S ministrom vanjskih poslova Republike Kosova Enverom Hoxajem razgovarali smo za njegova prošlotjednog posjeta Zagrebu, što je ujedno bilo i njegovo prvo službeno putovanje u inozemstvo nakon stupanja na dužnost. Na putu ga je zatekla vijest da je ustavni sud poništio izbor predsjednika Behgjeta Pacollija.
Hoće li odluka suda unijeti nestabilnost u državu? Naime, i premijer Hashim Thaçi na isti je način izabran u parlamentu.
Nema govora o nestabilnosti, a odluka se ne odnosi na premijera jer je riječ o dvije posebne procedure u parlamentu. Odluka je samo dobar primjer da je Kosovo mlada demokracija i da sustav funkcionira, a sud je odlučio samo o proceduri izbora predsjednika, tako da trebamo sjesti i pronaći način kako birati sljedećeg predsjednika. U bliskoj budućnosti možda ga ne bi trebao birati parlament, već građani, ali to je stvar promjene ustava i izbornog sustava.
Ratni zločini i Haag
Vladu su protresle i optužbe EULEX-a protiv ministra prometa Fatmira Limaja zbog ratnih zločina.
Optužbe su nas iznenadile, Limaj je za to već odgovarao na Haaškom sudu i bio oslobođen. Ali, kako je to pitanje pravosuđa, vlada se ne žele miješati. No, Oslobodilačka vojska Kosova nije počinila zločine, a Limaj se, kao i drugi, borio za slobodu.
Jesu li optužbe za trgovanje organima utemeljene?
Smatram da izvješće Dicka Martyja opisuje situaciju koja nikad nije postojala. Ali, izvješće je tu i nama, vladi koja u potpunosti surađuje s EULEX-om, vrlo je važno da neovisna istraga što prije rasvijetli činjenice. Naš je stav da se izvješćem pokušalo uništiti zemlje, društva i politička vodstva. Zašto? To bi trebalo pitati Martyja.
Kosovo je bez ugovora o stabilizaciji i proširenja, u strogom viznom režimu... Osjećate li izolaciju?
Odnos s Bruxellesom nije najbolji, ima zemalja, poput Grčke i Španjolske, koje nas nisu priznale pa se ne može s nama započeti razgovor, što je frustrirajuće. Ove godine marljivo ćemo raditi da Bruxellesu objasnimo koliko nam je stalo do boljih odnosa s drugim državama i koliko je liberalizacija viza važna za kretanje ljudi i ideja.
Odnosi s Mediteranom
Kakvi su odnosi s Grčkom i Španjolskom?
Vrlo dobri. Oklijevaju nas priznati, ali priznanje je uvijek pitanje međunarodne situacije i nacionalnih interesa. Nakon mišljenja Međunarodnog suda pravde, ni jedna država nema razloga ne priznati Kosovo. Naš je slučaj jedinstven i tako ga treba shvatiti.
Gdje vidite prostor za ekonomsku suradnju s Hrvatskom?
Trebamo više hrvatskih investicija. Imamo tržište i osposobljene ljude koje možda i ne treba plaćati koliko druge radnike u regiji. Zanima nas suradnja i u trgovini, poput tradicije uvoza voća i povrća s Kosova.
Kako ocjenjujete status Kosovara u Hrvatskoj?
Mnogo su pridonijeli izgradnji neovisne Hrvatske, borili se, rade, pomažu ekonomiju, ali i uzdržavaju obitelji na Kosovu. Važan su most između dviju država. Smatram da bi trebali bi biti bolje organizirani, integrirani i predstavljeni u svim sferama javnog života.
Koliko se brige vodi o staroj hrvatskoj zajednici na Kosovu?
Ta je zajednica oduvijek bila dio heterogenog kosovskog društva. Naša je vlada odlučna ojačati i poduprijeti njihovu pravnu poziciju te pravo na školovanje. Uz razgovore o ekonomskim, trgovinskim i kulturnim odnosima, jedna od glavnih tema bilo je upravo osnaživanje hrvatske zajednice na Kosovu.
Prije tri godin na na stranicama istog ovog hrvatskog lista objavljen je ovaj članak: Autohtoni Hrvati s Kosova nestaju zbog ubojstava, silovanja i svakodnevna terora Autor Hassan Haidar Diab Dok je međunarodna zajednica zaokupljena rješavanjem problema srpske manjine u Kosovu,u, autohtoni Hrvati, koji su na tome području živjeli i prije 700 godina, nestaju. Ubojstva, silovanja i teror prisilili su ih da zauvijek napuste vjekovna ognjišta. Prema posljednjem popisu stanovnika, do početka NATO-ova bombardiranja Srbije i Kosova u općini Vitini, koja obuhvaća jugoistočni dio Kosova i graniči s Makedonijom, u selima Letnica, Vrnez, Šašare i Vrnavokolo, živjelo je više od 5500 Hrvata, a danas ih je samo stotinjak, i to uglavnom staraca, bolesnih i nemoćnih, za koje se ne brine nitko, ni kosovska vlada, ni međunarodna zajednica. Direktor ureda Kosovskog helsinškog odbora Bashkim Hisari iznio nam je niz šokantnih svjedočanstava o razlozima iščezavanja vjekovnog naroda s kosovske zemlje i pozvao hrvatske čelnike Stjepana Mesića i Ivu Sanadera da što hitnije poduzmu nešto kako bi se zaštitili preostali Hrvati na Kosovu. – Tragedija hrvatskoga naroda na Kosovu počela je krajem 90-ih, kada se pojavila užasna euforija srpskog nacionalizma i šovinizma, usmjerena ne samo prema albanskom narodu već i prema manjinama. Naime, istodobno s buđenjem srpskog nacionalizma predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj posjetio je općinu Vitinu i naredio da se svi Hrvati protjeraju u Hrvatsku. Nažalost, tadašnja hrvatska vlada, umjesto da pronađe mehanizam za opstojnost Hrvata na vjekovnom ognjištu, organizirala je masovni odlazak u Hrvatsku, čime je otvorila vrata ekstremistima da ugnjetavaju one Hrvate koji su odlučili ostati – govori Hisari i prisjeća se početka 90-ih, vremena kada je za krvava Miloševićeva pohoda Hrvatska više suosjećala s Hrvatima na Kosovu nego danas. – Tih se godina prvi put pojavila diskriminacija. Odluke o zapošljavanju donosile su se prema etničkoj pripadnosti, favorizirani su Srbi, a degradirani svi ostali narodi na Kosovu. No, upravo je u to vrijeme tadašnja hrvatska vlast pokazala veliku brigu za svoj narod jer je vlastitim novcem u selu Letnici sagradila tvornicu tekstila u kojoj se zaposlio mnogo Hrvata, ali i pripadnika drugih naroda. Nažalost, ta tvornica je uništena – kaže Hisari i priznaje da je početni optimizam nakon NATO-ova bombardiranja i povlačenja srpskih snaga s Kosova splasnuo prije nego što se sve iskristaliziralo. – Vjerovali smo da nakon silna krvoprolića i zločina koje su počinile srpske snage, za Kosovo dolaze bolji dani, ne samo za Albance, već za sve koji žive na Kosovu. Nažalost, agonija Hrvata u općini Vitini se nastavila. U raljama neimaštine Albanci koji su živjeli na tom području počeli su na manjinama, a prije svega na Hrvatima, primjenjivati srpske metode. Opet se pljačkala i uništavala imovina, da bi s vremenom život postao pakao zbog silovanja, premlaćivanja i ubojstava. Usto, taj je dio Kosova problematičan i zbog granice s Makedonijom, na kojoj kontrole gotovo i nema, pa su i Albanci iz te zemlje počeli dolaziti i pljačkati napuštene hrvatske kuće. A reakcija mjerodavnih tijela izostala je ili je bila neprimjerena. Kosovska policija nedjela nije sprečavala niti je počinitelje kažnjavala, a nisu to učinile ni međunarodne snage – kaže Hisari i napominje da grabež i otimačina nisu jedini problemi Hrvata na Kosovu. – Hrvatska je zajednica u općini Vitini zapravo zaboravljena. Tu i tamo do njih stigne kakva humanitarna pomoć, ali to je premalo. Usto, nemaju liječnika, a ni javni prijevoz kako bi otišli k liječniku u drugo mjesto. Nikada neću zaboraviti pogled stare i nemoćne žene koja je danima, možda i mjesecima vapila za pomoći, ali nije bilo nikoga da joj pomogne. Takav prizor, nažalost, među Hrvatima u tom dijelu Kosova nije rijetkost – rekao je Hisari, žaleći što nema mogućnosti i ovlasti pomoći tim napaćenim i zaboravljenim ljudima. – Naša misija na Kosovu je da zaštitimo ljudska prava, a prava manjinskih zajednica su najviše ugrožena. No, u čitavom tom sklopu ima i drugih problema jer na Kosovu ne funkcionira cijeli mehanizam. U početku je to bio problem slobodnog kretanja, zatim je nastao problem jezika, jer je hrvatski sličan srpskome pa su Hrvati i zbog toga dolazili u nepovoljne situacije, da bi se sada opet pojavio problem diskriminacije pri zapošljavanju. Mnogo je Albanaca nezaposleno, a slobodnih je mjesta za manjine stoga još manje. Istodobno, danas međunarodna zajednica stalno ističe da treba što više zapošljavati Srbe na Kosovu, a zaboravlja na manjine koje su ugrožene već dugo – ogorčen je Hisari, koji je nebrojeno puta i sam pokušavao apelirati na tužan život Hrvata na Kosovu. – Nakon posjeta općini Vitini obratio sam se svim mjerodavnim domaćim i međunarodnim institucijama na Kosovu, ali nisam naišao na razumijevanje. Prije dvije godine sam zbog svega pisao i predsjedniku Stjepanu Mesiću i molio ga da poduzme nešto za Hrvate na Kosovu, ali do danas nisam dobio odgovor. Stoga i ovim putem još jednom apeliram na predsjednika Mesića i premijera Sanadera da što prije stupe u kontakt s kosovskom vladom i pokušaju spasiti i ono malo Hrvata što ih je danas na Kosovu, a onima koji su zbog različitih represija morali otići sa svoje zemlje pomognu da se vrate – poručio je Hisari.