Dolazak predsjednika srbijanske vlade Aleksandra Vučića na inauguraciju nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za regiju i šire bio je vijest tjedna. Vučićev iznenadni posjet, koji je hrvatski premijer Milanović nazvao politički komotnom odlukom, a koji je, kako Vučić navodi, učinio radi poboljšanja hrvatsko-srpskih odnosa, pozdravile su sve političke strane u zemlji i regiji. Ali su posjet srbijanskog premijera Zagrebu s najvećim oduševljenjem pozdravili su predstavnici hrvatske manjine u Srbiji, za koje je to ohrabrujuća vijest nakon svih problema i negativnih interpretacija u Srbiji vezanih uz pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović.
Priželjkivanje dobrih odnosa na objema stranama nakon tragične prošlosti navodi na to da je napokon došlo do sazrijevanja ovih dviju država. Demokratski zdrave zemlje imaju političku volju i odlučnost zatvoriti poglavlje i krugove sukoba radi stvaranja mira, dobrih odnosa gradeći ponovno povjerenja boreći se za interese, ali poštujući se pritom međusobno.
Društvo koje stalno živi u neraščišćenoj prošlosti gubi osjećaj za stvarnost i napredak. Iz prošlosti treba učiti, ali isto tako treba spoznati kolika se odgovornost snosi spram budućih generacija i koja je obveza prema njima. Izgubilo se previše i vrijeme je da se krene s unapređivanjem i nadoknađivanjem izgubljenog.
Rješavajući pitanja o posljedicama rata, posebice ono najosjetljivije – o nestalima u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, kojih je ukupno 1689, od čega su 953 osobe hrvatske nacionalnosti, a 736 srpske nacionalnosti – zahtijeva poštovanje svih žrtava, traženja pravde i kažnjavanje počinitelja. Samo onda kad se razumije, bol i patnja drugog, pruži se prilika da se pokuša nadoknaditi na bilo koji način izgubljeno i gdje nema mržnje i predrasude spram tuđe boli tek tada možemo raščistiti prošlost. Da bi se gradila budućnost treba u prvi plan staviti žrtve koje moraju doživjeti pravdu i umjesto da, kao dosad, svaka strana štiti svoje počinitelje, nužno je da se uspostavi pravna država kako bi se stvorilo međusobno povjerenje koje nužno za konstruktivnu suradnju.
Također, veoma je važno napraviti zajedničku povijesnu knjigu po ugledu na Francusku i Njemačku kako bi buduće generacije mogle izvući pouku da ne nasjedaju na zločince i profitere kao što je to bilo u prošlosti. To je važno i zbog situacije u regiji i mnoštva mladih nezaposlenih ljudi koji odlaze u tuđinu, a njihov je ostanak u domovini nužan za razvoj društva.
Zato je prije svega bitno da se, osim reformi, na putu u Europsku uniju ojača zajedničko tržište CEFTA-e, sagradi infrastruktura, osigura pitanje energije, ojača znanost i obrazovanje te posveti više pažnje zaštiti okoliša. Sve je to važno da bi uopće ta regija ubuduće bila interesantna investitorima, prije svega iz same regije, a tek kad profunkcionira privreda iznutra onda će biti i ulagača izvana.
Prije svega je i za Hrvatsku bitno da konačno preuzme onaj dio odgovornosti u regiji zbog čega je i dijelom ušla u Europsku uniju, a to je da bude faktor stabilnosti i primjer ostalim zemljama na njihovu putu u Europsku uniju. Na tom putu je nužna i uža suradnja sa Srbijom koja se prije svega treba odnositi na ekonomsku i socijalnu perspektivu svih zemalja u regiji. Jer bez konstruktivne suradnje Hrvatske i Srbije gube svi u regiji.
Treba napokon misliti i o daljnjem razvoju Vukovarsko-srijemske županije kamo političari s velikim obećanjima o boljoj budućnosti svake četiri godine dolaze samo po glasove birača.
Građani hrvatskog Podunavlja svojih “pet minuta” čekaju već godinama. Stoga, je od velike važnosti upravo suradnja Hrvatske s BiH i Srbijom kako bi profunkcionirao promet koji je i šansa za ekonomsku perspektivu. Pogledajmo, primjerice, Vinkovce kao prijeratno čvorište vlakova. Prije rata vlakom se od Zagreba do Beograda putovalo četiri sata, danas se putuje šest sati. Istodobno, u modernim europskim državama takvih se 400 kilometara prijeđe za nepuna dva sata.
Izgubile su se dvije generacije razvoja i sad treba sve to nadoknaditi, a to se može jedino suradnjom koje postaje jedini izbor.
Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj je kampanji neprestance pozivala na jedinstvo što pozdravljam. Jedinstvo svih hrvatskih građana nužno je da bi se Hrvatska mogla suočiti s problemima, ali isto tako nužno je oteti zemlju iz kandži parazita, kriminalaca, ratnih profitera, kojima ništa nije sveto, pa ni izmučeni Vukovar. Europska unija, a time i Hrvatska prije svega je zajednica demokratskih vrijednosti i zato ne možemo biti jedinstveni s kriminalcima. Kratkoročne i uglavnom ratne profitere, koji se održavaju u sedlu tako da nasrtaje na sebe usmjeravaju prema međunacionalnim sukobima, mora se izolirati. Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-a na poseban način može utjecati na težak put Srbije u pristupnom procesu euroatlantskih integracija i davati joj poticaja za daljnji napredak u smjeru Unije. Rješavanjem pitanja granica, nestalih, povrata kulturnog blaga i smanjivanjem konfliktnosti između Hrvatske i Srbije stvara se snažan bedem ekonomskog napretka, sigurnosti i blagostanja koje je nakon četvrt stoljeća nužno potreban Hrvatskoj, ali i svim zemljama u regiji.
>> Hoće li Hrvatska i Srbija kao najbolje prijateljice zajedno tulumariti po svijetu?
Kakva regija Herr Juratovic? Srednja Europa ili Jugoistocna Europ da, a ono ex-YU kako vi nazivati Regiju to mozete zaboraviti. Tu se ne placaju racuni, tu se gomilaju dugovi...kome to treba...