Jasenovac je opet postao predmet sporenja i politiziranja. Povod je sad
tamošnji novi postav koji je upravo predstavljen i čije se otvaranje
očekuje na proljeće. Počelo je po starom, već otrcanom obrascu. Povod
je bio neizbor dr. Zorice Stipetić za predsjednicu Savjeta
Spomen-područja te je tada i krenula haranga protiv novog Savjeta i
svega što se tamo priprema. Tu su historičarku predložili Milorad
Pupovac i njegov SDSS kako bi preko nje kontrolirali Jasenovac.
Podržali su je i antifašisti, Židovska općina... Štoviše, kao uglednu i
kompententnu historičarku predstavljaju je i neki drugi povjesničari,
ali iz ideoloških i inih razloga, a nikako zbog činjenica. Kako i ne bi
bila odbijena kad je ne samo već u poznim godinama nego je poznata i
kao nekadašanja partijska produljena ruka i aparatčik kojega se mnogi
sjećaju s nelagodom. A kao historičarka za svoga 40-godišnjeg rada nije
ostavila gotovo ništa, osim nekih tragova o Otokaru Keršovaniju i
sitnih radova o vjernoj Partiji.
Kako Z. Stipetić nije prošla, u harangu je uključen Dušan Džamonja,
iako njegova skulptura ne da nije uništena nego je i pohranjena pod
krovom HAZU-a. Kolika je sljepoća tih voditelja harange, govori i
činjenica da su sad čak ustali i protiv suradnje znamenitog izraelskog
Yad Vashema s Jasenovcem i uopće s Hrvatskom! Umjesto da je to za
pohvalu, oni to osuđuju.
Upravo su Izraelci i Amerikanci bili zaslužni za to da Hrvatska lani u
studenome bude primljena u međunarodnu Radnu skupinu za holokaust, u
kojoj su predstavnici tridesetak zemalja svijeta. Prije toga su
proučili naše povijesne udžbenike, ispitali kako Hrvati misle i govore
o holokaustu, i na kraju zaključili da je u nas sve potpuno u redu. I
to sve baš u vrijeme kad je predsjednik Mesić tražio reviziju udžbenika
iz povijesti na temu Drugog svjetskog rata, a njegovi pobornici
lamentirali o potrebi "deustašizacije" Hrvatske!
No, s činjenicama se očito ne mogu pomiriti jedni te isti manipulanti i
politikanti, koji stalno obmanjuju javnost i dižu tenzije tamo gdje ne
treba. Zašto? Osjećaju da gube lutku kojom su se mogli poigravati.
Nevjerojatno je kako se bore protiv novoga postava, a žele zadržati
stari, koji je bio odraz komunizma i vremena kad se napuhivala brojka
od 700.000 žrtava logora. Zapravo, nije to nevjerojatno jer, kad u
logoru osvanu imena žrtava, njihovi predmeti i druge gole činjenice,
neće više biti prostora za manipulacije.
U POVODU
