Trgovac Jambo nije dvojio ni trenutka: “Ovo što nam je dao Milanović ne bi nam ponudio ni rođeni ćaća! To nije bila velikodušna, to je bila rođačka i bratska ponuda. Rekao sam Kreši Beljaku: Predsjedniče, nisam bio za tebe na izborima, čak sam protiv tebe i lobirao, ali sad te nakon ovakve obnove snage stranke obožavam i volim, a nisam gay!”
Hej, “Milanović daje”?!? Koje li formulacije! Dakle, hokus-pokus, ćiribu-ćiriba, Beljak obnovio snagu HSS-a a da izborima nije ni primirisao. Prava javna ponuda dionica. Trenutak pogođen, cijena na burzi uzletjela, a dioničari oduševljeno kliču. Trijumf političkog tržišta! Jambo ponovno heroj medija. Tko je jambio, jambio! Plenković bez žuči veli doviđenja “sestrinskoj” stranci, a Milanović je “bratski” dočekuje.
Dakako, nije tu problem što je HSS rekao zbogom HDZ-u,+ jer tko im to uopće može zamjeriti? Ima li ijedan razlog zašto bi HSS nastavio biti konzerva vezana za odbojnik HDZ-ova kombija? Podržali su vladu u kojoj nisu ni sudjelovali, koju je HDZ sam srušio prije no što je i prohodala. Kakvu oni obvezu imaju prema Domoljubnoj koaliciji? Nikakvu! Karamarko ne samo da podcjenjivački Hrgu ništa nije “dao” nego raspodjelom plijena gotovo nije ni registrirao postojanje HSS-a. Seljaci su se nahranili zadnji u redu, nakon lavova, hijena i lešinara. A to je stranka u kojoj se voli dobro papati i ne zadovoljava se mrvicama. Hrvatsku je koštala čak možda i više nego HNS. Koliko je samo milijardi s HSS-ovim pečatom ulupano u poljoprivredu, a bez ikakvog opipljivog rezultata?
Ne, seljak Beljak nije pogriješio što nije ostao u zagrljaju HDZ-a, ali je li pogriješio što HSS nije pokušao vratiti na staze stare slave? Pitanje je zapravo: kakvu obvezu HSS ima prema svojem vlastitom političkom, ideološkom, svjetonazorskom naslijeđu? Čini se, također nikakvu. Ovako hitra promjena tabora i bijeg od izbora, gledano iz perspektive povijesnog značaja HSS-a, zapravo je kukavička opcija, priznanje da je HSS-ova snaga virtualna, mjerljiva samo onim koliko im je netko u nekom trenu spreman “dati”. Kažu neki, ovih dana ne mogu spavati od čudne potmule buke koja dolazi s mirogojskih arkada.
Što zapravo Milanović dobiva kupovanjem HSS-a? I zašto sve odjednom tako – javno? Otkud takva “velikodušnost” od čovjeka koji je upravo nogom u stražnjicu ispratio Laburiste, sad kad su iscijeđeni i politički neupotrebljivi? Seljaci su 2011. izišli samostalno na izbore, ali su svejedno bili kažnjeni zajedno s HDZ-om – osvojili su svega 14.854 glasa, 85 manje čak i od liste HSP-a AS, dostatno za samo jedan mandat. Na ovim izborima svaki glas bit će važan, ali presudan je ipak – umjetnički dojam. S HSS-om u svojem taboru Milanoviću će ipak biti nešto lakše pokušati narodu prodati prilično blasfemičnu priču o “narodnoj” koaliciji te će tako i drugom nogom drsko zagaziti u HDZ-ovo ideološko dvorište, nakon što im je lani oduzeo ekskluzivitet na domoljublje. Seljaci će SDP-u biti kamuflažna uniforma.
HSS-u bi zapravo bilo bolje da je od Milanovića manje “dobio” jer ovako nikako neće moći izbjeći dojam da se samo – dobro prodao. Prije nego racionalan izbor, javnost će tu vidjeti nemoralnu ponudu – onu koja se nije mogla odbiti. Rodijačka ponuda! Beljak bi bio “stupido” da je odbio, misli balkanski dio hrvatske javnosti.
No hoće li ovo političko samoubojstvo donijeti išta dobrog naciji? HSS u desetljeće i pol nije donio ništa dobra Hrvatskoj, pa ni seljacima. Više nije stvarno potreban nikom, osim samom sebi i onima kojima se u sretnim trenucima uspiju jeftinije ili skuplje prodati.
Treba biti fer i reći da sve to ionako vrijedi za većinu bezbrojnih stranaka u Hrvatskoj, državi u kojoj uglavnom glasaju članovi i njihove obitelji. Politička prostitucija ovako javnim kupovanjem HSS-a samo je konačno u potpunosti legalizirana. Ovo je samo najtransparentniji među brojnim primjerima političke korupcije! Željka Markić bila je ponudila jedno moguće rješenje te izborne zamke, ali ono nije prošlo, prije svega zato što ga je ponudila – Željka Markić.
No, da bi HDZ i SDP pristali na zabranu prijeizbornih koalicija, još barem jedna Vlada trebala bi skončati pobačajem. Doduše, nije isključeno da ćemo već u rujnu dobiti reprizu lanjskih rezultata, samo s malo promiješanim kartama.
Pravo pitanje je tko će biti motiviran izići na takve izbore? Kad bi Hrvati mogli glasati PROTIV nekoga, a da to ne znači istovremeno glas ZA nekog drugog, kad bi se na izborima, kao na Fejsbuku, uz “lajk” uveo i “dislajk”, dakle, negativan glas, izlaznost tihe većine bi bila rekordna, a HDZ i SDP zajedničkom lopatom bili bi pometeni u bespuća povijesne zbiljnosti.
>> HDZ dobio manje nego lani, ali još uvijek više nego sve druge stranke
Dirljiv je interes za sudbinu HSS-a sada kad se vratio SDP-u, ali o političkoj je prostituciji možda i više mjesta bilo kad je HDZ za prošle izbore okupio veliku koaliciju. Dobar je prijedlog Željke Markić o sniženju izbornog praga i zabrani predizbornih koalicija, no opet, zašto se takvih stvari sjetimo tek kada desnica izvuče deblji kraj. Trebamo biti objektivni i reći da po tom pitanju razlike između desnice i ljevice nema, i da su sve manje stranke plijen velikih. Čak se i MOST pod parolom "mi smo za reforme" dobro naplatio sa 6 ministarskih mjesta. Sudimo svima po istim paragrafima.