Ako ste ikada dživjeli da vas netko zaustavi na ulici zbog naoko
banalne informacije, a onda, poput zmije zvečarke, navali na
vas das kupite nešto od njega po nebuloznoj cijeni, onda
otprilike znate kako su se nedavno u Berlinu osjećali gradonačnlnica
Dubrovnika Dubravka Šuica, direktor Hrvatske turističke
zajednice Niko Bulić, hrvatska veleposlanica u Njemačkoj Vesna
Cvjetković Kurelec i nekoliko hrvatskih novinara koji su
izvještavali s “lica mjesta”.
Društvo se okupilo na dodjeli nagrade gradu
Dubrovniku, koju mu je u konkurenciji gradova kulturne
baštine dodijelilo Udruženje turističkih novinara Pacifika.
Umjesto dodjele priznanja, u dvorani nas je dočekalo
“nabrijano” predavanje nekog izvršnog
potpredsjednika Boeinga, koji je čitavih 45 minuta napadno hvalio svoju
kompaniju. Nakon gospodina potpredsjednika, zaredalo se još
nekoliko govornika, sve jedan dosadniji od drugog.
Tko zna kada bi sve to završilo i kada bi Dubrovnik službeno
dobio nagradu da hrvatska delegacija negdje u drugom satu programa nije
uspjela dobiti priznanje preko reda. Čitava je ceremonija trajala
više od tri sata, što je zaista preko svake
mjere. Umrli smo od dosade, ali smo, barem tako mislim, shvatili
poruku. U globaliziranom svijetu ne bira se ni vrijeme ni mjesto kako
bi se promovirao svoj proizvod, a pritom je sasvim normalno, dapače
poželjno, poslužiti se i sitnom prevarom.
Riječ - dvije
