Nakon što je neimenovani izvor u Vladi izjavio da je odluka suca Turudića u slučaju Perković “državni udar pištoljem na vodu”, sve su maske pale: ovoj je vlasti važnija zaštita potencijalnih udbaških zločinaca od sudbine vlastitog naroda koji “postaje talac jednoga čovjeka”, kako se u slučaju Gotovina trubilo. U tom smislu čudna je i tvrdnja šefa HDSSB-a g. Šišljagića, izrečena za ovaj list 9. siječnja, nakon odluke suca Turudića, kako je sada vidljivo da ustavne promjene nisu rađene radi g. Perkovića, kao i, kako je g. Šišljagić nešto ranije tvrdio za isti list, da mu “nije sporno ukidanje zastare za teška ubojstva što predlaže SDP”.
Upravo suprotno, premijer Milanović i društvo otvorili su priču ustavnih promjena baš zbog Perkovića, i to unošenjem u Ustav stavke o nezastarijevanju zločina teških ubojstava. Takva odredba, ušavši u Ustav, značila bi onemogućavanje izvršenja europskog uhidbenog naloga uopće jer daje prednost domaćem pravosuđu, u kojem je g. Bajić već utvrdio Perkovićevu nevinost te samim tim zabetonirala udbaše za moguće sudske procese po europskim zemljama gdje su desetljećima ubijali “neprijatelje naroda” kao glinene golubove, jer je naš Ustav iznad europskog (Lisabonskog ugovora). Odredbu o nezastarijevanju teških ubojstava u Ustavu nema nijedna članica EU. Uostalom, na Odboru za Ustav i poslovnik profesorica Barić i prof. Smerdel jasno su rekli da se ne mogu oteti dojmu kako se Ustav mijenja samo zato da bi se zaštitilo jednog čovjeka.
Povijest "bolesti Perković"
Kada je, dakle, slučaj Perković u pitanju, ova se vlast ozbiljno poigrava sudbinom hrvatskog naroda. Zato je dobro podsjetiti na ovu “povijest bolesti”. Nakon što je Hrvatska, zahvaljujući Njemačkoj, bila spašena od monitoringa nakon ulaska u EU, g. Milanović i društvo prevarili su Njemačku i EU te nekoliko dana prije ulaska RH u EU donijeli onu famoznu odredbu u prema kojoj se stranim državama ne mogu izručivati hrvatski državljani za zlodjela počinjena prije 2002. godine te mijenjaju zakon iz 2010. u kojem zastaru iz fakultativne pretvaraju u obligatornu kategoriju. Gđa Merkel nakon toga otkazala je dolazak na proslavu u Zagreb. I tada počinje sustavno hrvatsko sramoćenje pred Europom kao prevrtljive balkanske nedođije. Europska komisija poziva RH da ne krši zakone koje je sama potpisala te u rujnu aktivira zaštitnu klauzulu iz čl. 39. Pristupnog ugovora s RH kojom se Hrvatskoj uvode sankcije, kao prvoj zemlji u povijesti proširenja!
Lustracija – jedini izlaz
Kada je g. Milanović vidio da je vrag odnio šalu, da baca Hrvatsku u izolaciju, da dolazi u pitanje novac iz fondova, da dolazi u pitanje Schengen..., šalje ministra pravosuđa g. Miljenića na noge gđi Reding pa Milanovićevi ipak povlače spornu odredbu o neizručenju za zlodjela počinjena prije 2002. Nakon toga, kada su pod pritiskom Komisije g. Milanović i društvo povukli spornu odredbu, kukurikavci još žurnije kreću raditi na ubacivanju u Ustav odredbe o nezastarijevanju teških ubojstava unatoč upozorenju Ustavnog suda da je rok za javnu raspravu prekratak, no oni histerično žurno žele donijeti ustavne promjene do 1. 1. ove godine kako bi minirali europski uhidbeni nalog i spasili udbaše, što je HDSSB-ovim preokretom, na sreću, spriječeno, pa niže navedene izjave g. Šišljagića, blago rečeno, čude. Klauzula pak iz čl. 39. stoga još uvijek visi nad glavom u slučaju da i nakon 1. 1. ove godine Hrvatska opet pokuša izigrati dogovoreno. A to se upravo događa posljednjim odlukama g. Bajića i DORH-a koji se ne želi žaliti na Mustača, ali se žali zbog Perkovića pri čemu tužitelj preuzima poziciju obrane!?
Ovo sve skupa nastavak je političkog pritiska na Vrhovni sud i udar na Ustav. Ovaj apsurd nije moguće drugačije shvatiti osim činjenicom koja povezuje g. Bajića i Perkovićeva odvjetnika Nobila: Bajić je u komunizmu bio zamjenik okružnog tužitelja u Splitu, a Nobilo zamjenik okružne tužiteljice grada Zagreba zadužen za političke procese; dakle obojica su, zajedno s Perkovićem, bili dio represivnog aparata totalitarnog Titova režima. Kako god ovo sve skupa završilo, jedna činjenica stoji: Udba je 2013./14. godine u RH demonstrirala svoju moć, čini se da nikada nije bila jača, ali ne uz pomoć pištolja na vodu, već nekog misterioznog “King Konga”. Epilog: Milanoviću, Bajiću i društvu udbaši, Hrvatima sankcije, kopanje po kontejnerima. Lustracija, jedini izlaz!
>>Stožer: Lustracija će u Hrvatskoj biti provedena
>>Kako su bivši udbaši i komunisti zarobili Hrvatsku
evo upravo citam da na proslavu akcije maslenica nema premijera nema presjednika nema nikog iz sabora a kako ce jer su im branitelji koji su stvorili ovu drzavu koju ova vlast nikada nije zeljela, ali su prisutni na proslavama zlocinackogg partizanskog pokreta