U studiju Večernjeg lista u srijedu je gostovao Ante Kotromanović, bivši ministar obrane RH s velikim operativnim iskustvom iz Domovinskog rata.
U svojstvu vojnog analitičara Večernjeg lista analizirao je najnovije informacije iz Ukrajine gdje osmi dan traje ruska invazija.
POGLEDAJTE INTERVJU
Kakva je trenutačno situacija u Ukrajini?
Nije se promijenilo mnogo toga u odnosu na srijedu. Ruske snage i dalje napreduju, ali čini se da su promijenili taktiku. Istina, pojačali su napade s teškim oružjem, ali više ne prodiru u gradove kao na početku invazije kada su krenuli silovito misleći da će sve riješiti u nekoliko dana. Sada to rade sistematičnije, korak po korak. S druge strane, Ukrajinci se i dalje brane, a izgleda da im je glavni adut pružati otpor što dalje od velikih urbanih sredina kako bi usporili proces ruskog napredovanja i cijeli sukob pretvorili u dugu iscrpljujuću bitku. Trenutačno najveća ugroza za Ukrajinu vlada na jugoistoku zemlje. Mislim da će Rusi uskoro zauzeti i lučki grad Odesu. Odatle će pokušati spojiti koridor s već osvojenim Hersonom i dalje preko Krima i Donbasa koji već drže proruski separatisti.
Jučer je Rusija prvi put izašla s brojkom svojih žrtava. Prema njihovim izvještajima, 500 ruskih vojnika je poginulo, a 1500 ih je ranjeno. Ukrajinci pak tvrde da ta brojka nije točna i tvrde da je do sada ubijeno oko 8000 ruskih vojnika.
Teško je tu išta formalno govoriti jer je sve na razini špekulacije. Naravno da svaka strana u ratu pokušava prikriti svoje gubitke i uveličati tuđe. To je jedna vrsta psihologije koja je za ljude koji se bore na terenu izrazito bitna. Mislim da su se Ukrajinci u svom izvještaju ipak malo preračunali. Teško je povjeravati u tolik broj poginulih ruskih vojnika u sedam dana ratovanja. No, to ne znači da Rusija nije pretrpjela strašne gubitke. Itekako jest. Rekao bih da je istina o broju poginulih negdje na sredini.
Bjeloruski predsjednik i snažni ruski saveznik Aleksandar Lukašenko jučer je održao sjednicu nacionalne sigurnosti na kojoj je igrom slučaja otkriven navodni plan Vladimira Putina. Prema tom planu cilj Rusije je osvajanje Ukrajine u potpunosti i zatim krenuti u invaziju na Moldaviju. Želi li time Putin obnoviti granice nekadašnjeg SSSR-a?
U ovom trenutku to tako izgleda, ali teško je reći što je stvarni plan Vladimira Putina. Mislim da to sada nije moguće jer Rusija nema toliko vojnoga ljudstva da bi mogla držati pod kontrolom cijelu Ukrajinu i cijelu Moldaviju. Plan Rusije jest u ovom trenutku ovladati cijelom istočnom Ukrajinom, od rijeke Dnjepar pa do granice s Rusijom i taj koridor povezati s južnim dijelovima Ukrajine i jakim snagama koje prodiru sa sjeveroistoka. Na taj način bi se stvorio svojevrsni prsten oko Kijeva. Kad Putin ostvari taj naum, tek onda će se pojaviti na pregovorima. Računa s tim da će mu to olakšati pregovaračku poziciju kad svijetu pokaže da na dlanu ima Kijev i zapadni dio Ukrajine koji je još uvijek bez borbi.
Najavljen je drugi krug pregovora između Ukrajine i Rusije. Što možemo očekivati?
Ne očekujem ništa. Svima je jasno da se ništa neće postići. Naravno da je cilj Ukrajine odmah zaustaviti rat, ali to Rusiji koja je sada u naletu nimalo ne odgovara. Rusija će prestati ratovati onog trenutka kad Putin ostvari svoj cilj i kad bude imao dominantnu pregovaračku poziciju koja će Ukrajini suziti manevarski prostor u smislu zahtjeva i želja.
Opća skupština UN-a u srijedu je velikom većinom zemalja izglasala Rezoluciju kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu. Na stranu Zapada stala je i Srbija koja je nedavno odbila uvesti sankcije Rusiji. Kakvu igru točno igra Aleksandar Vučić? Je li ovo povezano s izborima koji će se u Srbiji održati u travnju?
Aleksandar Vučić je u nezavidnoj poziciji, ali sada na naplatu dolazi njegovo dugogodišnje sjedenje na dva stolca. EU je obilato financirala velike srpske projekte, a istodobno je Srbija isposlovala jeftin pliz iz Rusije. U srpskom javnom prostoru odavno je prisutan narativ o tobožnjem bratstvu s Rusima koji je više nalikovao na mitomaniju. Vučić sada zadovoljava javno mnijenje koje je uglavnom blisko Rusiji, a istodobno se politički šulja na Zapad. Ovo je možda dobra prilika da Zapad konačno "stjera u kut" i kaže mu da se odluči na kojem će stolcu sjediti. Ako nastavi s ovom diskretnom podrškom Rusiji, treba mu se poslati jasna poruka da će Srbija ostati sama i izolirana i da nikad neće ući u EU.
Vratimo se na Hrvatsku. Imamo li uopće popis unutarnjih i vanjskih sigurnosnih izazova?
To je ono što cijelo vrijeme ponavljam. Vlada što prije treba napraviti popis unutarnjih i vanjskih sigurnosnih izazova. Kad govorimo o unutarnjim izazovima, onda mislimo na izradu svojevrsne inventure. Potrebno je pregledati robne zalihe, zalihe naftnih derivata i plina i svih onih sredstava i energenata namijenjenih funkcionalnom životu. Hrvatska treba biti spremna za izvanredni scenarij, za slučaj da Putin potpuno obustavi isporuku plina u Europu. Trebamo već gledati tko bi nam u tom smislu mogao biti alternativa. Isto tako, potrebno je detaljno pregledati sva skloništa u velikim gradovima i biti spreman ako situacija izmakne kontroli. To su procesi koje je dobro raditi svakih 5-10 godina bez obzira na rat. Ali mi u ovom trenutku ne znamo hoće li neka usijana glava odlučiti baciti atomsku bombu. Što se pak tiče vanjskih sigurnosnih izazova, tu je potrebno budnim okom pratiti situaciju u BiH koja nije bajna, lobirati za ulazak Sjeverne Makedonije i Albanije u EU i raditi na euroatlantskom okruženju koje nudi mir, stabilnost i prosperitet.
Sve o ratu u Ukrajini čitajte OVDJE.
Daj ti nama prvo reci gdje su stotine mil kn iz našeg proračuna koje si pronevjerio na remont aviona!