Jednom i nikad više. Samo 26. srpnja 2022., u tom jedinstvenom trenutku povijesti, najzad ćemo otvoriti Pelješki most i spojiti Hrvatsku.
Zbog toga organizatori ceremonije u danima i tjednima pred otvaranje rade kao pčelice kako bi slavlje na mostu i oko njega, što će trajati čitav dan, bilo spektakularno kao što najavljuju. Posebno se pazi, kažu nam redatelj otvaranja Krešimir Dolenčić i skladatelj Matej Meštrović, da oni koji će sve pratiti u prijenosu uživo na Hrvatskoj radioteleviziji taj događaj nikada ne zaborave. Nije čudo da se režije i organizacije ovog svojevrsnog povijesnog spektakla prihvatio iskusni Krešimir Dolenčić, kao što nije čudno ni to što je angažirao svestranog Mateja Meštrovića da komponira glazbu za taj posebni trenutak. Ono što će njih dvojica sa suradnicima izvesti na mostu, kaže Krešo, razlikuje se od svega što je dosad radio. A radio je zbilja svašta.
– Cijeli sam život jako vezan za Dubrovnik i sve oko Dubrovnika. Ne samo profesionalno nego i osobno, obiteljski. I znam koliko znači ovaj most svima iz tog kraja. Neopisivo. Prošle godine bio sam na Stradunu kad se most spojio. U Gradu je nastao spontani tulum i radost. Stoga meni osobno ovaj čin ima veliko značenje. I radostan sam što više neću kilometrima i satima čekati u koloni kako bih dva puta prešao granicu da stignem u Dubrovnik – iskreno kaže Dolenčić.
Upućene u njegovu biografiju ne čudi što je ceremonija otvaranja povjerena baš njemu. Iza Kreše Dolenčića stotine su režija javnih događaja i manifestacija, uključujući i otvaranje Azijskih igara na pijesku u Omanu koje je uživo na malim ekranima pratio čitav Bliski i Daleki istok. U organizaciji prvog velikog spektakla sudjelovao je još kao 25-godišnjak kada je kao inspicijent pomagao Ivici Boban, Milku Šparembleku i Damiru Zlataru Freyu u organizaciji zagrebačke Univerzijade s oko 13.000 sudionika.
Od tada, kaže, nema prostora u Zagrebu gdje nešto nije radio uključujući desetak glavnih proslava Nove godine, priredbe u povodu 900. obljetnice Zagreba, vojne mimohode na Jarunu povodom Dana državnosti, otvaranje Svjetskog rukometnog prvenstva, Vlak za Vukovar, 100. godišnjicu Dinama, svečanost otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti, pogreb prvog hrvatskog predsjed nika Franje Tuđmana, inauguraciju prve predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, doček vatrenih 2018....
– Radio sam i otvaranje autoceste Dalmatine, kao i otvaranje dubrovačkog mosta. Kad smo otvarali cestu, bila su dva velika koncerta istovremeno, u Zagrebu i Splitu. Olivera smo helikopterom vozili da nastupi na oba. Bio je to velik dan. A u Dubrovniku, sjećam se da su ljudi pješice i po nekoliko puta prelazili most preko Rijeke dubrovačke, ne vjerujući da se to napokon dogodilo. Tako mislim da je i ovaj Pelješki most stanovnicima tamo ravan čudu – kaže Dolenčić.
Program je osmislio tako da u njega uključi što više izvođača iz Dubrovačko-neretvanske županije. Nastupi će se izvoditi na dvjema pozornicama s obje strane Pelješkog mosta. Prva će biti na Brijesti, na pelješkom dijelu mosta. Ondje će od jutra pa do večernjeg programa nastupiti stotine izvođača, limenih orkestara, klapa, udruga i KUD-ova.
Središnji dio ceremonije, odnosno večernji program, održat će se s druge strane, u Komarni. Ondje nije predviđeno da bude šira masa, već oko 300-400 uzvanika. Most će pak zbog sigurnosti biti otvoren samo do prvog pilona. Uvečer će prijenos biti na HRT-u, ali program na mostu i oko mosta trajat će cijeli dan – govori.
Izvođača će, kaže, biti toliko da pokrije sve što treba, a vezano je za jug Hrvatske. Na prepreke u radu ne nailazi, no postoje neki problemi koje rješava u hodu.
– Kompletna infrastruktura mosta i sve okolo nije građeno da bi se tamo nešto događalo, sviralo, pjevalo... Sve se to mora prilagoditi uvjetima koje imamo. Most je tranzitna građevina, a odlučeno je i da se kratko vrijeme nakon završetka priredbe odmah pusti u promet. Možete zamisliti kako se u to uklapa gomila tehnike, HRT-ove opreme, pirotehnike, izvođača, VIP gostiju... Ali svi su prepuni entuzijazma. Bit će sve dobro – uvjeren je Dolenčić.
U pothvatu mu pomažu probrani suradnici, među njima i kompozitor Matej Meštrović, s kojim je surađivao na nekoliko projekata.
– Matej i ja smo radili dosta stvari zajedno, a najveću na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara 2014. godine kad smo napravili golemi flash mob sa zborovima, orkestrom, glumcima, pjevačima, plesačima, akrobatima i stanovnicima Grada, nazvan “Neka uđu”. Matej je napravio sjajnu kompilaciju svoje autorske glazbe, dubrovačke poezije, pjesama Đele Jusića, Gotovca, narodnih pjesama, linđa... On je savršen za ovakav spektakl, za napraviti nekoliko minuta velike skladbe koja će zvukom obuhvatiti cijeli taj kraj i spojiti ga s Hrvatskom. Prilično se dobro razumijemo i komuniciramo gotovo u šiframa. Kratko i jasno – navodi Dolenčić.
Matej Meštrović pak smijući se to potvrđuje.
– Zašto Krešo i ja funkcioniramo u šiframa? Zato što se kužimo odavno, a i znamo se odavno, još od 1991., kada smo se upoznali pred kasarnom na Krešimircu na prosvjedu “Bedema ljubavi”. Nastupio sam tamo s ekipom Cabaret Zagreb, s Goranom Navojcem, Marijem i Borisom Mirkovićem, Nenadom Cvetkom, a on je sve režirao. Vojnici su bili u kasarni, mogli su pucati na nas, ali srećom, nisu. Nakon toga smo puno skupa radili, pisao sam mu glazbu za neke predstave, a skupa smo upriličili i ceremoniju otvaranja Europskih sveučilišnih igara u Zagrebu 2016. I to smo isto radili u šiframa – smije se Meštrović.
Jedna od najvažnijih šifri za ceremoniju otvaranja Pelješkog mosta glasi “Fanfare 304”, otkriva.
– Krešo mi je poslao sinopsis oko tri ujutro, kako on to i obično radi. Ujutro, kada sam se probudio, uz sinopsis me dočekala poruka: “E, buraz, možeš li napisati ‘Fanfare 304’?” Naravno da mogu, odgovorio sam mu, otvorio sinopsis, a unutra je već pisalo: “Otvaranje: specijalno komponirana glazba Mateja Meštrovića – ‘Fanfare 304’.” Razumijemo se na jedan klik, ne trebamo nikada puno razgovarati o tome što se očekuje. Znao sam da je to glazba maksimalnog trajanja do dvije minute, glazba koja mora biti eksplozivna, himnična, velika, tako da privuče pažnju svih gledatelja jer se radi o velikom projektu, otvaranju velikog mosta – objašnjava Meštrović. – Ali zašto “Fanfare 304”? Kakve su to fanfare? – znatiželjni smo.
– Nakon 304 godine Dubrovnik je ponovo kopneno spojen s dijelom zemlje koji se tada, naravno, nije zvao Hrvatska, ali, evo, prvi put nakon ustanovljavanja hrvatskih granica kakve su sada, Dubrovnik se kopneno spaja s ostatkom zemlje – objašnjava nam Dolenčić.
Prije no što je prionuo skladanju glazbe za otvorenje Pelješkog mosta, Meštrović je komponirao glazbu za dokumentarni film “Žumberački uskoci” Večernjeg lista, čija je premijera napunila kinodvorane na Žumberku, u Zagrebu, Samoboru, Vukovaru... Glazbu je, kaže, skladao tri tjedna, radio je dnevno i po 16 sati. Projekt ga je, kaže, posve obuzeo.
– Jako sam ponosan na “Uskoke”, totalna su bomba! Ne volim se hvaliti, ali zbilja su epic i filmski i glazbeno pa zaslužuju svoj soundtrack. Napisao sam dosad glazbu za više od 400 dokumentarca, no ovu sam radio s velikom lakoćom. Pokretačka energija bila je sjajna, redakcija i novinari Večernjaka svi su jedna klapa i svi smo radili s poletom, energijom zajedništva, a rezultat se vidi – ponosno govori Meštrović.
Skladanje glazbe za živu izvedbu kao što će biti otvaranje Pelješkog mosta, dodaje, posve je drukčiji zadatak. Zakonitosti su različite. Kada skladam za film, moram ciljati da glazba bude kompatibilna sa svakim kadrom i sekvencijom u filmu, moram naciljati svaki trenutak pa to tehnički zna biti zahtjevno. Komponiranje za Pelješki most je drugačije, no također zahtjevno jer će skladbu uživo izvoditi Dubrovački simfonijski orkestar, zbor, puno izvođača – objašnjava. U glazbenom smislu, nastavlja, fokusirao se na Dubrovnik i Pelješac.
VIDEO Donesena odluka o imenu mosta koji spaja kopno s Pelješcem: 'Jednostavno je, lako pamtljivo'
– Radio sam na tome kako da ih mudro povežem, a da skladbe budu istovremeno grandiozne, spektakularne, da ih publika osjeti, a da istovremeno izvođačima budu “pod prstima”, da im ne bude preteško zasvirati. Za projekt kao što je Pelješac uvijek je na raspolaganju jako malo vremena. Očekuju nas samo dvije probe orkestra, no budući da pišem filmsku glazbu i služim se kompjutorom, prije toga čitavom orkestru i svim sudionicima poslao sam umjetnu, kompjutorsku snimku zbora, orkestra, cijele kompozicije i dio nota koje svatko od njih svira pa ih mogu preslušati i vježbati te doći spremniji na probe nego da ih čitaju prvi put tada na licu mjesta – kazuje Meštrović.
Za otvorenje je pripremio dvije kompozicije, „Fanfare 304“, koja će u 19 sati otvoriti čitavu ceremoniju. Nakon protokola i pozdravnih govora uslijedit će pak kompozicija “Neka prođu”, koja će biti svojevrsni nastavak skladbe “Neka uđu”, koju je s Dolenčićem napravio za otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara 2014. Stari Dubrovčani koji prate svako otvaranje rekli su nam da je to bilo jedno od najboljih otvaranja u povijesti Ljetnih igara. “Neka uđu” jedna je od najvažnijih rečenica na otvaranju Igara, a označava dopuštenje da glumci mogu ući u grad, unutar zidina. “Neka prođu” igra je riječi koja se referira na to, neka svi prođu tim mostom koji smo čekali desetljećima, odnosno stotinama godina – objašnjava Meštrović.
Obje kompozicije, “Fanfare 304” i “Neka prođu”, na mostu će imati svoju praizvedbu. Za “Neka prođu”, kao i za “Neka uđu”, inspiraciju je pronašao u bogatoj tradiciji Dubrovnika i Dubrovačke Republike. Bit će to, kaže, nešto sasvim posebno.
– Glazba za “Neka prođu” kombinacija je moje autorske glazbe s tradicionalnim dubrovačkim motivima. Koristio sam, primjerice, dubrovačku kompoziciju “Zelena naranča”, citate Đele Jusića i Dubrovačkih trubadura za koje sam dobio autorsku dozvolu. Sve kulminira linđom, uzvikivanjem, plesom uz lijericu, a kraj je kompozicija linđa s orkestrom i zborom. Možda griješim, ali čini mi se da još nitko nije linđo tako iskombinirao s orkestrom – navodi Meštrović.
Oba umjetnika svjesna su da ceremonija koja se približava ostaje za povijest.
– Istovremeno je to ogromna čast i velika odgovornost pa smo tako i pristupili, kao i uvijek na najvišoj mogućoj umjetničkoj razini i stvaralačkoj energiji, no sada smo dodatno motivirani jer ova je prilika zaista nešto posebno. Neka prođu! Jedva čekamo – zaključuju
