Mjesec dana prije održavanja izbora za predsjednika HDZ-a (17. travnja) na adrese članova dosad je stigla samo jedna obavijest o kandidaturi, ona Tomislava Karamarka, aktualnog predsjednika HDZ-a, u kojoj on, uz tvrdnju da je HDZ opet pobjednička stranka, traži povjerenje za još jedan četverogodišnji mandat. Premda se u svojoj poruci Karamarko poziva na “zajedničke pobjede”, stanje u HDZ-u u predvečerje izbora nije blistavo. Činjenica je da je Karamarko u prve tri godine mandata od gubitničkih ostataka stranke ponovo sastavio stroj koji će pobjeđivati, no na onim najvažnijim, parlamentarnim izborima, apsolutna je pobjeda izostala.
“Pravi” izbori
Taj njegov jedini minus pokazuje se nepopravljivim i stavio je HDZ u apsurdnu situaciju u kojoj i jest i nije na vlasti. Svjestan frustracija članstva, požurio se s izborima za šefa stranke, vođen i taktikom da iskoristi bojažljivost eventualnih ozbiljnih protukandidata. Bude li jedini ozbiljni kandidat, Karamarko će 17. travnja i pobijediti. No ovdje je važna i matematika – koliko će od 214 tisuća članova izaći na te izbore s jednim pravim kandidatom i koliko će listića biti nevažećih. Bude li rezultat neuvjerljiv, a izlaznost mala, Karamarkov legalitet neće biti upitan, ali bi mogao biti upitan legitimitet. Jer će se shvatiti da oni koji nisu izašli ustvari prosvjeduju protiv šefa. Nakon toga slijedi dugih pet tjedana do održavanja 17. općeg sabora, na kojem će se po delegatskom principu birati sve ostalo stranačko vodstvo, od članova Predsjedništva, Središnjeg odbora do Nacionalnog vijeća. A tu vrijedi pravilo, kako to kaže HDZ-ov patrijarh Nikica Valentić, “demokratizacija je nezaustavljiva”.
Mnogi u HDZ-u misle da će se tek ovdje i vidjeti pravo raspoloženje među članstvom. Pogotovo ako Karamarko pokuša kandidirati i u prvi plan gurnuti svoje prijatelje i pouzdanike, koji baš i nisu popularni među članovima. Premda se to sad tako ne čini, očekivanja su da bi se u HDZ-u ipak mogli održati “pravi” izbori, koji bi mogli iznjedriti puno kvalitetnih ljudi. S tolikim vremenskim odvajanjem izbora za predsjednika i sve ostale, Karamarko je, možda nesvjesno, ostavio dovoljno vremena da se predstavnici različitih struja u HDZ-u pripreme, usuglase i možda sastave i listu kandidata koju će međusobno podupirati. U HDZ-u ne postoje frakcije, no postoje struje i mjesta okupljanja. Oko Karamarka se stvorila konformistička skupina profesionalnih uhljeba, oko Milijana Brkića, glavnog tajnika, tradicionalistička ortodoksno-klijentelistička skupina, a treća se polako okuplja oko HDZ-ovih europarlamentaraca u Bruxellesu, koje predvode Davor Stier i Andrej Plenković.
Ta bruxelleska linija već je lansirala svoju paradigmu u kojoj se budućnost HDZ-a vidi u vraćanju na pozicije političkog mainstreama, narodnjaštvu, demokršćanstvu i pozicioniranju čvrsto na poziciji desnog centra. Ta linija vidi glavni problem HDZ-a u preuskoj biračkoj bazi i planira pridobiti nove birače, koji dosad nisu glasali za HDZ. Taj su plan “briselci” pomno i logično razradili, no to će ostati teorija sve dok se netko od njih ne usudi riskirati svoju političku poziciju i postati liderom te struje. To je sljedeća faza u kojoj će se, primjerice Plenković, morati odlučiti je li mu milija karijera u EU ili HDZ i Hrvatska za kakvu se u teoriji zalaže. Ova se struja zalaže za očuvanje koalicije s Mostom i potrebu da premijer ostane Orešković, koji “anulira” Karamarkovu nepopularnost.
Dogovor o budućoj strategiji
U svemu ovome glavni aktualni problem HDZ-a, a posebno Karamarka, jest činjenica da je nakon parlamentarnih izbora, zbog dramatičnog procesa formiranja vlasti, potpuno izostala analiza grešaka koje je HDZ počinio u posljednjih godinu dana. Ne učini li to Karamarko do izbora, taj “pogled u ogledalo” morat će se, kako to očekuje stari stranački desperado, ali vječni mastermind HDZ-a Ivić Pašalić, dogoditi na samom izbornom saboru krajem svibnja. Pri tom Karamarka sad najviše muči ima li sto posto na svojoj strani Milijana Brkića ili će se on na Saboru pobrinuti prvo sam za sebe, a onda dati podršku svojih ruku Karamarku. Valja, dakle, očekivati da će unutarnja demokracija u HDZ-u profunkcionirati na izbornom saboru, nakon čega bi trebao slijediti dogovor o tome koja je buduća strategija i cilj stranke. To što će Karamarko izgledno biti i dalje šef HDZ-a ne znači da je time završio posao.
>> Raspada se Odbor za kulturu HDZ-a: Nakon Šovagović otišli Vidačković, Zidić, Glavinić...
>> 'Ministar znači da treba rješavati probleme, a ne može u jednom momentu sam postati problem'
Partija radi svoj posao, Ivankovicu bavi se Temom tko je vlasnik Vecernjska ali stvarni, izborima u partiji bavi se od kud popa Tolja u toj prici kakve veze ima s Vecernjim, Josipovicem pa mu je svako jutro isao na kavu, Milanovicem, Pasalicem itd itd To Hrvate zanima.