Dok smo razgovarali s ministrom pravosuđa Ivanom Šimonovićem, u tijeku je bila USKOK-ova i policijska akcija kodnog naziva Menadžer u sklopu koje je uhićeno šest osoba osumnjičenih za malverzacije dionicama Podravke. Ministra smo pitali za komentar.

– U proteklih godinu dana trebalo je stvoriti temelje za suvremenije i učinkovitije pravosuđe prilagođeno standardima EU. S druge strane, trebalo je probleme, primjerice vezane uz korupciju i organizirani kriminal rješavati ambulantno, brzim i oštrim rezovima. Konkretne slučajeve, osobito u fazi istrage, ne komentiram, ali u odnosu prema korupciji u proteklih godinu dana posve se sigurno promijenila atmosfera. U cijelom društvu korupcija se sve manje tolerira, a razvoj i organizacijsko napredovanje USKOK-ove vertikale počinje davati rezultate.

• Od svih ljudi koji su nešto radili u vezi s aferom kamioni, ili pak nešto rekli o tome slučaju, bivši ministar obrane Berislav Rončević okomio se baš na vas. Jeste se tome nadali?
– Kad inzistirate na tome da nitko nije iznad zakona, većini to odgovara, ali nekima baš i ne. Pri tome ne mislim posebno na ministra Rončevića. Kad je posrijedi slučaj s kamionima, osim toga da nitko nije iznad prava izjavljivao sam i da slučaj treba raščistiti do kraja radi hrvatskih građana i kredibiliteta Hrvatske kao države. Ustanovljivanje činjenica ne znači podizanje optužnice. Jednostavno, na utvrđene činjenica treba primijeniti pravo, a to trebaju učiniti mjerodavni organi. Politika tu nema mjesta. Politika ne smije pisati, ali ni zaustavljati optužnice. EU ne traži ništa manje, ali ni ništa više od nas. Uostalom, zar isto od države i pravosuđa ne traže i naši građani?

• Rončević je osoba najvišega političkog ranga protiv koje je do sada u Hrvatskoj pokrenut postupak zbog korupcije. No je li njegov slučaj dovoljan da se zaključuje kako nema nedodirljivih?
– Ja doista smatram da nedodirljivih danas u Hrvatskoj više nema. Nitko se više u Hrvatskoj ne može osjećati sigurnim od progona za koruptivna djela. Sada se režu korupcijski repovi iz prošlosti, a kad postoje veća odlučnost i bolji mehanizmi za borbu protiv korupcije, mnogo se teže odlučiti za nova koruptivna djela. Jednostavno zato što je veći rizik.

• Zašto, ako nema nedodirljivih, potpredsjednik Vlade Damir Polančec nije u vezi s nezakonitostima u Podravki pozvan čak ni na obavijesni razgovor?

– Niti to znam, niti mogu komentirati. Kao ministar pravosuđa ne mogu sugerirati koga ispitati. To bi bio pritisak na mjerodavne organe. Čvrsto vjerujem da će ispitati svakoga koga bude trebalo. I nakon toga postupiti po zakonu.

• Razumljiv je vaš stav. No zar se ne nameće logično pitanje kako je moguće da je u ovakvoj aferi posve zaobiđen netko tko je i sam dobro zaradio na dionicama i netko tko posljednjih godina i dalje iz sjene upravlja Podravkom?
– To ponovno ne mogu komentirati. Čak i ne raspolažem činjenicama o kojima govorite. Ne znam tko je kupovao dionice, a kao ministar pravosuđa ne bih to ni trebao znati. Nisam ni policajac ni tužitelj. Ali borim se da oni u skladu s pravilima struke i bez pritisaka, i političkih i medijskih, obavljaju u miru svoj posao.

• A tko vas je obavijestio o privođenju čelnika Podravke?
– Doznao sam za to iz medija, što je posve u redu.

• Odmah poslije povratka iz Velike Britanije, i to u nedjelju, inicirali ste u Vladi sastanak o temi topničkih dnevnika. Je li to bilo u vezi s putom?
– Samo utoliko što moramo osnažiti sve svoje djelatnosti koje su vezane uz uklanjanje zapreka za otvaranje 23. poglavlja. Činjenica je da će glavni haaški tužitelj Serge Brammertz sredinom studenog u pisanu obliku, a u prosincu usmeno, informirati Vijeće sigurnosti o radu suda i tužiteljstva, a u sklopu toga komentirat će i hrvatsku suradnju, uključujući i spornu suradnju u dostavi dokumentacije o upotrebi artiljerije tijekom Oluje. Nama je iznimno važno da Brammertzovo izvješće bude što bolje, ali, isto tako, da informiramo zainteresirane države što smo sve učinili i što činimo da bismo ispunili naloge sudskog raspravnog vijeća.

• Kakve su nam šanse?

– Moramo ukinuti blokadu do kraja ove godine. Tri puta vode do toga. Glavni, i onaj kome se nadamo, jest da tužitelj Brammertz dade pozitivno izvješće o našoj suradnji. Drugi je put da uvjerimo sve države članice EU da smo učinili sve što možemo i što je od nas zatražilo raspravno vijeće. Treći je da, prema zahtjevu koji smo uložili, raspravno vijeće ustanovimo kako smo posve izvršili njegove naloge. Sada, s obzirom na važnost da se to poglavlje deblokira i nastavi s pristupnim procesom, moramo se koristiti svim trima putovima. To znači, suradnja s Brammertzom, pri čemu se u dodatnoj istrazi posebna pozornost obraća njegovim konkretnim sugestijama kako unaprijediti administrativnu istragu. Informira se zainteresirane države o tome što smo već poduzeli i što još poduzimamo. Napokon, postavili smo zahtjev raspravnom vijeću da odluči jesmo li ispunili svoje obveze i čekamo sazivanje rasprave da se o tome, ako to bude potrebno, odluči na razini Suda.

• Jesu li točni podaci da je istraga o topničkim dnevnicima obuhvatila 200 ljudi i rezultirala sa šest optužnica?
– Riječ je o administrativnoj istrazi kroz koju se dobivaju podaci o tome koliko je dokumenata bilo proizvedeno, što je bilo s njima itd. Nije točna interpretacija da je 200 ljudi uključeno u kaznenu istragu. Točni su podaci da je Državno odvjetništvo, u sklopu kaznene istrage, podiglo optužne prijedloge protiv sedam osoba, a protiv jedne donesena je nepravomoćna presuda. Državno je odvjetništvo pokrenulo kaznene postupke zbog kršenja hrvatskih zakona o postupanju s arhivskom građom. Međutim, ključni dio dodatne istrage nije kaznenopravne naravi. Dodatna administrativna istraga koju provodi novoosnovana Radna skupina odnosi se na uklanjanje nekih, prema Brammertzovu sudu, nedostataka o nalazima prijašnje administrativne istrage koji su sve dokumenti proizvedeni, kakav je bio lanac njihova zakonita posjedovanja i kada ga je, tko i zašto bio prekinuo.

• Jesu li topnički dnevnici nađeni kod zapovjednika u Pumama, Emila Crnčeca, koji je priveden zbog ratnog zločina u akciji Maestral?
– Nađena dokumentacija nije se odnosila na traženje Haaškog suda.

• Je li moguće rekonstruirati dokumente koji nedostaju?
– Sastavni je dio administrativne istrage utvrđivanje koji su dokumenti postojali i što se u njima nalazilo. Ono što je potencijalno apsurdno u priči o dokumentima o kojima ovisi otvaranje 23. poglavlja, a time i hrvatski pristup EU, jest da niz naših eksperata procjenjuje kako bi ti dokumenti, ako bi bili nađeni, više koristili nego štetili obrani generala Ante Gotovine.

• A što je sa zahtjevom Radovana Karadžića za dostavom dokumenata?

– Treba biti precizan. Riječ je o zahtjevu vijeća Haaškog suda da Hrvatska u slučaju Karadžić dostavi neke dokumente. Čim je riječ o nalogu sudskog vijeća, on je za Hrvatsku obvezan. No s obzirom na neke nepreciznosti u zahtjevu, mi smo zatražili da se precizira koji se dokumenti traže i zašto.

Cijeli intervju pročitajte u današnjem Obzoru