Predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, nakon dvotjednih razgovora i političkih konzultacija s "većinom parlamentarnih stranaka", dala je izjavu u kojoj analizira obavljeno. Navodi kako se nisu odazvali tek SDP i Laburisti, ali da je razgovarala i sa sindikatima i poslodavcima te predstavnicima stručne i akademske zajednice. Ističe da je željela čuti promišljanja svih oko "potencijalnih rješenja nagomilanih problema". – Prije dva mjeseca stupila sam na dužnost, kao najviši dužnosnik, izravno birana od građana RH, te držim kako je normalno, a i uobičajeno u cijelom zapadnom svijetu kojemu pripadamo, da se kao nova predsjednica upoznam kako s čelnicima stranaka tako i s njihovim političkim stajalištima i planovima, kaže.
Predsjednica objašnjava da joj je bila želja "utvrditi zajedničke nazivnike u identificiranju pravih problema u društvu, a sve kako bismo pokušali kreirati prostor za dijalog, posebice uzimajući u obzir kako je ovo ujedno i izborna godina". Istaknula je da joj je cilj okupljati što više strana u dijalog. – Često nećemo imati ista načela i poglede, no razgovorom ćemo naći zajedničke nazivnike i na njima početi graditi budućnost, kazala je.
U svojoj izjavi potvrđuje da su svi čelnici stranaka s kojima je razgovarala potvrdili kako "nedostatak dijaloga predstavlja ozbiljnu barijeru u iznalaženju onog minimalnog konsenzusa koji je društvu potreban da bi krenulo naprijed".
Predsjednica podsjeća da smo u novijoj povijesti već postigli konsenzuse – kada smo stvarali neovisnu državu, kretali put NATO-a i EU. – Čini se kao da smo, zaključivši ta poglavlja i ostvarivši zajedničke strateške ciljeve, zaboravili postaviti neke nove ciljeve kojima bismo težili i prema kojima bismo usmjeravali društvo – zaključuje predsjednica.
Potom je predsjednica prenijela one točke i probleme "koje su gotovo svi istaknuli kao važne i koje su mi gotovo konsenzualno svi prenijeli kao naše najveće društvene izazove".
KLJUČNE TOČKE
1. Kao jedan od najvažnijih izazova pred nama istaknula se DEMOGRAFSKA KRIZA koja se očituje kroz slab natalitet, odlazak ljudi iz Hrvatske. Starimo kao društvo i država, a iseljavanje, posebice mladih i obrazovanih ljudi u ključnoj dobi kada bi trebali zasnivati obitelj, dubok je problem.
2. Kao drugi ključan problem stranački čelnici podcrtali su NEDOSTATAK DIJALOGA, kako u politici tako i općenito u društvu. Iako postoje različita mišljenja, što je za jednu demokraciju itekako poželjno, razgovor se mora odvijati, argumentirane rasprave se moraju odvijati, a to upravo izostaje. Istaknuta je potreba stavljanja naglaska na služenje narodu i građanima, na komuniciranje i slušanje građana, a ne na vladanje. Svi, naime, žele sudjelovati u svim inicijativama i u dijalogu, osjećaju takvu dužnost i ističu potrebu predanosti radu za bolje sutra, za razliku od skrivanja iza zakona i paragrafa kao izgovora za nečinjenje.
3. Svi se slažu u ocjeni kako u Hrvatskoj ne postoji više samo gospodarska kriza već OPĆA DRUŠTVENA KRIZA koja se očituje u krizi morala, etike i vrijednosti, u najdubljoj podijeljenosti društva do sada. Ne postoji politika nacije, a prisutan je nedostatak nade i motivacije kod ljudi, kao i nedostatak entuzijazma. Naravno, tu opću društvenu krizu ponajprije osjećamo kroz veliki broj nezaposlenih, blokiranih građana.
4. Zatim, kao jedan od ključnih izazova, čelnici političkih stranaka većinom su podcrtali kako NE POSTOJI NEKA JEDINSTVENA – TEMELJNA GOSPODARSKA POLITIKA koja bi se ogledala u odgovoru na pitanja poput toga kakvu mi to gospodarsku politiku želimo njegovati: plansku ili tržišnu. Svi ističu potrebu naglaska na politici održivog gospodarskog razvitka, a kao barijere ističu nepredvidljivost sustava zbog čestih promjena ili najava promjena u zakonskim okvirima ili pak u fiskalnim ili parafiskalnim nametima, izmjenama Zakona o radu, lošu investicijsku klimu, rast duga, gubitak radnih mjesta, neisplate plaća posebice državnih tvrtki, a znamo da je riječ o kaznenom djelu. Naposljetku, no ne manje važno, svi kažu kako selo izumire, kako ne postoji jasna dugoročna strategija razvoja poljoprivrede iako se vidi potencijal u toj gospodarskoj grani. Moramo biti svjesni kako još uvijek imamo iznimno očuvane prirodne resurse i nekontaminiranu zemlju, zato nam očuvanje okoliša te njegovo racionalno korištenje mora biti visoko na listi prioriteta.
5. Gotovo svi podcrtavaju SLABOST INSTITUCIJA I NISKU RAZINU PRODUKTIVNOSTI DRŽAVNE ADMINISTRACIJE, ali i nužnost reforme lokalne i regionalne samouprave jer smatraju kako je sadašnji sustav neodrživ. Previše je neproduktivnih agencija, a i loša je vertikalna i horizontalna komunikacija među njima. To je i najveća zamjerka ulagača. Veći dio stranačkih čelnika ističe nisku razinu iskoristivosti EU fondova, sporo pravosuđe te slabu iskoristivost državnih resursa, kao i državne imovine. I dalje se treba aktivno boriti protiv korupcije i to na svim razinama, istovremeno pazeći na stabilnost poduzetničke i investicijske klime. Deklarativno se poziva na institucije, a istovremeno se one ne osnažuju i ne izgrađuju.
6. Nažalost, svi ističu kako je ovo izborna godina odnosno GODINA PRAZNOG HODA pa to rezultira strahom od preuzimanja odgovornosti za donošenje teških odluka, a i ignoriraju se sve inicijative koje dolaze s druge strane.
7. Naposljetku, nekoliko elemenata koji su istaknuti na razgovorima, a koje stavljam u jednu grupu, odnose se na ocjene kako nam je loš obrazovni sustav koji još uvijek ne poznaje sustav dualnog obrazovanja iako bi to moglo pomoći pri zapošljavanju ljudi. Zatim, nedovoljno se iskorištavaju nezavisna udruženja, komore, instituti i slične organizacije kod iznalaženja rješenja za postojeće, ali i za buduće izazove. Ističe se kako je cijeli aparat postao neka vrsta ADHOKRACIJE.
Predsjednica nakon svega kaže: "Vidim prostor za dijalog, prostor za konsenzus pa, ako hoćete, i za novi društveni ugovor da bismo zajedničkim snagama Hrvatsku usmjerili u pravcu koji će nam jamčiti kvalitetniju budućnost."
Što dalje, pita se predsjednica
– Nastavit ću razgovarati s institutima i drugim stručnim organizacijama kojima je, uostalom, i posao iznalaziti odgovore na ova pitanja i izazove ili barem koji trebaju postaviti prava pitanja za kvalitetnu javnu raspravu. Neki od njih možda već imaju rješenja, ali nitko ih nije saslušao, a neki će možda dobiti motivaciju da odrade analize prijeko potrebne za nas, političare, kako bismo donosili informirane odluke.
Nakon što odradim i te razgovore i prikupim određena stajališta i podatke, bit ću ih spremna podijeliti opet s čelnicima parlamentarnih stranaka koje ću ponovno okupiti u nadi da bi to moglo pomoći daljnjem dijalogu u političkom prostoru te kvalitetnoj javnoj raspravi – izjavila je na kraju predsjednica.
Jedna je jedina naša Hrvatska , takva je kakva je druge domovine nemamo i tu šaku ljudi i malu domovinu smo uspjeli upropastiti , a najtužnije je iseljavanje ljudi.