, a drugi slobodno mogu ili krepati u ovoj državi ili emigrirati.
To što se vodi velika galama oko sigurnosnih službi i policije samo je još jedan dokaz kako se vodi rat u službi zaštite raznih interesnih lobija i klanova. Nije to nikakav rat za demokraciju ni rat za bolji rad sigurnosnih službi i policije. To je samo rat u kojemu klanovi žele i dalje držati te službe pod kontrolom. Jer, ako nisu pod kontrolom, kad bi radile samo po zakonu, na udar bi mogli doći ti isti koji ih žele kontrolirati i koji ih već godinama kontroliraju. Nisu li upravo te službe također odgovorne za sramotnu privatizacijsku pljačku, organizirani kriminal, za sustavnu političku korupciju, za nerazjašnjena ubojstva koja imaju kriminalnu pozadinu, ali možda neizravno i političku? Nisu li sigurnosne službe trebale biti upravo one koje su trebale spriječiti i upozoriti na mnogostruki gospodarski i svaki drugi kriminal? Nije li i to ugroza nacionalne sigurnosti? Ili bi se službe trebale samo baviti tamo nekim ugrozama izvana? Ili biti još jedno od mjesta nečijeg uhljebljenja?
Ili konkretna sadašnja situacija, kako SOA funkcionira ako je njezin čelnik već tjednima jednom nogom izbačen iz nje? Ako je suditi po Ustavu, on više i nije njezin čelnik budući da je predsjednica potpisala njegovu smjenu, a Ustav traži za imenovanje i razrješenje obavezne supotpise šefa države i Vlade. Takva se situacija nije smjela ni dogoditi. Što to znači da je predsjednica izgubila povjerenje u njega? To je zakonsko obrazloženje? A pravi se razlozi kriju pozivajući se na nacionalnu sigurnost?
Puno toga smrdi u svemu, pri čemu je jasno da mnogi imaju prste u pekmezu, ne samo ovi u SOA-i nego i oni koji se vrte oko Pantovčaka, a i šire. I za njih se otimaju upravo oni koji su i doveli u ovakvu situaciju. Moderan svijet to naziva jednostavno: politizacija i deprofesionalizacija ili nastavak već viđenog i kod nas uobičajenog: sustavna politička korupcija.
>> Nismo uhljebi, spremni smo na razgovor s premijerom
>> Ma kakva reforma, dajte fotelje za gladna usta!
Volim čuti (pročitati) dobro argumentiranu priču. Ne mogu vjerovati da je Karamarko bio ministar. Čovjek bi očekivao više pameti od jedinog kandidata za šefa stranke koja je u poziciji, od lika koji je bio ministar unutarnjih poslova, špijun i Mesićev šef kabineta . Ovakvo prozivanje Orepića preko medija, plasiranje laži koje su lako dokazive, pa junačenje sa Vasinom kandidaturom, pa ima li taj čovjek savjetnike? A da ne govorimo o pitanju gospodarstva, o zapošljavanju mladih, on se bavi samo kadroviranjem. Strašno, nećemo mi nikad na zelenu granu