Posljednjih 48 sati sigurno su najluđih 48 sati u životu Matea Kovačića, u jednom trenutku bio je igrač Dinama na pripremama u Međugorju, a malo kasnije postao je igrač Intera iz Milana. Što čovjeku, zapravo klincu, prođe kroz glavu, o čemu ste razmišljali kad ste se vozili iz Međugorja u Zagreb?
– Ni sam ne znam, zvao sam mamu i tatu, razmišljao o tome što moram ponijeti sa sobom. A onda sam se pomolio Bogu i pokušao se odmoriti par sati prije puta u Milano – prisjetio se Mateo.
Jučer je već u 8 sati, što je značilo da se morao probuditi u 6 sati, bio u kampu svoga novog kluba. Ondje ga je odvezao službeni automobil crno-plavih, a nakon toga bio je i na prvom treningu s novim suigračima.
– Rano sam ustao jer sam morao vaditi krv. Sve je u redu s nalazima. Nakon toga su počeli pristizati i ostali igrači Intera, svi su mi prilazili i upoznavali smo se. Odlični su, svi su mi poželjeli sreću, dobro sam se osjećao – prepričavao je pomalo ushićeno prvi radni dan u Milanu.
Dobio i Interove kopačke
Talijanski ne zna, no govori njemački i engleski.
– Učit ću, moram znati jezik da si olakšam život, a to mi je i dužnost prema klubu u kojemu sam. No, u Inter je došao i Kuzmanović koji dobro govori talijanski pa mi je na treningu prevodio, tu je i vratar Handanović pa neće biti problema.
Čujemo da je i trener Stramaccioni \"progovorio\" hrvatski.
– Da, rekao mi je – pucaj!
Kad je došao u klub, Kovačić se požalio da nema svoje kopačke, valjda one dobro razgažene. No, to je bio najmanji problem, sva oprema ga je čekala, i kopačke kakve inače nosi. I nema brige s opremom, sve ostaje u kampu u Appiano Gentileu. Kamp je malo bolji nego Dinamov.
Raspored za sljedeće dane Mateo ne zna, čuo je da neće biti u reprezentaciji za utakmicu s Južnom Korejom.
– Čuo sam to, ali nisam dobio ništa službeno. No, bilo bi dobro da nisam pozvan, da se ovdje što prije prilagodim. Iako, morat ću sljedeći tjedan skočiti do Zagreba po stvari, sad sam donio samo najnužnije. A što će biti ovih dana, ne znam. Zapravo, bit će kako mi kažu, znam samo da danas ujutro imamo trening, da idemo na utakmicu u Sienu. Nisu mi rekli jesam li u kombinaciji za tu utakmicu – pričao je Kovačić.
Ostao je isti kao i u Dinamu, samo skromni smiješak na svako pitanje, pohvalu. No, teško da će sve ostati isto. Dok smo razgovarali, prišao mu je gospodin u odijelu i zamolio ga autogram. – Ne, nije prvi, već su me prije neki ljudi prepoznali. Kad smo ga fotografirali ispred novog doma, hotela \"Melia\" u Milanu, prepoznao ga je i taksist i uzviknuo: Forza Inter, forza Mateo!
U tom će hotelu sa pet zvjezdica, u kojem odsjedaju svi igrači Intera pa i neki Milanovi, njihove obitelji i prijatelji, živjeti neko vrijeme. Lokacija je jako dobra, brzo se izađe na autocestu prema kampu Intera, San Siro je udaljen manje od dva kilometra.
Moram položiti vozački
– Moram naći stan, morao bih položiti i vozački ispit.
Pomoći će mu i roditelji, tata će vrlo brzo doći iz Austrije praviti mu društvo pa će se izmjenjivati s mamom.
– Nije Linz daleko, ma sve će biti kao u Zagrebu, naviknuo sam se već na samački život.
Iako je i dalje isti dječak nevina smiješka, zvijezda je rođena, tako ga tretiraju i u Interu, od predsjednika Morattija preko trenera sve do navijača. Sad sve ovisi o njemu i o što bržoj prilagodbi na malo drukčiji nogomet. No, dobio je broj 10 u Interu, velika je to čast.
Skromnost i poniznost ovog mladog momka, koji je istinski vjernik,uz Božju pomoć i blagoslov je ga dovela do ovog gdje je sada. Samo neka mu dragi Bog da snagu da ga novac i svi poroci ovog svijeta ne pokvare i da ostane ono što je bio.