Prije točno šezdeset godina Moskva je slavila uspjeh u svemirskoj utrci sa Sjedinjenim Američkim Državama, a u glavnoj ulozi bio je jedan pas. Točnije, mješanka po imenu Lajka.
Treći dan studenoga 1957. godine tadašnji SSSR lansirao je Lajku u svemir u satelitu Sputnjik 2, samo mjesec dana nakon lansiranja prvog svemirskog satelita uopće Sputnjika 1.
Surova testiranja
Iako je Lajka u istraživačko-propagandnom segmentu nadmetanja između Sovjetskog Saveza i SAD-a predstavljala veliku pobjedu tadašnjeg vođe SSSR-a Nikite Hruščova, sudbina tog hrabrog psa, uza svu slavu koju je donijela Moskvi, bila je tužna i tragična.
Priznala je to šest desetljeća kasnije danas devedesetogodišnja Adilja Kotovska, glavna biologinja koja je pripremala pse za misije u svemir.
– Zamolila sam Lajku da mi oprosti, pomazila sam je posljednji put i zaplakala – prisjetila se Kotovska trenutka kada je posljednji put vidjela Lajku prije ukrcavanja u svemirsku kapsulu. Znala je, naime, da se mješanka stara tri godine neće vratiti iz svemirske odiseje. Dodaje ipak kako su testiranja sa životinjama bila nužna zbog budućih čovjekovih letova u svemir.
Priča o Lajki, baš kao i o drugim psima koji su korišteni u sovjetskom svemirskom programu, počinje na moskovskim ulicama. Vlasti su, prema objašnjenju voditelja projekta, birali pse lutalice koji su bili manje zahtjevni i bile su ih pune ulice. Pritom su u pravilu birane ženke.
– Birali smo samo ženke jer one ne trebaju dignuti nogu dok uriniraju, što znači da im treba manje prostora nego mužjacima, a kako bi se psi prilagodili putovanju u kapsuli dugoj samo 80 centimetara, postupno su premještani u sve manje kaveze – prisjetila se Kotovska.
Putovanje bez povratka
Osim prilagodbe na veličinu kapsule, Lajka je prošla i sva druga testiranja poput centrifuge, simulatora gravitacijskih sila, te izlaganja različitim razinama buke.
Kako bi sve prema van izgledalo savršeno, Sovjeti su za javne nastupe birali fotogenične pse pamtljivih imena, a Lajka je izabrana za let jer je bila poslušna i pametna. – Mi smo znali da će Lajka uginuti u svemiru jer u ono doba nije bilo načina da je živu vratimo na Zemlju – kazala je Kotovska.
Sputnjik 2 lansiran je u 5.30 po moskovskom vremenu iz Kazahstana, gdje će se kasnije razviti kozmodrom Bajkonur.
Na početku je sve bilo u redu, Lajkino srce jako je ubrzalo pri lansiranju, ali nakon tri sata puls se normalizirao.
Iznenada, tijekom devetog kruženja oko Zemlje, temperatura u kapsuli počela je rasti i dosegnula je 40 Celzijevih stupnjeva. Izolacija od Sunčevih zraka nije bila dovoljno dobra. Lajka je uginula od dehidracije nakon nekoliko sati.
– Što više vremena prolazi, više mi je žao. Nismo to trebali napraviti. Od toga leta nismo naučili dovoljno da bismo opravdali smrt psa – kazao je Oleg Gazenko, vodeći znanstvenik u tom projektu na konferenciji za novinare prije dvadesetak godina.
koja laz......svit ne viruje vam nist vise....lazovi