Gotovo nevjerojatno zvuči u današnje vrijeme, kada broj razvoda već dostiže broj vjenčanih, da jedan bračni par slavi 70 godina braka. U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krapinskim Toplicama potvrdili su svoj bračni zavjet koji su dali prije sedam desetljeća Magdalena i Josip Ivanjko. Rođeni 1919. godine u crkvu su ušli na svojim nogama, Magdalena uz malu pomoć kćeri i snahe, koliko zbog teška hoda, toliko i zbog oštećena sluha i vida. Josip je još "kak dečko", otvoren, bistar, vedar i razgovorljiv, kakav je bio i čitava života.
Blagoslov prstena
Za misnoga slavlja velečasni Mato Herceg blagoslovio je njihove prstene i poželio im mira, božjega blagoslova i zdravlja i u nastavku života. – Bili su uzorna obitelj koja je aktivno sudjelovala u radu cjelokupne župske zajednice, obitelj koja je u vjeri podigla djecu i unuke – naglasio je vlč. Herceg.
U kafiću preko puta crkve društvo se zadržalo još neko vrijeme, kako je to nekada bio običaj. Pjevačice koje su pjevale na misi povele su pjesmu za dušu Magdici, jer je oduvijek voljela pjesmu i takva je došla udajom za Josipa u jednu glazbenu obitelj. Vjenčali su se početkom 1941. godine, dok još zvukovi rata nisu doprli do Zagorja.
Ponosni na obitelj
– Mi smo se u ovoj istoj crkvi vjenčali 12. siječnja 1941. godine. Bila su to drukčija vremena nego danas i zato sam ponosan na svoju obitelj, dva sina i dvije kćeri, 16 unuka i 14 praunuka. I dva su još na putu. Ja sam se u životu svačim bavil, a najviše muzikom. U desetoj sam godini učil note i poslije sviral u pleh muziki, najprije mali bubanj, poslije klarinet i druge instrumente, punih 50 godina, do 1980. godine – ispričao je Josip. – Sretan je čovjek koji more te godine doživeti, a živeti onak kak Bog zapoveda. Bog uvek pomaže onima koji ga moliju. Mi smo bili poljoprivredniki, delali smo puno da se ima za obitelj i svakomu smo pomogli koliko bi mogli – dodala je Magdica.
Od četvero njihove djece u crkvi je bilo troje, sinovi Mirko i Ivan i kćer Sofija. Druga je kći nažalost umrla. Profesor Mirko Ivanjek, koji je autor teksta nedavno predstavljena Hodočasničkog vodiča županije u Mariji Bistrici, nije krio veselje slavljem svojih roditelja. – Nije to samo velika radost nego još više ponos na roditelje kojih se nikad u životu nisam trebal sramiti. Roditelji su to koji nikad nisu mijenjali životna načela, koji su oduvijek znali da su Hrvati, da su katolici, koji su znali živjeti dobrohotno, što smo mi djeca od njih naučili – rekao je Mirko Ivanjek, čiji je sin Vitomir sviranjem orgulja uveličao slavlje u župnoj crkvi.
Drugi Josipov sin Ivan čitav je život radio kao glazbenik i tako doživio mirovinu, a kći Sofija ističe da su joj roditelji pomogli podići djecu i bili im uzor, tako da je danas sretna s njihovim odgojem. Njezin sin Samson, Štibohar, učitelj, kaže da je ovo slavlje obnove bračnoga zavjeta odraz njihove vjere i ljubavi u braku, koji bi trebali svima biti uzor. Ne samo kroz molitvu i vjeru nego, jednostavno, kroz čitav njihov život i njihovu veliku povezanost.
