Kako dani postaju sve kraći i bliži se vrijeme kolinja i blagovanja, tako je mnogima sve teže boriti se s kilogramima, koji kao da se sami lijepe za nas. Debljina je, kažu nam, smrtni grijeh, a hrana je kušanje đavla.
U svakoj kulturi, međutim, hrana igra jednu od ključnih uloga. Hrana je naša veza s tlom na kojem rastemo, preko nje upijamo životne sokove toga tla. Hrana zato u velikoj mjeri određuje i odgovor na jedino pravo pitanje - tko smo mi, u stvari? Naši su preci svojim izborom hrane posijali sjeme odgovora na to pitanje. Zato za blagdane uvijek posebno spremamo hranu. Ona nam nudi odgovor na to pitanje.
Ali, iz nekog razloga, moderna je zapadna kultura opsjednuta vođenjem rata protiv hrane. Ako slušate razne gurue zdravog života, lako ćete steći dojam kako hrana više ne nudi odgovor na ono što jesmo, već na sve ono što je loše u nama. Sve više ljudi vjeruje kako nas hrana ubija. To uvjerenje je postalo toliko rašireno da sve češće možemo čuti i kako politika razmišlja o zabrani određenih vrsta hrane.
Takva su uvjerenja ranije smatrana predrasudama, dok se danas takve predrasude uglavnom smatraju znanstveno utemeljenima. Što je neka osoba više ideologizirana, to su veće šanse da je paranoična prema hrani. Ako je netko vegan, velike su šanse da su mu politička uvjerenja ekstremno lijeva. Vegan će vam u prvih pet minuta nakon upoznavanja reći kako je vegan. Time vam otkriva svoja politička uvjerenja.
Dok ideologija nije zauzela mjesto religije, pravila oko hrane su bila stvar religije. Tako je Pitagora, kad se ne bi igrao trokutima, vodio sektu koja je strogo zabranjivala jedenje mesa. Religijske knjige imaju svoja pravila ishrane. Evanđelje po Marku je tu unijelo izvjesnu zbrku među kršćane, ali je za mnoge i dalje post važan. Religije nude odgovor na pitanje o našem mjestu u svijetu, pa je razumljivo i da su pravila ishrane važna stvar.
U našem bezbožnom vremenu, pak, opsesija ishranom za neke izgleda popunjava prazninu koja je nastala s gubitkom vjere. Vegetarijanci i vegani su tu najočitiji primjer. Za njih je izbor određene vrste hrane toliko važan kao da se radi o nekom sakramentu. Oni koji se, pak, pridržavaju keto jelovnika više liče na moderne pitagorejce. Svaki obrok je matematički zadatak. Za točan izračun nagrada je blagoslov Svetog Boba.
Danas, naravno, sve to mora biti potkrijepljeno “znanošću”. Nekad je znanost smatrana velikom osloboditeljicom ljudi od raznih strahova, dok danas nećete pronaći u sebi nijedan strah ili predrasudu za koju vam znanost neće ponuditi opravdanje. Tako je i sa strahom od hrane. Tu je znanstvena grana, kojoj je cilj da nikad više mirne duše ne sjednete za ručak.
A i kako da čovjek na miru ruča kad nam bulumenta stručnjaka tvrdi kako nas iz tanjura vreba smrt? Svi smo čuli za “četiri bijele ubojice” - sol, šećer, mast i brašno. Taj se popis stalno širi. Recimo, riža. Riža je također dio tog smrtonosnog kluba, jer, pored toga što je bijela, “znanost” kaže kako uzrokuje i srčane bolesti. Ako Kinezi svaki dan jedu rižu i imaju relativno malo srčanih oboljenja, utoliko gore po činjenice.
Činjenica je, pak, da naše zdravlje jako malo ovisi o ishrani, pod uvjetom da jedemo umjereno, dok je ono u najvećoj mjeri u rukama genetskog materijala koji smo naslijedili. Dalmatinci će imati dobru krvnu sliku zato što su Dalmatinci, a ne zato što jedu puno ribe. Brižljiva priprema “zdrave hrane” nema neki naročit utjecaj na naše zdravlje. Ali genetika ne prodaje tako dobro kuharice kao što to radi nutricionizam.
Činjenica je da, ako hranu uzimamo umjereno - što znači da ne pretjerujemo s kalorijama i da je dovoljno raznolika - ona neće imati presudan utjecaj na naše zdravlje. Odnosno, bit ćemo onoliko zdravi koliko nam je odredila naša genetika. Ne postoji magija koja će hranu pretvoriti u lijek. Stvar je uglavnom u količini. Ne prejedaj se, jedi raznovrsno, to je ono što ti možeš učiniti. Ostalo je u Božjim rukama.
Hrana je više stvar naše pripadnosti određenoj kulturi, a ne toliko pitanje našeg individualnog zdravlja. Naročito ne znanosti o hrani. Hrana koju jedemo nudi nam odgovor na ono važno pitanje - tko smo mi. Naša je kultura opsjednuta brisanjem svih kulturnih razlika između ljudi. Ako ste podlegli toj modi brisanja svog kulturnog identiteta, onda je velika izvjesnost da ćete razviti i fobiju od toga što imate u tanjuru za ručak.
Strah od onoga što imate u tanjuru ispunjava prazninu nastalu brisanjem kulturnog identiteta. Provjereni recept iz bakine kuhinje jedan je od načina da se ta praznina počne ispunjavati.
