Treći plenum CK KP Kine ostavit će zasigurno dubok trag i na kineske obitelji. Odlučeno je, naime, da se napokon napušta politika jednog djeteta uvedena potkraj sedamdesetih godina. Istina, ograničenje nije potpuno ukinuto i na drugo će dijete imati pravo samo obitelji u kojima je jedan od roditelja jedinac.
Time se krug izuzetih iz zakona kojim se Kinezima brani da imaju više od jednog djeteta značajno širi, a do sada su tu mogućnost imali pripadnici nacionalnih manjina i stanovnici pojedinih ruralnih područja. Upravo je strogo provođenje te politike dovelo do velikog debalansa između ženske i muške populacije jer Kineskinje nerijetko prekidaju trudnoću pokaže li ultrazvuk da nose djevojčicu. Do kraja desetljeća u Kini će biti 24 milijuna muškaraca koji nikada neće stupiti u brak jer žena jednostavno – nema.
Još jedna značajna promjena u društvenom smislu je i da Kina napušta sustav radnih logora u kojima su trenutačno tisuće zatvorenika. Sustav radnih logora uveden je prije pola stoljeća, a policija je u njih na po nekoliko godina mogla zatvarati Kineze bez ikakva suđenja, za cijeli niz prekršaja, pa čak i samo sumnji da bi prekršaje mogli počiniti. U njima se provodi “reedukacija”, no ono što je bilo prihvatljivo i u vrijeme Mao Ce-tunga zasigurno nije prihvatljivo danas, pa Peking taj sustav potpuno napušta.
Ujedno, smanjuje se i broj kaznenih djela za koje je predviđena smrtna kazna strijeljanjem. Kina je, inače, svjetski predvodnik u broju smrtnih kazna, a organi pogubljenih koriste se u transplantacijama diljem svijeta.
Kad ukinu smrtnu kaznu onda će se moći zvati civiliziranima