Zamislite da se iz Zagreba iseli polovica njegovih stanovnika! Ulice prazne, nema prometnih gužvi, nema meteža... Upravo to dogodilo se Clevelandu u Ohiju u posljednjih četrdesetak godina. Imao je stanovnika otprilike koliko i Zagreb i baš zato je ova usporedba za mene bila toliko jaka i dramatična.
Nikada u životu nisam došla u neki grad i osjetila da je nekako prevelik za sebe, da je stvoren za puno više ljudi, da je na trenutke toliko pust, da u pola bijela dana možete prijeći na crveno preko ulice sa šest traka zato što automobila – nema. A ni ljudi nema. Isprva sam mislila – 11 je sati, ljudi rade i zato su ulice prazne, no sati su prolazili, a mijenjalo se nije ništa. I trgovina je malo – tamo gdje su nekad bile trgovine, brijačnice, frizerski saloni... sada prljavi izlozi i oguljen beton svjedoče da je onaj koji im je nekad bio vlasnik pao kao žrtva krize, koja ovaj grada drma već jako dugo, a ova najnovija samo je još jedan težak udarac.
Prelijepa monumentalna arhitektura središta Clevelanda, uredni travnjaci i čiste ulice kao da čekaju neka bolja vremena i ljude koji će doći i popuniti tu golemu prazninu.
Ni predizbornih aktivnosti ovdje nema, vidjela sam tek mladi par s bebom koja je nosila majicu s Obaminim likom, Trisha je s klupe uz autobusnu postaju zvala prolaznike i pitala ih podupiru li Obamu te hoće li izaći na izbore, a nekoliko njih je na kaputima imalo naljepnicu “Ja sam već glasao”.
Te je večeri bio i Halloween i krenula sam u lov na neku uličnu zabavu s vješticama, kosturima, vampirima i drugim strašnim kostimiranim bićima, no u središtu grada našla sam samo par istjerivače duhova te jednu vješticu u minici. Poželjela sam da sam u Georetownu u Washingtonu, gdje sam se prije četiri godine na Halloween odlično zabavila. No, s druge strane, bilo mi je drago što sam došla ovamo i vidjela grad koji toliko duboko svjedoči o krizi koja sada potresa cijelu zemlju.
