Američki lovac pete generacije, F-35 Lightning II, inače se naziva i letećim superračunalom. Zašto je to tako u reportaži s 388. letačkim krilom američkog ratnog zrakoplovstva pridruženog istočnom europskom krilu NATO-a, objašnjava Air Force Times. Priča prati pilote i prateće osoblje 388. letačkog krila koje je u aktivnoj službi te 419. letačkog krila iz rezerve.
Te dvije zračne postrojbe čine prvi američki ratni zrakoplovi koji su stigli kao pojačanje istočnom krilu NATO-a netom nakon napada Rusije na Ukrajinu. Kao temeljnu misiju imali su prikupljanje što je više moguće elektroničkih podataka od ruskih protuzračnih sustava te zrakoplova u istočnoj Europi, od čega bi se onda načinila karta kojom bi se operacije NATO-a vodile u slučaju konflikta s Rusima. A ovi bi zrakoplovi bili angažirani u tom eventualnom sukobu.
– Nismo prelazili granicu. Ništa ne ispaljujemo niti ispuštamo – rekao je zapovjednik 388. borbenog krila, pukovnik Craig Andrle dodajući kako njihov mlažnjak uvijek osjeća, prikuplja informacije. I radio je to jako, jako dobro. Misija je zračnim snagama dala priliku da usavrše svoj novi pristup raspoređivanju u kratkom roku. Također je ilustrirao napredak u sposobnosti F-35 da komunicira sa združenim snagama i brzo se prilagodi neprepoznatim prijetnjama. I ponudio je novi uvid u ono što avionima još nedostaje, dok vojska upozorava na buduće borbe s Rusijom ili Kinom. Prema novom modelu stvaranja i koncentriranja snaga, eskadrile bi trebale proći kroz četiri šestomjesečne faze: ponovno postavljanje nakon posljednjeg putovanja; obuka u lokalnom okolišu kao jedinica; sudjelovanje u većim vježbama; odaziv na poziv za uzbunu. Taj pristup ima svrhu dati jedinicama dovoljno vremena za odmor, obuku i održavanje zrakoplova između razmještaja. Kako kaže Andrle, kritična je posljednja faza tog ciklusa vrhunske pripremljenosti.
– Možda dobijemo telefonski poziv za odlazak kroz nekoliko dana na nepoznatu lokaciju, na neodređeno vrijeme, rekao je. Kako se pratio razvoj događaja na ukrajinsko-ruskoj granici, pri čemu su odabrani zrakoplovi koji mogu letjeti tri mjeseca bez generalnih popravaka, piloti su održavali svoju opremu i uvježbavali stavljanje gas-maski, izvršavali zdravstvene preglede, proučavali načine ratovanja iznad europskog kontinenta te aerodrome kojima bi se mogli koristiti. I onda je 11. veljače stigao poziv da se pripreme da bi se proces kretanja pokrenuo dan poslije. Čekao ih je put dugačak 8200 km do Njemačke, kamo su krenuli 16. veljače. Za mnoge je pilote i osoblje 388. i 419. letačkog krila to bio prvi borbeni raspored. Nova je baza za oko 300 američkog letačkog osoblja bio njemački Spangdahlem, a osam dana kasnije počeo je ruski napad na Ukrajinu. F-35 su osmišljeni kako bi blokirali i uništili protuzračnu obranu koja bi mogla rušiti savezničke zrakoplove, otvarajući put drugim zrakoplovima da uđu na neprijateljski teritorij. Upijaju i elektroničke emisije s obližnjih radara kako bi sastavili sliku prijateljskih i neprijateljskih snaga u tom području.
– Takve prijetnje vidjeli su u Ukrajini i Kalinjingradu, ruskoj oblasti između Poljske i Litve, rekao je Andrle. F-35 uspjeli su locirati i identificirati lokacije projektila zemlja – zrak i proslijediti te informacije članovima koalicije.
– Svi smo se nadali da će funkcionirati kako treba, a onda je bilo sjajno vidjeti da se avion stvarno jako, jako dobro ponaša u toj ulozi – rekao je Andrle. Zrakoplovi su letjeli od Spangdahlema do estonske zračne baze Amari, litvanske zračne baze Šiauliai i rumunjske zračne baze Fetesti. Američki borbeni zrakoplov nije uvijek prepoznavao objekte oko sebe jer sustavi protuzračne obrane imaju digitalne načine izbjegavanja opasnosti.
– Gledamo Sa-20, što je NATO-ov naziv za S-300 raketni sustav zemlja – zrak. Ja znam da je riječ o Sa-2, ali moj mlažnjak ne prepoznaje ga kao takvog jer taj Sa-20 radi, potencijalno, u ratnom pričuvnom načinu s kojim se do sada nismo susretali – rekao je Andrle. Ali F-35 označio je objekt vojnicima na tlu koji su ažurirali i ponovno učitali podatke. Nakon toga zrakoplovi NATO-a znali su što gledaju i kako to geolocirati. Zbog toga je teže iznenaditi NATO.
– Nemamo tonu oružja kojim bismo mogli zapaliti cijeli prostor – rekao je Bashore o F-35.
– Dijelimo podatke i osiguravamo da svi budu s njima upoznati: zemlja – zrak i zrak – zrak te o tome što je tamo u okolišu – kaže pukovnik Brad Bashore koji je zapovjednik 388. operativne grupe. Čak i dok su Rusi opsjedali susjedne ukrajinske gradove, piloti nisu vidjeli ništa provokativno tijekom svojih letova za vrijeme nadzora zračnog prostora u istočnoj Europi. Američke snage prošle su bjeloruske borbene zrakoplove i opažali vojno gomilanje u Kalinjingradu. – Oni rade isto što i mi. Samo smo se pogledali... Nema izravne interakcije i ničega što je bilo neprofesionalno s obje strane – rekao je Bashore. Mlažnjaci su se pokazali fleksibilnijima od očekivanog.
– Neko vrijeme mislilo se da ovaj mlažnjak treba stalno biti povezan, da svugdje gdje idemo moramo servere nositi sa sobom, stalno imati uspostavljenu vezu. Shvatili smo i dokazali da tome nije nužno tako – rekao je Andrle. To je proizašlo iz zakretanja zračnih snaga prema "agilnom borbenom korištenju" ili brzim borbenim operacijama u više područja s minimalnim brojem osoblja. To zahtijeva više unaprijed postavljenih alata na terenu i pilote obučene za više poslova, umjesto potpuno opremljenih baza s cijelim jedinicama.
– Dobili smo odobrenje za neke konfiguracije zrakoplova kojima možemo letjeti s aktivnim projektilima i teretnom kapsulom iznutra, tako da možemo nositi neke stvari za minimalno održavanje koje su im bile potrebne – rekao je Bashore. Pohvaljena je i povezivost F-35 s drugim zrakoplovima NATO-a, hvaljeno je to kao "velika pobjeda" za savez. Proizvođač F-35, Lockheed Martin, predvidio je da će članice NATO-a do 2030. stacionirati više od 400 aviona diljem Europe. Zrakoplov se smatra predvodnikom svake buduće borbe u regiji. Kako se za ovakav način korištenja zrakoplova traže piloti skloniji najmodernijoj tehnologiji, pilotsko iskustvo mijenja se generacijom tehnički potkovanih zrakoplovaca koji su željni iskoristiti takozvano "leteće superračunalo" zračnih snaga.
– Učimo nove načine rada – rekao je Andrle.
– Imati ljude koji nemaju iskustvo načina rada proteklih 20 godina vrlo nam je korisno – kazao je. Piloti su zagovarali tehnologiju na poligonima koja bolje replicira prijetnje s kojima bi se mogli suočiti u borbi s Kinom ili Rusijom. Također žele više simulatora koje mogu koristiti bilo kada i koji im omogućuju vježbanje pokreta koje ne žele uvježbavati na otvorenom.
– Europska implementacija dovela je do važnosti pristupa simulatorima leta i održavanja bilo gdje u svijetu – rekao je Bashore. To može pomoći zrakoplovnim posadama da ostanu u tijeku sa svojim vještinama, osobito u naprednim manevrima koje ne rade u misijama zračne patrole. Na najvišem su mjestu na popisu želja dva ažuriranja hardvera i softvera na kojima radi Lockheed Martin, poznata kao Technology Refresh 3 i Block 4. TR-3 trebao bi biti spreman ove godine, ali Andrle ne očekuje da će vidjeti Block 4 još pet godina.
– Bez tih poboljšanja – rekao je Andrle, F-35 ne može nositi veliku količinu naprednih krstarećih projektila i oružja za protuzračnu obranu.
– Nabacivanje SDB-a [bombama malog promjera] i gađanje AMRAAM-om [naprednim projektilima zrak – zrak srednjeg dometa] ... nije pozicija gdje želimo biti u sljedećoj borbi – rekao je.
>> VIDEO Šef ukrajinskih kopnenih snaga, general Oleksandr Sirski: 'Cilj je eliminirati što više neprijatelja'
Cujem da Ameri angažiraju poznati Čačak Aeronautical Institute da im popravi F35. Komisijski vodeći injzinjeri kao Hrvoje5, Pravedni Srbin i ostali su vec angažirani u tome. Čačak preuzima Locheed da ih nesto nauci.