Toliko poznati hrvatski jal došao je do izražaja nakon
Prudskoga sporazuma i banjalučke izjave kojom se BiH definira kao
država četiri federalne jedinice. Lideri hrvatskih stranaka putem
medija prepucavaju se je li sporazum dobar ili ne, a još se
nisu sjetili organizirati zajednički sastanak šestorke.
Tako, primjerice, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, kao potpisnik
banjalučke izjave, grčevito brani dogovor, a primjerice predsjednik
HDZ-a 1990. Božo Ljubić oštro napada postignuti dogovor. Kao
po tko zna koji put, i ovaj je nastao bespotrebni šum u
komunikaciji između hrvatskih političkih lidera, i to u trenutku kada
ga uopće ne bi smjelo biti.
Šum u
komunikaciji
Krivnja je obostrana! S jedne strane Dragana Čovića jer je prije i
nakon potpisivanja izjave lidere šestorke trebao upoznati sa
sadržajem izjave. Dakako da je Čović ispred Hrvata najzaslužniji za
njezino potisivanje, ali nema mjesta likovanju i dokazivanju liderima
ostalih stranaka da je jači od njih. S druge strane, Božo Ljubić
nerazumno napada nešto što za sada
miriše na osnivanje hrvatske federalne jedinice, čiji je i
on zagovornik, a da uopće nema informacije što je zapravo
dogovoreno.
Čini se da to radi samo zbog toga što osobno nije sudjelovao
u potpisivanju izjave. I jedno i drugo ponašanje je
neprihvatljivo i zapravo sliči sajmu taština. Upravo takvo
nerazumno ponašanje u nedalekoj prošlosti dovelo
je do toga da su Hrvati dovedeni gotovo do statusa nacionalne manjine.
Sastanak
šestorke
Zbog toga bi, umjesto medijskih prepucavanja, kao sudionik pregovora i
potpisnik izjave prvi potez trebao učiniti Dragan Čović. Sazivanjem
šestorke, ostale hrvatske stranačke lidere Božu Ljubića,
Zvonku Jurišića, Ivana Musu, Jerku Ivankovića Lijanovića i
Ivana Krndelja, Čović treba informirati što je zapravo
potpisao u Banjoj Luci i Prudu.
Istodobno, Božo Ljubić bi se trebao suzdržati od kritiziranja dok
uistinu ne vidi o čemu je riječ i je li dogovor u skladu s
Kreševskom deklaracijom. Pozicija do koje je hrvatska
politička elita dovela svoj narod ne daje za pravo ni jednom ni drugom
političaru da se u ovom prevažnom trenutku igraju politike gluhih
telefona. I jedan i drugi bi morali ostaviti po strani sitne stranačke
interese te oko pitanja kao što je položaj Hrvata u BiH
napokon postići jedinstven stav. Čini se da je ovo i više
nego pogodan trenutak!
HRVATSKI JAL Nakon potpisivanja banjalučke izjave nužan sastanak šestorke
