Dušku Kulišu bilo bi dovoljno da se 1991., ili 1995., ili 2005., ili 2025., zakiti hrvatskim nacionalnim insignijama, pa da dva-triput tarzanovski udari u svoje hrvatske i katoličke grudi, i da pred njim posrnu i padnu svi ti naši hrvatski identiteti. Međutim, Duško Kuliš nije to učinio. Zašto nije? Zato što bi bilo nedostojno i nepristojno
