Suočavanje sa spoznajom o ozbiljnoj bolesti i posljedicama koje nosi operacija glave i uklanjanje tumora zauvijek su promijenili život naše političarke Đurđe Adlešič (50). Život žene koja je prije četiri godine istodobno radila čak tri zahtjevna posla – potpredsjednice Sabora, gradonačelnice Bjelovara i predsjednice HSLS-a – promijenila je nesvjestica na ulazu u crkvu u Novom Vinodolskom, na blagdan Velike gospe 2006.
Šokovi za cijelu obitelj
– Bio je to "žuti karton", posljednje upozorenje pred isključenje. Iako se najradije ne bih prisjećala tog razdoblja, pamtim tek zabrinuta lica koja su se oko mene okupila kada sam došla k sebi. Mislila sam sve pripisati sparini i gužvi, no, na sreću, prijatelji su me nagovorili na preglede – prisjeća se Đ. Adlešič događaja za kojim su slijedile pretrage po preporukama Andrije Hebranga i Mate Granića.
Zaredala su sve zabrinutija lica liječnika, a onda i dijagnoza – tumor na mozgu.
– Neopisivi su to trenuci, šokantni i za sve oko mene, obitelj, prijatelje... No, izbora nije bilo – prisjeća se političarka koja se za koji dan oprašta s petim desetljećem.
– Ne oklijevam u donošenju odluka pa sam se i tada, nakon razgovora s prof. Joškom Paladinom, benignog tumora na mozgu odlučila riješiti što prije. Bilo je sugestija da to obavim negdje vani, no nisam htjela, baš kao ni mogućnost da ga "uzgajam" i pratim u što će se pretvoriti – iskrena je Đ. Adlešič koja se, dodaje, s potpunim povjerenjem prepustila timu dr. Paladina.
Njezinu odluku da javno objavi svoje zdravstveno stanje neki su čak nazvali političkim reklamerstvom.
– Primajući plaću iz proračuna i smatrajući se javnom osobom, držala sam svojom obvezom objasniti zbog čega otvaram bolovanje. No, požalila sam jer sam tako i svoje dečke, sina Valentina i supruga Staška, izložila povećalu javnosti. A i ja sam bila željna mira, posebno večer prije operacije koju smo proveli zajedno, što još pamtim. Teško mi je bilo, sjećam se, roditeljima objasniti na kakve pretrage i operaciju idem – iskrena je Bjelovarka koja je prije dvadeset godina karijeru prosvjetarke zamijenila politikom.
Već nekoliko dana nakon operacije, koja je poprilično trajala, Đurđa Adlešič je, primajući prve posjetitelje u bolesničkoj sobi, zanemarila obećanja da će se više brinuti o svom zdravlju.
Velika inventura života
- Odlučlia sam, iako je moja obitelj negodovala, odraditi još jedne izbore jer mala stranka, ne biste vjerovali, znači i veliku brigu i veliku odgovornost. Najavila sam – okrećem ploču, posvetit ću se sebi i zdravlju. Obećala sam si da ću otići iz aktivne politike i to sam ispunila. Dugujem ispriku svima koje sam zakidala neprestano radeći. Stala sam na loptu.
- Iako i dalje, po mišljenju liječnika, radim i previše, imam mir, puno se bolje nosim sa stresom. Više mi ne treba metvica – šali se na svoj račun Đurđa Adlešič podsjećajući na anegdotu koja je kružila parlamentom o tome da je mirna zato što pije čaj od metvice.
– U trenucima, koje ne bih poželjela nikome, napravite svojevrsnu inventuru života. Okrenula sam se i pogledala svoj život i ono što mi od njega preostaje. Moji su se prioriteti promijenili. Sada znam koliko mogu. Posao u Vladi vrlo je opsežan, zahtijeva puno rada, vremena, putovanja... Dan mi je i dalje kratak za sve što bih željela učiniti uz posao. Malo je, premalo vremena za moje bjegove u Novi Vinodolski, šumu, prirodu, more, putovanja...
Nisam baš sportski tip pa je Medical joga po mojoj mjeri
- Nedavno sam se nasmijala na vlastiti račun razgovarajući s prijateljima kojima sam rekla da se nisam bavila sportom. Ispravio me, na sreću, suprug pa sam ispala prava sportašica. Skijam, ali rekreativno, vozim bicikl, ali zato što nekamo idem, u Bjelovaru sam njime išla na posao, jašem zato što obožavam konje, zmajarila sam jer su me vozili na panoramsku vožnju, ronila sam jer me zanimalo da vidim kako je ispod vode... Sve je to bilo s razlogom – smije se političarka kojoj prijatelji priznaju da joj zrele godine najbolje pristaju i da izgleda bolje nego devedesetih.
– Jedini sport koji me zanima, istina iz drugog kuta, jest nogomet. Točnije, ono što se oko njega događa – kazuje Đ. Adlešič.
– Joga je pak nešto što sam otkrila nedavno i što je vrlo dobro utjecalo na moje opće stanje te mi pomaže da ostanem u formi. Čak i boljoj nego što sam bila. No zanimljivo je, i meni osobno vrlo korisno, to što sam vježbajući jogu u Medical joga centru Zagreb s osobnom trenericom naučila vježbe koje mi pomažu u dnevnim obvezama, koncentraciji, rasterećuju me, njima izbjegavam negativan utjecaj stresa. Jedna od njih je, na primjer, vježba disanja kojom se kontrolira rad srca i koja se može raditi bilo gdje, a da nitko i ne vidi niti zna da vježbate. Vježbanje joge pomaže mi da kvalitetnije kontroliram sebe i svoje postupke, budem dobronamjernija, mirnija. To je jedina joga koja me zanima, dok neke druge nude sadržaje koji nisu nužno prihvatljivi. Ako budem dovoljno dobra zdravlja, planiram ovo proljeće ponovo ozbiljnije sjesti na konja.
Ja bih ovoj dami preporucila da se okani velike politike. Dobro joj je islo preskacuci iz jednog tabora u drugi i glumila je veliku \"personu\",ali cemu ovo prikazivanje povijesti bolesti? Svatko od nas ima svoju privatnost,ali je ne koristi uu promotivne svrhe. Ovi prilozi su doista neprimjereni. Ako joj se dogodi da cuje sto ne bi zeljela,sama je sebi kriva.