Glumačka ikona, kazališna, televizijska i filmska zvijezda čitave nekadašnje Jugoslavije, šansonijer i pjevač, profesor, holivudski dežurni za uloge ruskih mafijaša i komunističkih generala, uključujući i srpske ratne zločince poput onog u filmu “U zemlji krvi i meda”, prijatelj i brijunski domaćin Angeline Jolie... sve je to Rade Šerbedžija. I mnogo više od toga.
Nije čudo da su mu autori pulskog trash-spektakla “Zmajeva oštrica” dodijelili ulogu Direktora svemira. Doduše, Šerbedžija nikada nije čuo za taj naslov ni njegovog autora niti ima pojma da je u njemu glumio, premda tako piše u najpoznatijoj internetskoj filmskoj bazi podataka (imdb.com). On u svakom slučaju nema ambicije zauzeti tako visoku direktorsku poziciju, sasvim mu je dovoljna i ona direktora Brijuna, odnosno Teatra Ulysses.
Ali, sljedećeg tjedna, 14. i 15. ožujka, Šerbedžiju ćemo ipak vidjeti u jednoj novoj ulozi na dva koncerta Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem velikog i slavnog engleskog maestra Nevillea Marrinera. Zapravo, ne može se reći da je Shakespeareov Henrik V. nova uloga za umjetnika kojem su engleski kraljevi jedna od glumačkih specijalnosti. Ali, novi je ambijent filharmonijskog koncerta na kojem će Šerbedžija biti narator u izvedbi suite Williama Waltona koju je sam skladatelj načinio od glazbe koju je komponirao za slavni film iz 1944. godine u kojem Henrika Petog glumi Laurence Olivier. U skladu s povodom, Rade Šerbedžija na razgovor je došao u Lisinski, na proputovanju iz Beograda, gdje je promovirao svoje skorašnje koncerte u Srbiji, za Rijeku, gdje je već drugu godinu profesor i voditelj postdiplomskog interdisciplinarnog studija “Gluma, mediji, kultura”.
Kako je uopće došlo do suradnje sa Zagrebačkom filharmonijom i slavnim engleskim dirigentom?
Vrlo spontano. Ja sam prije dvije godine bio u Lisinskom kada je posljednji put nastupao sir Neville Marriner i nakon koncerta smo se vrlo lijepo družili i razgovarali. On me je vjerojatno gledao u nekom filmu pa je razgovor krenuo prema glumi i kazalištu i na kraju prema ideji da sljedeći put kad on dođe u Zagreb nešto zajedno napravimo. Tako smo došli do Henrika V. i filmske glazbe Williama Waltona uz koju ću ja govoriti prolog i još nekoliko monologa iz te Shakespeareove drame. Angažirala se i moja supruga Lenka koja će čitavu stvar malo izrežirati, a uključili smo i jedan baletni par za čiju se koreografiju pobrinuo Staša Zurovac. Bit će to, čini mi se, vrlo neuobičajen koncert.
Koliko ste inače do sada u životu pažnje i vremena posvećivali klasičnoj glazbi?
Uvijek sam volio klasičnu muziku, a naročito operu, koja mi je zbog teatra bila bliska. Nemam baš dovoljno znanja i sluha za suvremene opere kakve je Lenka režirala u Engleskoj, ali one klasične vrlo su mi bliske.
Kako se pripremate za ovaj nastup u Lisinskom?
Nemam neke posebne pripreme. Tekst je tekst. Ali, za vrijeme nedavnog posjeta Londonu našao sam se i s maestrom Marrinerom i dugo smo razgovarali o Shakespeareu, ali i mnogim drugim stvarima. On je čovjek koji me zadivljuje i svojim znanjem i svojom silnom energijom s kojom u svojim lijepim godinama još uvijek neprestano putuje po svijetu i stalno izmišlja nove načine predstavljanja i oduševljavanja ljudi za muziku.
S obzirom da vrlo često nastupate i kao pjevač pazite li posebno na svoj glas?
Ma ne. Ja se u glazbi smatram amaterom, iako sam na nekim festivalima čak osvojio i neke nagrade, sa šansonama. To mi je u prvom redu veliko zadovoljstvo na koji gledam kao na svoj najdraži hobi.
Uskoro ćete za Croatia records snimiti novi album. Pratit će vas zagrebački sastav Zapadni kolodvor bend s kojim već neko vrijeme nastupate. Kakvim se repertoarom sada bavite?
Još tamo od druženja i suradnje s Livijem Morosinom iz čega je nastao naš album “Orihi, orihi” privuklo me je ono što u glazbi zovemo etno, bio to etno-jazz ili etno-rock. Onda sam se dugo družio s Miroslavom Tadićem, osobito u SAD-u gdje i on živi, predaje i ima svoj mali studio u kojem smo neke stvari snimili onako zbog čistog gušta. Nakon što se Miro posvetio nekim drugim projektima koji zahtijevaju većinu njegovog vremena, našao sam se sa Zapadnim kolodvorom u kojem su sjajni svirači koje vodi gitarist Mario Igrec. Već smo održali dosta koncerata u Hrvatskoj, sljedeći mjesec nastupamo u Beogradu i Novom Sadu i ulazimo u studio. Snimit ćemo neke starogradske i neke moje stare pjesme na sasvim nov način, onako kako ih ja sada čujem zajedno s ovim sjajnim muzičarima. Najvažnije je da se na svakoj probi i svakom koncertu i dalje odlično zabavljamo.
Dakle, pjevanje je zabava, ali od glume se živi. Sudeći prema popisu nedavnih i budućih filmskih uloga čini se da je još uvijek unosno glumiti negativce s istoka.
Jako je teško u Americi kao stranac s naglaskom dobiti glavnu ulogu u nekoj drami, makar sam ja imao uloge i u takvim filmovima. Ali, upravo smo zato studentima u Rijeci omogućili da vježbe iz scenskog govora imaju s najboljim engleskim profesorima na engleskom jeziku i svi će se oni zahvaljujući tome osloboditi naglaska i moći na engleskom govornom području konkurirati za bilo koju ulogu.
U akcijskom hitu “Taken 2” (96 sati: Istanbul) s Liamom Neesonom glumili ste šefa albanske mafije, a u Americi je baš prošle nedjelje ABC počeo emitirati novu televizijsku seriju “Red Widow” (Crvena udovica). Koga u njoj glumite?
To je serija o ruskoj mafiji, a ja sam u njoj otac mafijaške obitelji, ono što je Marlon Brando bio u Kumu.
U seriji glumi i Goran Višnjić. Jesu li vaši likovi u rodu?
Ne, on je krijumčar i diler droge, moj protivnik i neprijatelj, ali me je kao glumac oduševio. Stvarno sam uživao na snimanju zajedničkih scena.
Kada danas radite sa studentima, vidite li u njima samog sebe u mladosti, ili nove generacije imaju neki potpuno novi odnos prema umjetnosti i životu?
Znatiželja i mladenačka energija uvijek su isti, samo meni je ipak malo teže u njima vidjeti sebe kao mladog pošto su igrom slučaja svih osam mjesta u mojoj klasi zauzele – studentice.
Kako danas gledate na svoj društveno-politički angažman početkom 1990-ih i općenito na aktivizam u umjetnosti?
Mene ja taj angažman zaista puno koštao, ali tada sam smatrao da je tako ispravno. S obzirom na popularnost koju sam imao kao glumac i na to da su me mnogi ljudi stvarno voljeli ja danas mogu shvatiti i razumjeti da sam neke od tih ljudi, koji su pristali uz neke druge političke opcije, povrijedio, ražalostio ili razljutio svojim javnim izjašnjavanjem i davanjem podrške lijevoj Račanovoj opciji. Danas sam skloniji razmišljanju da umjetnik koji uživa veliku popularnost široke javnosti možda ne bi trebao javno pokazivati ni pripadnost ni sklonost bilo kojoj političkoj opciji, a pogotovo stranci. Umjetnost ipak ima svoje vlastite načine i puteve djelovanja na svijest ljudi. Ali ipak ja i danas po pitanju društvenog uređenja moram reći da sam za socijalizam. Ne zbog političkih razloga, još manje ideoloških. Nego zato što kao i svi ostali gledam oko sebe i vidim tu sve veću bijedu u kojoj živi sve veći broj ljudi.
I ovu će vašu izjavu mnogi dočekati na nož, u prvom redu oni koji vas ionako neprestano optužuju da na Brijunima s teatrom Ulysses tjerate luksuz, pa čak i omogućavate jeftin odmor političarima, a sve za novac poreznih obveznika...
Ljudi koji tako pišu i govore rade veliku nepravdu. Sve su to obične izmišljotine koje se neprestano ponavljaju, nekad i zlonamjerno. Budžet našeg festivala je više od tri milijuna kuna, a od države dobivamo 70 tisuća kuna i ja se ne žalim jer znam kakva je situacija. Ali me zato jako veseli što nas je Andrea Zlatar-Violić pozvala na razgovor da čuje naše ideje i razmišljanja o kazalištu u Hrvatskoj. Nijedan ministar kulture prije nje to nije učinio.
Napadaju vas i zbog novca koje vam daje Grad Zagreb.
Ni taj novac nije ništa veći od onog koji nam daje Ministarstvo, a mi ga vraćamo kroz naše predstave. Uostalom, većina članova Teatra Ulysses su Zagrepčani, baš kao i dobar dio naše publike. Ali najviše me boli što su sve te priče zaista izmišljene. Neki od nas za sebe osobno nisu nikada uzeli ni kune, a i strani gosti nam dolaze za smiješno male honorare, a radi se puno. Osim toga, mi ne radimo komorne predstave za dvoje-troje glumaca, nego velike produkcije s velikim ansamblima. A ovo ljeto želim dovesti i čitavu Zagrebačku filharmoniju da i na Brijunima ponovimo program koji sljedeći tjedan izvodimo u Lisinskom.
Što još novo i veliko spremate za ovo ljeto osim gostovanja Zagrebačke filharmonije na Brijunima?
Radit ćemo komad “Shakespeare u Kremlju” Ive Štivičića. To je jedna surova drama o borbi za život u vremenima u kojima ljudski život nije vrijedio ništa. Kako sam autor kaže, to je priča o vlasti, o onima koji žele vlast i o svemu što su radi dolaska na vlast spremni učiniti, kao i onima koji su uvijek spremni služiti vlasti. To je priča i tema koja je uvijek ista, samo što se u različitim vremenima i mjestima mijenjaju imena. Zato je, nažalost, ta drama aktualna i danas i ovdje iako je mjesto radnje Kremlj u vrijeme Staljina
Dakle, svoju ćete galeriju negativaca s istoka okruniti i tim likom?
Nažalost neću (smijeh) jer ovog ću ljeta puno ranije morati napustiti Brijune zbog snimanja nove sezone “Crvene udovice” u Americi.
