Zakon o medijima jedan je od najtvrdokornijih jer je na snazi od 2003. (doduše ukinut jer nije donesen s potrebnom većinom pa je 2004. ponovno izglasan) te je mijenjan samo 2011., 2013. te lani zbog prelaska na euro. Aktualni zakon je iz vremena kad se još vjerovalo da će tisak živjeti vječno, dok već godinama europske politike osmišljavaju razne potpore kako bi se održalo novinarstvo kao javno dobro. Međutim, Hrvatsko novinarsko društvo aktualnu radnu verziju novog zakona ocjenjuje neprihvatljivom jer bi unazadila medijske slobode i položaj novinara i novinarstva, a sa žaljenjem konstatiraju i da Vlada ne prepoznaje novinarstvo kao javno dobro.
Oni su prije 18 mjeseci uputili svoje prijedloge, a ni radna skupina nije vidjela verziju prijedloga koja se pojavila. Dobro je što se konačno netko uhvatio "vrućeg krumpira", ali prijedlog očito treba doraditi.
Čemu služi "upisnik novinara"?
HND se protivi upisniku novinara i fotoreportera, što vide kao državnu kontrolu novinarstva. I glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, napominjući da je riječ o radnom materijalu, smatra da to nije dobra ideja, pita se što je to trebalo Ministarstvu kulture i medija i ističe da je "upisnik novinara" anakron u uvjetima kad "proizvođač sadržaja" može biti svatko s pristupom tehnologiji. Jedino bi imao smisla registar po modelu Udruge likovnih umjetnika kako bi novinari mogli ostvariti pravo na mirovinsko, socijalno i zdravstveno osiguranje i druge beneficije. Prema Klarićevu mišljenju, pogrešno je i potporu za digitalnu pretplatu vezati uz postojanje tiskane inačice. To treba ispraviti kako bi se omogućila pretplata za sva digitalna izdanja. I HND-u je riječ o nedopustivu razlikovanju.
POVEZANI ČLANCI:
Potpora distribuciji tiskanih medija ne odnosi se samo na "odabrane, nego na sva tiskana izdanja", obrazlaže Klarić. I porez na internetsko oglašavanje greška je Ministarstva proizašla kopiranjem ideje Europske komisije o posebnom porezu na prihod od oglašavanja koji ostvaruju big tech korporacije, na globalnoj razini oko 450 milijardi USD prihoda, od čega samo mali dio ide medijima. Ili se pošlo od francuskog modela gdje se dio ukupne oglašivačke potrošnje koristi za potpore neprofitnim i lokalnim medijima. Poseban porez samo na internetsko oglašavanje jedva pokriva troškove malog broja medija te je kod nas besmislen i neodrživ, ističe Klarić. HND-u je nejasno odnosi li se to na Google, Facebook... ili na elektroničke publikacije, što bi bio udar na online-medije.
U HND-u su zabrinuti zbog tendencije legalizacije cenzure kroz davanje prava nakladniku da bez obrazloženja ne objavi novinarski prilog, što je protivno uredničkoj neovisnosti i novinarskim slobodama. Neprihvatljivo je i obvezivanje novinara da uredniku otkriju izvor informacije, što HND povezuje s premijerovom najavom uvođenja kaznenog progona "curenja informacija".
HND-u je problematično i da novinar kojem je odbijena objava prilog može drugdje objaviti ako to nije u suprotnosti s njegovim obvezama prema nakladniku, jer većina zaposlenih u medijskim kompanijama imaju ugovorenu ekskluzivnu suradnju, a zbog pritisaka korporativnih oglašivača i politike ti prilozi nigdje neće biti objavljeni, tumače u HND-u. Žalosti ih i što Vijeće za medije, unatoč nekim izmjenama po načinu izbora pet, a ne više sedam članova, ostaje političko tijelo izabrano od saborske većine.
Neprihvatljiv im je i sastav Vijeća medijskih stručnjaka s golemim ovlastima u kojem bi dominirali, kažu, privatni profitni entiteti (najveći nakladnici tiskanih i elektroničkih medija, privatni pravni i medijski fakulteti), dok bi novinari i medijski stručnjaci bili marginalizirani. Kako bi to Vijeće odlučivalo i o dodjeli potpora, to je i nevjerojatan sukob interesa.
Zabrinjavajuće im je i što se izbjeglo sankcionirati prikriveno oglašavanje od kojeg novinari moraju biti izuzeti. HND ima dojam da se odustalo od poticanja medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija. A krajnje problematičan im je prijedlog po kojem "nije dopušteno u medijima umanjivati povjerenje javnosti u ulogu sudstva u demokratskom društvu".
HUP-Udruga novinskih izdavača kao posebno važne teme izdvajaju uključivanje i tjednog tiska u potpore, model izračuna potpora za distribuciju i pitanje koncentracije medija. Izdavačima je u vezi plasmana proizvoda i sadržaja pod pokroviteljstvom problem što ne smiju poticati na kupnju proizvoda zbog trenda native oglašavanja, što bi im umanjilo prihode.
Ukida se traženje ispravka!?
Pitaju se i koje bi udruge (nakladnika, novinara...) i čiji akti bili relevantni vezano uz samoregulaciju i koregulaciju te koja bi udruga bila relevantna za potvrdu potpora. Nije im dobro rješenje vezivanje potpora uz broj registriranih novinara, protive se i kriteriju plaća, dok je nužno definirati kako to nakladnik promovira medijsku pismenost. Neprihvatljivo im je ako bi Vijeće stručnjaka za medije moglo donijeti statut pojedinom nakladniku kad se u roku ne usuglase s novinarima. Sporno im je i što je rok za tužbu produljen na šest mjeseci s obzirom na to da su danas svi online pa je upitna svrha tako dugog roka. A ne slažu se i što bi bio ukinut uvjet prethodnog traženja ispravka.
>> VIDEO Pogledajte timelapse oluje koja je odnijela ljudske živote i nanijela strašnu materijalnu štetu
Iskreno rečeno; čisto svejedno kakav god zakon bio, Jer mediji i onako i ovako, već duuuuuuuuuuuuugo pišu i govore potpuno "slobodno" ono što im drugi (sponzori, političari,,,,,,,,,) dozvoljavaju da pišu i govore. Samo ne smiju pisati i govoriti što im spomenuti ne dozvoljavaju. Gdje ćeš veče slobode????