Organizacija Ujedinjenih naroda nije stvorena da bi odvela čovječanstvo u raj, već da ga spasi od pakla. Riječi tragično stradalog drugog glavnog tajnika UN-a, Šveđanina Daga Hammarskjölda možda najbolje sažimaju i današnju svrhu i ulogu organizacije osnovane prije 71 godine.
Da, spasila je milijune djece od gladi i bolesti, pomagala održati mir i još služi kao globalni kišobran čije zeleno svjetlo daje legitimitet političkim ili mirovnim akcijama, ali se više puta pokazala kao birokratski mastodont sklon zataškavanju korupcije te poprište netransparentnog politikantstva. UN je bio i na terenu i iz sjedišta u New Yorku tek promatrač ratnih žrtava i genocida, od Somalije preko Hrvatske do Bosne i Hercegovine. I pritom je dosad potrošio više od pola bilijuna dolara. Ipak, mjesto glavnog tajnika UN-a i dalje je diplomatska pozicija za kojom se najviše žudi. Osobna je to čast i zadovoljština, ali i korist za državu iz koje tajnik dolazi.
Zaprijetio bojkotom SAD-u
– Što je više nacionalnih diplomata u međunarodnim institucijama, to je bolji imidž i promocija države, a i pruža mogućnosti za zaštitu interesa i kreiranje politike tih organizacija, kao i dobivanje ključnih informacija – kažu diplomatski izvori.
Južnokorejska vlada u doba kampanje tajnika Ban Ki-moona potpisala je desetke bilateralnih trgovinskih sporazuma s ključnim državama. Njegov prethodnik Boutros Boutros-Ghali je pak, kad mu je SAD zaprijetio bojkotom reizbora, pozvao na razgovor državnog tajnika Warrena Christophera i “podsjetio” ga da je upravo on omogućio nizu američkih dužnosnika izvrsno plaćene poslove pri UN-u. A barem radnih mjesta ima dovoljno – UN čini 17 agencija, 14 fondova i tajništvo sa 17 odsjeka i čak 41 tisućom zaposlenih.
U nekim sektorima, kao što su voda i energija, aktivno je više od 20 agencija i fondova bez jasnog okvira suradnje, kaže se u izvještaju o funkcioniranju UN-a. Proračun se utvrđuje svake dvije godine i opterećen je beneficijama zaposlenika.
Ništa bolji od svijeta
U prosjeku, najviše zaposlenika srednjeg ranga prima od 80 do 95 tisuća dolara godišnje (od 530 do 628 tisuća kuna). Potkraj prošle godine usvojen je budžet za dvije godine u iznosu od 5,4 milijarde dolara, no on ne uključuje doprinose članica za sanaciju prirodnih katastrofa i za agencije poput Unicefa. U posljednjih 25 godina te su donacije porasle šest puta i iznose 30-ak milijardi dolara godišnje. No u taj budžet ne ulaze ni troškovi mirovnih misija koje su često dugotrajne, ali i dvojbenog uspjeha, no ipak su najveće postignuće UN-a.
– UN se nije pokazao uspješnim u zaustavljanju rata, ali dobro funkcionira u održavanju mira – smatra Indijac Shashi Tharoor, bivši zamjenik glavnog tajnika UN-a. No Tharoor smatra da je koncept zaustavljanja rata problematičan i da se time UN i ne može baviti jer nema upravljačku strukturu, oko čega će se teško složiti članice.
– U nekim je pitanjima teško pronaći konsenzus unutar UN-a pa onda organizacija radije ne čini ništa. S druge strane, većina inicijativa koje se dogovaraju izvan UN-a predodređene su za neuspjeh jer neke države, poput Indije ili Norveške, neće slati vojsku u mirovne misije ako nema rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a – kazao je. No uz interese država članica i nesimetričnost u zastupljenosti u Vijeću sigurnosti, u kojem nema Indije ili Brazila, treba računati na usložnjavanje situacije jer se na globalnoj sceni kao novi igrači pojavljuju jaki individualci ili interesne skupine, upozoravaju analitičari, dok ruski veleposlanik pri toj organizaciji Vitalij Čurkin sumira sve boljke UN-a u jednoj rečenici: – UN ne može biti ništa bolji od svijeta u kojem postoji.
>>Pusić: Politička rješenja, a ne trupe
U slucaju da gosp. Pusic bude izabrana, srbijanci bi postali velesila!