Mesić: USKOK bi trebao ispitati Sanadera i Polančeca

tribic...ja volim STAKORE.....

Stjepan Mesić, taj najmlađi bivši partizan i učesnik NOB-a (narodnog oslobodilačkog rata), on bio je komunistički partijac i povjerenik i kadar UDB-e i OZN-e. Te krvave balkanske tragedije 1991., Mesić je postao Predsjednik SFR-Jugoslavije i Vrhovni komandant JNA. Kraj svihh zala što ih je počinio Mesić, on je postao predsjednik Republike Hrvatske i to s dva mandata, od sveukupno deset godina. Mesić je u Hrvatskoj stvorio savez \"vučijeg čopora\", koji cijelo vrijeme proganja svoje neistomišljenike. I sve što njemu ne paše... On je taj protagonist koji je pokrenuo \"lov na hrvate\", koji se ne slažu s njegovom politikom.

Mirek je obećao da će poraditi na kaznenom godnjenju Mesića zbog \"dilanja\" transkripata s oznakom državne i vojen tajne a koje je Slobo koristio u svojoj obrani. To je dovoljan razlog da svoju glas dam Miroslavu Tuđmanu

Činjenica je također da je Mesić zvao Marinca i izvršio politički pritisak da ovaj da kredit njegovom prijatelju Mladiniću. Činjenica je i da je poslije zvao Šestaka s istim prijedlogom. Činjenica je da je u njegovom uredu potpisan protokol oo prodaji sisačke željezare, samo nije jasno s kojim to ustavnim ovlastima on obrazlaže...

kamoćemo Predsjednik Tuđman prvi iza sada jedini hrvatski predsjednik potpisao je suradnju sa haškim sudom a ne sa haškim tužiteljstvom, dobio proces sub poene za 100 dokumenata iz ureda ministra obrane i tamo i Haagu branio hrvatske nacionalne interese. Jerer nigdje u ugovoru o suradnji sa haškim sudom ne stoji da Hrvatska mora dostavljati svoje dokumente s oznakom državne tajne jednom notornom Slobodanu Miloševiću.

USKOK bi trebao ispitati i Mesića!!

..zasto onda JACA i HDZ..salju dokumente..u HAAG..????? ...marsovac

Gledaj kamoćemo Očito je da si ti teži mentalni bolesnik, ja ne štitim Snadera i mislim da on treba za štošta odgovarati, ali ti štitiš Mesića koji je notorni kriminalac i koji ima svoje i u Podravci i u INI i u sisačkoj željezari i našičkoj cementari i tako dalje... No sve to nije razlog da se Slobodanu Miloševiću daju dokumenti s najvećom oznakom tajnosti, a ti meni se ti copy`paste tekstovima žutozube Jasne Babić sigurno nečeš promjeniti mišljenje.

Dakle, u intervjuu glasnogovornice predsjednika Mesića, Vjere Šuman objavljenog u \"Vjesniku\" 26. svibnja 2000., ona tvrdi da je \"primarni cilj predsjednika Mesića da senzibilizira javnostm a to će učiniti tako da dokumente dobiju oni koji to zaslužuju\". \"I nije sitina\"-tvrdi Mesićeva glasnogovornica- \"ono što se priča među novinarima, a to je da službenici ureda predsjednika koji daju dokumente to dobro naplaćuju. To nije istina jer odgovorno tvrdim da iz ureda ne cure dokumenti i da službenici nisu nikad vidjeli te transkripte. Vidjelo ih je samo dvoje-troje ljudi, uključujući predsjednika. Može se reći da dokumenti izlaze ciljano\". Od 2000. žuti tisak je zapljusnuo javnost selekcioniranim dokumentima, jer \"dokumenti izlaze ciljano\", od zapisnika sa sjednice VONS-a i sastanaka predsjednika Tuđmana s visokim hrvatskim dužnosnicima, do izvješća članica obavještajne zajednice upućenih predsjedniku Republike. Sve je to bilo u službi medijske pripreme za slanje tih dokumenata u Haag (ili, kako se stručno izjasnila glasnogovornica predsjednika Mesića, njegove želje da senzibilizira javnost), kako bi ti ciljani dokumenti naknadno \"potvrdili\" iskaze svjedoka optužbe Stjepana Mesića u slučaju Blaškić. Predsjednik Mesić je odlučio kad što treba izaći u javnost, kako bi \"senzibilizirao\" javnost, ali i haško tužiteljstvo. Jer, ako je vjerovati Mesiću, onda on nije dao dokumente iz arhiva predsjednika Tuđmana haškim istražiteljima prije nego su oni objavljeni u medijima sklonim Mesiću, nego poslije toga. \"Haškim istražiteljima dali smo na uvid jedino transkripte objavljene u hrvatskim medijima, kako bi se uvjerili u njihovu autentičnost\"-kaže Mesić u izjavi \"Vjesniku\" objavljenu 11. studenog 2000.g. Iz ovih iskaza nedvojbeno proizlazi da je Stjepan Mesić scenarist i režiser \"senzibiliziranja javnosti\", ali i haškog tužiteljstva, pomoću \"ciljanih dokumenata\", kako bi ti isti dokumenti završili u Haagu, ali ne tako da ih on ponudi haškom tužiteljstvu, nego da Haag od njega dokumente traži, te da on još bude nagrađen za svoju suradnju sa haškim tužiteljstvom.

Prema novinskim izvješćima iz Ferala i Nacionala, iz ureda predsjednika u Haag je otpravljeno oko 8 000 stranica izvještajnih dokumenata, i oko 4 000 stranica transkripata. Svi ti dokumenti imali su oznaku tajnosti, nisu bili deklasificirani, i nisu prošli čak ni uobičajeni i zakonom propisani postupak predaje službenih dokumenata Republike Hrvatske haškom tužiteljstvu putem vladina ureda za suradnju sa haškim sudom. William Tomljanovich, \"stručnjak za hrvatske dokumente\" i svjedok tužiteljstva, daje još precizniju potvrdu o razmjerima Mesićavog nezakonitog postupanja sa arhivom iz ureda predsjednika RH. Tomljanovich je svjedočio u slučaju Ivice Mrijačića i Markice Rebića pred haškim sudom 18 siječnja 2006. godine, te je tom prilikom ustvrdio da \"haško tužiteljstvo posjeduje točno 666 transkripata iz ureda predsjednika RH. Nedostatak Mesićeva scenarija predaje dokumenata s oznakom tajnosti iz arhiva predsjednika haškim istražiteljima jest taj da je protuzakonit i podliježe krivičnim sankcijama prema pozitivnim hrvatskim propisima. Čak je sasvim svejedno imaju li dokumenti oznaku tajnosti, jer se ni po zakonu o arhivskoj građi ne mogu davati na uvid i korištenje bez odgvoarajućeg rješenja. S druge strane, nedostatak tog scenarija za haško tužiteljstvo jest taj što na sudu ne mogu \"legalizirati\" autentičnost dokumenata koje su dobili iz ureda predsjednika, jer sva službena suradnja mora ići preko vladina ureda za suradnju sa haškim sudom.

marsovac.. ..hvala za te socne rijeci...vracam ih od srca..inace, ja ne stitim MESICA...zasto bi., nemam razloga....ni tebi necu , da promjenim misljenje, boli mene briga sa tvoje misljenje... ..jednostavno iznasam svoje ZNANJE..iz jednog jedinog razloga...BIO SAM , U BLIZINI...DOGADJAJA.. I. I zato na sljedecim izborima cemo ponovno glasati za HDZ! Jer smo mi hrpa oksimorona i mazohista! Ocito da bolje nismo niti zasluzili!.. . ..

Dakle, vlada Ivice Račana morala je legalizirati većinu dokumenata koje su se našli kod haškog tužizeljstva, a koji su prije toga objavljeni u nekim, već spomenutim medijima, pa je to izazvalo niz potresa unutar vladajuće koalicije, a što je bila posljedica jedne šizofrene sizuacije, jer meuđu ostalim, vlada je tako trebala legalizirati i zapisnik razgovora između Franje Tuđmana i Dražena Budiše, koji je 2000, postao potpredsjednik vlade, a koji jikad nije bio predmetom haških istraga. No međutim, bio je protukandidat Stjepanu Mesiću na predsjedničkim izborima 2000. godine. Haško tužiteljstvo također je moralo legalizirati dokumente koje je dobilo bez ikakve pravne odluke iz ureda predsjednika Republike. S tim problemom su se suočili u sudskim postupcima. Tako su svjedoci na suđenju, tvrdili da je dostavljanje predsjedničkih transkripata od predsjednika Mesića tijekom 2000. godine kako medijima tako i uredu haškog tužiteljstva, kršenje tada postojećih hrvatskih zakona. Tužiteljstvo je taj prigovor pokušalo otkloniti argumentom da je problem deklasifikacije unutarnja stvar RH, a osim toga da je arhiv predsjednika Tuđmana predsjednik Mesić učinio javno dostupnim.To je tužitelj Bos, u predmetu protiv Mladena Naletilića-Tute, argumentirao citatom iz članka objavljenog u britanskom listu \"Independent\": \"The recordings came to light after Croatia´s new president Stipe Mesic, gave Channel 4 News for use unprecedented acces to the 100 items and 17 000 stored at the palace\" što bi u slobodnom prijevodu otprilike glasilo: \"Zapisi su izišli na vidjelo nakon što je novi hrvatski predsjednik Stipe Mesić, dao vjestima Kanala 4 pristup bez presedana do 100 vrpci i 17 000 transkripata pohranjenih u palači.\"

Ovdje je potrebno spomenuti još nekliko vrlo bitnih stvari: 1. činjenicu da je tisuće stranica dokumenata Mesić predao haškom tužiteljstvu, što izravno potvrđuje i samo tužiteljstvo. 2. Činjenicu da je Vlada RH, kako Račanova tako i Sanaderova naknadno legalizirala Mesićevu isporuku ili najveći dio te isporuke haškom tužiteljstvu, te da je širom otvorila vrata državne i vojne arhive i arhive obavještajnih službi haškim istražiteljima koji su preuzeli na desetke tisuća stranica državnih vojnih i obavještajnih dokumenata. Za vrijeme predsjedničke kampanje 2005. godine, Jadranka Kosor, protukandidatkinja Stjepanu Mesiću u drugom krugu predsjedničkih izbora, postavila je pitanje, u direktnom sučeljavanju. zašto je Mesić slao te transkripte. Njegovo objašnjenje tada je bilo da \"hrvatski građani imaju pravo znati da su se odluke donosile na mjestu koje nije bilo predviđeno Ustavom RH za donošenje odluka, kao i da je to tijelo, (a misli se na tadašnji VONS), nije institucionalizirano, te da se odluke donose u legalnim institucijama, za to predviđenih u Ustavu, a to su Vlada, Sabor i Ured predsjednika.\" Da napravim malu digresiju, spomenut ću da se i danas odluke koje su važne donose na sličnom tijelu samo što je izbačeno jedno slovo VNS, ali to i nije u tolikoj mjeri bitno. Ono što je puno bitnije odnosi se na dokument koji je bio ključan, (uz Mesićeve svjedočenje u slučaju Blaškić o \"zločinačkom karakteru hrvatske politike u prvoj polovici devedesetih\") za podizanje optužnica za \"Oluju\", a radi se o famoznom \"brijunskom transkriptu\".

..MARSOVAC...... .....ZAKON ZAKON.....to je zakon......Osnivanje Haaskog suda je podrzala RH a suradnju sa tim sudom je osobno potpisao Franjo Tudjman.Potom,posao trazenja,lociranja i transferiranja je odradio samo i iskljucivo HDZ. i SANADER ..ne zaboravi...nijednog GENERALA, nije isporucio SDP.. ,sto ti pomazumazu te neovlastene kopije...sagledaj cinjenice...!!!!

Naime, iako je ta vijest u hrvatskoj javnosti prošla potpuno nezapaženo, mene osobno je frapirala činjenica da je na suđenju Slobodanu Miloševiću, isti taj Slobodan Milošević napao svjedoka optužbe Petera Galbraitha tim istim \"brijunskim transkriptom\", a njime se koristio i još nekim svjedočenjima već 2002. godine, iako je taj transkript legalizirala i njegovu autentičnost potvrdila tek Vlada Ive Sanadera 2005. godine (i to unatoč iskazima svjedoka, sudionika brijunskog sastanka koji su listom, svi odreda tvrdili da taj transkript nije autentičan, ali ga je vlada morala potvrditi jer se našla u istoj situaciji kao i Vlada Ivice Račana u slučaju koji sam već opisao). Dakle, ovdje se može postaviti pitanje, odakle Slobodanu Miloševiću taj transkript, te je li i Slobodan Milošević \"hrvatski građanin koji ima pravo znati gdje su se donosile odluke, na kojem tijelu, a koje nije bilo u skladu sa Ustavom RH\"?? Žalosna je činjenica da danas u Hravtskoj nema nijednog državnog tijela, institucije ni baze podataka gdje bi se moglo doći do informacije o tome koje su sve službene dokumente haški istražitelji i tužiteljstvo preuzeli i odnijeli u Haag. O dostavljanu i nedostavljanju dokumenata u Hrvatskoj se već godinama vodi pravi medijski rat. Mediji su postali prostor međusobnog optuživanja vlasti i oporbe, bivše vlasti i bivše oporbe, Pantovčaka i Banskih dvora te Pantovčaka i oporbe. Jedan od glavnih režisera tog medijskog rata je upravo Mesić, jer njemu odgovaraju kaos i zbrka po pitanju transkripata i ilegalnom dostavljanju dokumenata u Haag. Za njega osobno, taj kaos je najbolja kamuflaža od suda javnosti, i najbolja pravna zaštita od krivične odgovornosti.

@ marasovac Daj mi napiši zašto je Tuđman pustio Arkana.

..MARSOVAC...... .....ZAKON ZAKON.....to je zakon......Osnivanje Haaskog suda je podrzala RH a suradnju sa tim sudom je osobno potpisao Franjo Tudjman.Potom,posao trazenja,lociranja i transferiranja je odradio samo i iskljucivo HDZ. i SANADER ..ne zaboravi...nijednog GENERALA, nije isporucio SDP.. .

Postoji još jedna bitna činjenica, koja je posljedica medijskog rata oko transkripata, odnosno, koja se istim medijskom ratom prikriva. Naime, Mesićevim je dilanjem transkripata medijima i Haagu, a zatim i otvaranjem arhiva državnih institucija haškim istražiteljima od strane vlade RH, Hrvatska izgubila pozicije koje je dobila odlukom haškog suda iz 1997. godine, jer haškom su tužiteljstvu predane tisuće dokumenata a da Hrvatska prema odluci iz 1997, nije bila obvezna to učiniti. Kad je 1997. tužiteljstvo od Hrvatske zatražilo stotinjak dokumenata, RH je išla u spor sa tužiteljstvom, jer je tužiteljstvo samo jedna strana u poravnom sporu, te je tražila od haškog suda da presudi može li tužiteljstvo tražiti tako veliki broj dokumenata. Hrvatska je taj spor dobila. Sud je presudio da tužiteljstvo ne može tražiti tako veliku količinu dokumenata, da mora specificirati svoje zahtjeve, da dokumenti moraju biti povezani sa predmetima i inkriminacijama, te da dokumente od nacionalnog interesa može dobiti samo pod strogo određenim uvjetima. Rekapitulacija cijelog tog spora navedena je u prvostupanjskoj presudi generalu Tihomiru Blaškiću:

42. Pitanje naloga za dostavu dokumenata (subpoena duces tecum) ostalo je otvoreno u predmetu Blaškić od 10. siječnja 1997., tj. dana kad je tužitelj od jednog suca zatražio na Hrvatskoj pošalje nalog subpoena duces tecum. Sudac je 15.siječnja 1997. izdao takvu subpoenu Hrvatskoj i gospodinu Šušku, tadašnjem ministru obrane. U toj subpoeni naveden je popis dokumenata koje je trebalo dostaviti najkasnije do 14. veljače 1997. Hrvatska strana je u pismu od 10.veljače 1997. izjavila da, kao prvo, ona drži kako bi svi zahtjevi upućeni ministru u njegovom svojstvu državnog dužnosnika, nemaju temelja, budući da u skladu sa Statutom i Pravilnikom zahtjev za pomoć treba uputiti državi i da, kao drugo, Hrvatska kao suverena država ne može prihvatiti da udovoljava nalogu subpoena duces tecum, nego da \"vjerna svojim obvezama prema međunarodnom sudu onaq ponovno izražava spremnost iskazati punu i svesrdnu suradnju, pod uvjetima koji vrijede za sve države. 43. Dana 29. listopada 1997. žalbeno vijeće je, u skladu sa pravilom 108bis Pravilnika riješilp zahtjev Republike Hrvatske od 25. lipnja, kojim se, između ostaloga, tražilo preispitivanje odluke pretresnog vijeća II od 18. lipnja te poništenje i odbacivanje subpoene od 15. siječnja 1997. U svojoj je odluci žalbeno vijeće zaključilo da se ni državi, a ni odgovornim državnim dužnosnicima koji djeluju u tom svojstvu, ne mogu slati nalozi tipa subpoena, pri čemi je preciziralo uvjete pod kojima se nekoj državi eventualno može izdati obvezujući nalog za predočenje dokumenata i slično, kao i prava i obveze dotične države u tom pogledu. Osim toga, žalbeno vijeće je utvrdilo kriterije koje moraju ispunjavati svi zahtjevi za izdavanje naloga za dostavu dokumenata. Ti kriteriji odnose se na: 1) precizno identificiranje zatraženih dokumenata (za razliku od širokih kategorija) 2) Obrazloženje relevantnosti dokumenata za suđenje 3) Nužnost da zahtjev ne bude pretjerano opterećujući 4)Potrebu da se državi ostavi dovoljno vremena da zahtjevu udovolji Osim toga, vijeće je ustrdilo modalitete na temelju kojih se eventualno može udovoljiti zabrinutosti države u svezi s njenom nacionalnom sigurnosti.

Koji lik je mesić ,trebalo bi ispitati sanadera pa šta nije imao 9 godina kao presjednik države da potegne to pitanje nego sad se sjetio pred sam kraj mandata a dobra mu je ova da bi petraća oslobodio i daa ga oslobodi isto mi je ali toliko idiotizma nema ni u jednoj politici na svijetu kao u hrvatskoj!