Iako se argumenti gomilaju, predsjednik SDP-a Peđa Grbin nije pravni diletant i političar bez principa kakvim se ponekad prikazuje. Samo ga ponekad opiju politikantski motivi. Recimo, u raspravi o “Three Monkeys” i o reakciji čelnika HDZ-a Andreja Plenkovića, potpisujem sve što je rekao, a da zna držati do principa pokazao je i kad je ustao u obranu političkih sloboda kolegica iz Centra od predsjednika koji se “hrani konfliktom”.
Ali zna imati teških gafova kao sada u “dvorskim igrama” oko prof. dr. sc. Zlate Đurđević. Očito se ne može oteti dojmu da je još uvijek posilni na dvoru pa je za njegovo visočanstvo još uvijek spreman kršiti principe i pravna znanja koristiti i na ridikulozne načine. Tako je izabrao krivu stranu i kad je Milanović tvrdio da je za njegova premijerskog mandata zapravo kršen zakon jer je obavještavan o izvidima sa značajem kakav je imao slučaj Janaf. Očito mu je naklonost predsjednika važnija i od društvene koristi koju svi imamo od principijelnog poštivanja zakona.
Ustavnopravni stručnjak prof. dr. sc. Mato Palić neki dan se na Facebooku čudio što je Grbin na N1 iznio stav prema kojem osoba koja postaje sudac, kao što bi izborom za predsjednicu VS-a postala prof. Đurđević, ne mora proći sigurnosnu provjeru. To je pravilo za sve koji ulaze u sudstvo. Za predsjednika VS-a to se izričito ne traži, a od uvođenja sigurnosne provjere na inicijativu Orsata Miljenića nije bilo prilike provjeriti vrijedi li to i za predsjednika VS-a. Zato bi Hrvatski sabor prije glasovanja o predsjednikovu prijedlogu, a uvažavajući trodiobu vlasti, mogao pitati DSV je li potrebna sigurnosna provjera. A čak i ako to ne učini, DSV bi mogao zaključiti da on nije samo “poštanski ured”. Jer, taj automatizam imenovanja izabranog predsjednika VS-a mogao se riješiti po sili zakona, a ne nepotrebnim formaliziranjem namećući imperativne zadaće DSV-u. DSV bi stoga mogao tumačiti da to ne znači kako iznimno ne treba poštovati i pravilo o sigurnosnoj provjeri. Jer, zamislite apsurda,
DSV je i nakon dvije intervencije Ustavnog suda i treći put odbio sutkinju Županijskog suda u Zagrebu Slavicu Garac imenovati sutkinjom VS-a upravo zbog “sigurnosnog rizika”. A sad ispada da bi je morao imenovati kad bi je predsjednik države predložio, a saborska većina prihvatila iako je za Vrhovni sud “sigurnosni rizik”!?
Sudeći prema nekim objavama na društvenim mrežama, osobito bi se neki desničari mogli razgoropaditi u inzistiranju na principu jednakosti, iako su im argumenti koji polaze od obiteljske anamneze jednako neprimjereni kao onog člana DSV-a koji je glasovao za imenovanje sutkinjom kandidatkinje koja ima “dobre gene” ili kad su onom optuženiku uzeli za olakotno što je iz “društveno prihvatljive obitelji”. Ali, sigurno će se pozvati na stav Peđe Grbina lani pri izboru glavne državne odvjetnice, iako je Zlata Hrvoj Šipek bila kandidatkinja iz sustava: “Svi oni koji poštuju zakon, bez obzira na to što provjera nije najugodnija, nemaju se čega plašiti”.
Drugi gaf tiče se teze kako “malo nezakonitosti” ne škodi kad je zakon nedorečen pa ne nudi rješenje za slučaj kad predsjednik ne predloži nikoga ili se nitko ne prijavi na javni poziv. Slično je rješenje i za ustavne suce, i što se zbilo kad su prof. dr. sc. Sanji Barić, baš zato što se držala principa, nedostajala dva glasa ljevice. Ništa, natječaj je ponovljen iako to u Ustavnom zakonu ne piše.
Zašto? Jer je to logično i nesporno. I potom se dogodila, što bi Milanović rekao, “travestija”, o kojoj je Peđa Grbin tada rekao: “Kao što smo jučer i zatražili, dobili smo odgodu kako bismo se pokušali dogovoriti oko kandidata za Ustavni sud jer je želja nas iz SDP-a da izaberemo kandidate iza kojih se poslije godinama neće potezati repovi”. Uzgred, saborski Odbor je tada razgovarao sa svim kandidatima bez problema koje sada u tomu vidi Milanović. Grbin drži da mu je i stav Ive Josipovića jak argument, iako bi i to mogao biti problem jer je on 2013. poslušao apel Udruge sudaca na čelu s Đurom Sessom: “Ne dajte na čelo vrhovnog suda osobi koja nije sudac”. Predložio je Branka Hrvatina, i Milanoviću nije smetao njegov treći mandat. A sada mu je i jedan dosta, iako je ograničenje na dva mandata uvedeno na inzistiranje samih sudaca, i to Ivana Turudića. Znamo, kod Milanovića su principi tu da se ruše, a ne da se grade.
A što se suštine tiče, zna li netko zašto je profesorica kaznenoprocesnog prava tako dobar izbor za Vrhovni sud koji je, i pema njoj i prema Grbinu, upravo u toj sferi izgubio na značaju? I zašto je bolji kandidat ona koja nikad nije radila u sudnici od odvjetnika koji ih poznaje bolje i od sudaca. Je li problem u tomu što je dr. sc. Šime Savić branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, i to samozatajni koji nikad nije naplaćivao svoje domoljublje. Naravno, ne treba ga zato izabrati, ali zar je stao pred transportere JNA kako bi živio u državi u kojoj će predsjednik države kršiti zakon i do omalovažavanja ignorirati njegovu kandidaturu
Jurasićev komentari su uvjek pravo osvježenje u VL. Argumentirani, odmjereni, principijelni, inteligentni, državotvorni. Nema se tu puno što dodati jer je sve rečeno i zaokruženo. Jedno se, možda, može dodati podatak koji nisam siguran da je točan, ali ne zvučii ni nemoguće, a to je da je otac Zlate Đurđević, kandidatkinje koju tako strastveno gura Milanović za predsjednicu VS i pod cijenu zaobilaženja propisa, a koju Grbin indirektno brani isto pod cijenu zaobilaženja propisa, da je dakle, njezin otac major JNA pucao po Hrvatskoj kao i ujak joj, inače istaknuti pripadnik srpske vojske krajine. Eto, ako je to istina, onda ni najmanje ne čudi što se netko zalaže za izbjegavanje sigurnosnih provjera jer je Zlata Đurđević očito po volji dubokoj (bivšoj) državi, tim prije što znamo da je bila strastveno protiv izručenja Perkovića i Mustaća Njemačkoj u svrhu suđenja za zločine bivših obavještajnih službi.