Protiv Sime Dubajića (86) Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je istražni zahtjev zbog ratnog zločina koji je na kraju Drugoga svjetskog rata počinjen nad zarobljenim domobranima i ustašama.
Bacani u jame
Dubajić, koji živi u Srbiji, tereti se da je kao zapovjednik Motomehaniziranog 4. odreda Jugoslavenske armije formirao posebnu jedinicu od 70 vojnika čiji je jedini zadatak bila egzekucija zarobljenih pripadnika domobranskih i ustaških postrojbi. Prema Dubajićevoj naredbi, poseban vojni odred organizirano je zarobljenike iz Kočevja u Sloveniji odvozio na udaljenije mjesto Kočevski Rog gdje su bile organizirane likvidacije.
U zahtjevu za provođenje istrage navodi se da su likvidirani zarobljenici bacani u jame, a onda je preko njihovih tijela pobacano vapno. Predistražni postupak protiv Dubajića trajao je dugo jer je od zločina proteklo puno vremena i bio je zahtjevan posao prikupiti dokaze o partizanskom zločinu. Postoje dvije skupine dokaza. Jedna se odnosi na dokumentaciju o zločinu koja je sažeta u knjige pojedinih povjesničara ili se nalazi po arhivima.
Traži se i tjeralica
Drugi su dokazi svjedoci. Prema informaciji iz Državnog odvjetništva, nekoliko je živih svjedoka.
Optužio Tita i Milku Planinc
Simo Dubaić postao je “poznat” 1990., kad je za beogradski “Svet” ispričao o pokolju u Kočevskom Rogu: “Zapovijedao sam u Kočevskom Rogu. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naredbi. To danas govorim jer sam shvatio da je savjest jača od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. došao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustaša. Prije toga sam, 13. svibnja, dobio od Tita poruku da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Naredbu su izdali Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku nije mogao donijeti nitko osim Tita! Taj masakr izvršila je XI. dalmatinska brigada u kojoj je komesar bila Milka Planinc.” (Z. De.)
