SUBOTA, 24.6.
Iz Srbije stižu samo ljubavne poruke. Predsjednik Vučić oduševljen što je naša predsjednica dominirala njegovim prijemom, poručuje kako ima “ogromno poštovanje” za Hrvatsku. Za sve probleme koje je još jučer proglašavao ultimatumom, danas ima rješenje, i za nestale i za pravosuđe i za one koji muče Hrvate u Vojvodini i za granicu na Dunavu. Čak i bivši logoraši mogu obići mjesto utamničenja! Nevjerojatno je kako blagotvorno otvaranje Poglavlja za pristup EU utječe na balkanske lidere!
NEDJELJA, 25.6.
Ne znamo za druge političare, ali naša predsjednica zbilja nije beskičmenjakinja! Ona definitivno ima kičmu i to je dokazala kada je zbog bolova u istoj, morala napustiti svetu misu povodom Dana državnosti. Iako je trpjela bolove, pokazala je vojnički duh, stisnula zube i nastavila s protokolom. Svečani prijem u Predsjedničkim dvorima, prekinula je olujna kiša, koja je naredila fajrunt i potjerala pokisle uglednike na pričuvni položaj. Što nam to nebo poručuje?
PONEDJELJAK, 26.6.
Ono što nije uspjelo snagama SS-a u akciji Rosseelsprung 1944., poznatijoj kao Konjićev skok, još poznatijoj kao Desant na Drvar, uspjelo je ambicioznom profesoru Općenarodne obrane i društvene samozaštite iz Pogane vlake pored Gruda M.B. (61). Taj skromni bivši politički radnik Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske na Peščenici, trenutno na dužnosti gradonačelnika Zagreba, ispunio je želju kolegama Zlatku i Andriji, te kolegici Bruni i “upucao” druga Tita, deložiravši ga s “najljepšeg zagrebačkog trga.” Gdje ima volje, ima i načina.
UTORAK, 27.6.
Narodni ustanak u Splitu! Ne damo Cesarea, viče okupljena masa ispred zgrade na Pujankama. Bez bombi, rašpi i livorvera, snagom glasnica, brane klinca kojeg je sud dodijelio ocu Talijanu iz Torina. Hrvatsko novinarstvo pomiče granice žutila, kopajući po utrobama mame i tate. Sud se povlači, “ovrha” djeteta se odgađa. Slavlje počinje. Pitanje je samo što se slavi, jer ovo je prvenstveno ružna i upozoravajuća priča o kraju jedne ljubavi i jednom tužnom djetinjstvu. Ovdje nema pobjednika.
SRIJEDA, 29.6.
Vijest o Titovoj deložaciji odmah izaziva reakciju na vječnoj fronti ustaša i partizana. Ako je premisa da više nema zločinca Tita, pomislili su “akademici” okupljeni u HAZUD-u u Švicarskoj, onda je konkluzija da ima heroja Jure Francetića i najavili postavljanje ploče ustaškom pukovniku pored Otočca. Vlast im je najavila vritnjak, to bi ipak bilo malo preveć. Međutim, do jučer je Bandić paradirao s Titovim bedžom na prsima. Tko zna više kaj je preveć? Možda sutra Milan ode delati i postavi ploču Juri Francetiću? Lopta je okrugla, a skupštinska većina tanka.
ČETVRTAK, 30.6.
Ustani Račane, Hrvatska te zove, zove! Ustani i vrati nam sporazum Račan-Drnovšek, ostadosmo bez Savudrijske vale! Život piše drame. Račana proglasilo veleizdajnikom, jer je potpisao sporazum po kojem nama pripada samo trećina vale, a sada nam zli arbitražni suci dodijeliše još manje. Dobro, vratili smo sv. Geru, ali su Slovenci dobili i dio našeg mora. Joška Joras predlaže Sloveniji da zamijene njegovu kuću i vrt za kompletnu Savudrijsku valu, ali ga Ljubljana ne šljivi. Sve je ovo zakuhao zločinac Tito. Da nije oslobodio Istru, sada bi bili mirni...
PETAK, 1.7.
Diljem hrvatsko-slovenske bojišnice više-manje mirno. Manji sukob jedio u Gorskom kotaru. Hrvatska postrojba predvođena gradonačelnikom Čabra, frontalno se na granici sudarila sa slovenskom kojoj je na čelu bio načelnik općine Loške doline. Slovenci su izvadili teško naoružanje u vidu slovenskog terana, a Hrvati su na agresiju uzvratili najboljim što imaju – hrvatskim teranom. Svake godine susjedi ili sosedi tako se nađu i popiju malo vina. Briga njih za arbitražu, oni su se odlučili voljeti i poštivati. Čudni ljudi.
Socijaldemokratska Partija traži vođu još od Titine štafete. Nikako im ne ide naći Titu, ni u Miloševiću ni u Račanu ni u čitavoj plejadi nasljednika...