Godina 2019. počela je zgusnuto u međunarodnoj areni: kaos vezan za Brexit, rasprave o međunarodnoj trgovini, nedavna eskalacija sukoba između Indije i Pakistana, susret sjevernokorejskog i američkog lidera, moguća recesija koja kuca na vrata eurozone. No, ako pitate Martu Zorko, profesoricu geopolitike na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, ona će vam reći da će 2019. biti obilježena dvjema utrkama. I obje će voditi SAD.
– Prva je ekonomska utrka s Kinom koja će uključivati borbu za tržišta, razvoj znanosti, IT tehnologiju i istraživanja. Druga će pak biti utrka u naoružavanju koju ta zemlja već vodi s Rusijom. Te dvije utakmice pokazat će odnose moći na globalnoj razini, a važno je pitanje hoće li se SAD istrošiti jer vodi dvije bitke na dvije različite fronte, protiv dvije velike sile – smatra Zorko.
Kraj “kraja povijesti”
Marta Zorko krajem prošle godine izdala je knjigu “Geopolitika i teritorijalnost” u nakladi izdavačke kuće Jesenski i Turk, a na zagrebačkom fakultetu u Lepušićevoj ulici predaje predmete primarno vezane za geopolitiku, dio politološke znanosti koji je uvijek u žiži javnosti, a često ni dobro informirani pojedinci koji se na geopolitiku pozivaju nisu sigurni o čemu je riječ.
– Geopolitika istražuje spoj tri fenomena: teritorija, stanovništva i moći, ona je analiza odnosa moći u međunarodnoj zajednici. Nije ista kao međunarodni odnosi, oni istražuju međusobnu interakciju među državama koje mogu biti suradničke ili u sukobu, dok geopolitika predstavlja globalno promišljanje svijeta i analizira cijelu svjetsku kartu te odnose moći koju države imaju jedna prema drugoj – objašnjava profesorica.
Zorko se u svojoj knjizi “Geopolitika i teritorijalnost” bavila odnosom ta dva koncepta, i koliko je sam teritorij bitan za geopolitičke odnose. Knjiga nije duga pa smo se tijekom razgovora mogli dotaknuti dobrog dijela tema u njoj.
– Iako živimo u svijetu globalnog promišljanja, još uvijek se države ponašaju u okvirima moći i interesa. Primjerice, od 1990-ih do 2000-ih u znanosti se pojavila teza o kraju sve poznatoga: povijesti, geografije, ideologije. To je podrazumijevalo da će geografija, teritorij i granice postati nevažni jer će se komunikacija i transport događati u virtualnom prostoru – nastavlja Zorko, a čitatelji će se možda sjetiti najpoznatije od tih knjiga i teza, one Amerikanca Francisa Fukuyame o “kraju povijesti” koja je govorila o tome da nakon razdoblja hladnog rata dolazi vrijeme kada će sve zemlje svijeta prihvatiti liberalnu demokraciju i tržišno gospodarstvo.
– No desetak godina poslije pokazalo se da to nije tako. Globalizaciju treba raslojiti na ekonomske tokove koji se događaju virtualno, ali između suradnika. Najsnažnija globalizacija jest između SAD-a, zapadne Europe i Japana i u tom se smislu može govoriti o trijadizaciji. Međusobna premreženost svijeta u drugim okvirima, dostupnost znanja ili informacija, nije dovela do istinske globalizacije, nego do regionalizacije. No, svjetske se sile ponašaju i dalje u klasičnim okvirima realne politike – govori Zorko.
Dodaje da ne voli predviđanja pa se tako ne odlučuje ni za jednu stranu u onim dvjema bitkama SAD-a s početka teksta, a i prepoznaje svoju pristranost u korist SAD-a jer ne čita literaturu na ruskom ili kineskom jeziku. Pritom dodaje da nisu važne samo utrke triju sila o kojima se govori nego i koje će saveznike povući i dobiti na svoju stranu. Ističe i problem Europske unije čije se članice često, ovisno o kratkoročnim interesima, priklanjanju jednoj ili drugog strani.
Brojna se pitanja u međunarodnim odnosima danas tiču toga što je napravio ili rekao američki predsjednik Donald Trump. Njega promatra kao odličnog spin-doktora koji stalno šalje određene poruke.
– Dosta njegovih poteza zapravo su više poruke i pozicioniranje nego realni događaji koji imaju posljedice. Dobar je primjer toga priča vezana za zid između SAD-a i Meksika. To je zapravo velika politička poruka, a ne način na koji se može upravljati granicom. Njegove svadljive objave na društvenim mrežama koje su uperene protiv oponenata, s kojima se onda nalazi, igranje toplo-hladno dosad je funkcioniralo. Druga je takva poruka i propast nedavnog summita sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom – opisuje Zorko koja smatra da će ove godine primarni američki fokus biti na energetskom pozicioniranju u svijetu. Pitanje granica i zidova važno je u njezinoj knjizi, a čini se da su zidovi ušli u modu. Poslije “meksičkog zida” pojavili su se oni u EU, zatim na nizu drugih žarišnih točaka.
– Najsmješnije vezano za fenomen zida jest to da fizička barijera takvog tipa ne može zaustaviti ni migracije, a ni sigurnosne izazove današnjice. Neće zid zaustaviti virus, poplavu ili požar. U kontekstu suvremenih izazova fizičke su barijere besmislene. One se mogu promatrati kao politička poruka, a s druge strane kao očajnički pokušaj upravljanja granicom koji nije promišljen na dobar način – govori Zorko i pritom se pita:
– Koliko bi zid trebao biti visok da ga nitko ne može preskočiti i koliko debeo da ga nitko ne može potkopati? Takve su fizičke barijere neučinkovite, ali i skupe.
Posebno ju je, kaže, zabrinulo postavljanje žilet-žice na granice između europskih zemalja, a kao negativan primjer spomenula je odnos Slovenije i Mađarske prema Hrvatskoj. Geopolitika zna biti itekako zanimljiva pa tako postoji dio koji govori o različitim načinima u kojima zemlje, ovisno iz kojeg se kuta gleda, prepoznaju same sebe. To se zove geopolitička imaginacija. Zorko nam kaže da ih imaju i Hrvati.
– Ako govorimo o geopolitičkim imaginacijama neke zemlje, Hrvatska bi se mogla definirati uz pomoć tri kulturno-civilizacijska kruga kojima pripada, a zatim i na temelju sukoba koji je koncept važniji. To su srednjoeuropski, mediteranski i balkanski krug – objašnjava profesorica i dodaje da je nakon 1990. nastupila politika zatiranja balkanskog identiteta i njegova utjecaja na Hrvatsku. Tako je i pristupanje EU i euroatlantskim integracijama iskorišteno za pozicioniranje u srednjoeuropskom smislu, kao bijeg s Balkana. No problem je u tomu, nastavlja, što se Hrvatska nije uspješno rebrendirala.
Migrantska kriza bila je test
– Hrvatska je svoju vanjsku politiku vodila tako da ispuni samo jedan cilj – euroatlantske integracije. Nakon što ga je zemlja ispunila, nije definirala nove primarne strateške ciljeve pa u skladu s time nije formirala ni popratne priče – primjerice, ima li u okviru EU neke posebne saveznike. Kako se trenutačno može govoriti o EU u nekoliko krugova te u njoj postoje različiti blokovi, Hrvatska se nije pozicionirala ni u okviru Unije, a kamoli u svjetskim razmjerima. Inicijativa Tri mora bio je pokušaj, ali za sada još nije imao realne efekte – oštra je profesorica.
O nedavnoj eskalaciji sukoba između Pakistana i Indije kaže da ne vjeruje da će zemlje koristiti nuklearno oružje, a ovaj burni period samo je dio dugogodišnjeg sukoba koji ima svoje uspone i padove, otvorenu konfrontaciju i periode zatišja. Jedna od najzanimljivijih točaka žarišta u svijetu danas je Venezuela. Ta zemlja, koju je bez imalo dvojbe dosadašnji predsjednik Nicolás Maduro vodio izrazito neuspješno, našla se u škripcu jer dio njezinih građana želi bilo kakvu smjenu vlasti da bi se normalizirala ekonomska situacija. A SAD kao zapeta puška čeka u prikrajku ne bi li intervenirao.
– Ova će godina biti zanimljiva i zbog Latinske Amerike, a Venezuela bi, bojim se, mogla biti tek početak. SAD je Latinsku Ameriku uvijek promatrao kao vlastito dvorište u kojem može djelovati ne bi li postigao to što želi. I Venezuela je još jedan primjer iskazivanja moći SAD-a. Nemam simpatije prema intervencionizmu SAD-a, to su zaostaci ponašanja velikih sila, a slično radi i Rusija na prostoru koji je nekada pripadao SSSR-u – kaže Zorko pa nastavlja:
– Nehumano je i nečovječno pokušavati utjecati na političku situaciju kockajući se s humanitarnom pomoći. Upozoravamo da vjerojatno Amerikanci time žele upozoriti na nečovječnost druge strane.
– Moguće, ali dokle god se poigrava sa stanovništvom bez obzira na to gdje se nalazi, to nije nešto što može samo tako proći. Slične situacije i nehumani uvjeti događali su se tijekom migrantske krize – odgovara.
Same migracije veliki su fenomen našeg doba, misli profesorica, te očekuje da će cijelo 21. stoljeće biti stoljeće migracija.
– Ako uzmete u obzir raspored naseljenosti svijeta, u globalnim okvirima, možete vidjeti da je najnaseljenije područje, Kina i Indija te prsten oko njih, usput i najsiromašnije, prepuno divlje urbanizacije i devastiranog okoliša. Pritisak migracijskih valova može ići samo u jednom smjeru, i to prema zapadnim zemljama – objašnjava profesorica.
– Tako 20 posto svjetskog stanovništva drži 80 posto globalnog bogatstva, na sjevernoj polutki, koja je međusobno premrežena, vezana i globalizirana te se pokušava fizički odvojiti od ostatka svijeta. A u tom ostatku živi 80 posto stanovništva u svijetu koje drži tek 20 posto bogatstva. U tim okvirima jasno je da su migrantski tokovi nešto što nas čeka, a migrantska kriza 2015. i 2016. samo je testni moment kako bi to moglo izgledati u slučaju dodatnih kriza ili poremećaja na globalnoj sceni – zaključuje Marta Zorko.
>>Tomislav Krasnec o aferi Donalda Trumpa
Zid sa vojnikom koji ga brani sa metkom ima 100% učinkovitost u zaustavljanju terorista koji nazivaju imigrantima pri ilegalnom prelasku državne granice .