Više od 1500 djece evakuirano je iz Džungle u Calaisu, čime je završeno premještanje ovog izbjegličkog kampa koji se nalazio samo koju stotina metara od ulaska u tunel ispod La Mancha. Ovi donedavni stanovnici jednog od najgorih slumova koji su niknuli u posljednje vrijeme na tlu Starog kontinenta u dobi su između 10 i 14 godina, a većina njih došla je bez pratnje odraslih. Svi su imali samo jedno na umu, dočepati se Velike Britanije, no ovi su snovi većini sada razbijeni. Mahom će biti razmješteni u imigrantske kampove diljem Francuske.
Na meti pedofila
Iako se tisuću i petsto djece čini golemim brojem, to je samo kap u moru djece koja su bez igdje ikoga u imigrantskom valu došla u Europu i kojima više nema traga. Među gotovo 300.000 djece koja su iz Turske i Libije tijekom 2015. godine ušla u EU, gotovo trećina njih došla je bez pratnje, a za desetke tisuća više se ne zna gdje se nalaze. Nakon što su registrirana, djeca su jednostavno nestala iz imigrantskih kampova i centara.
Samo u Njemačkoj izgubljen je bilo kakav trag za 9000 djece koja su ušla u zemlju, u Švedskoj ih je “nestalo” oko tisuću, u Italiji, procjenjuje se, oko pet tisuća... Ta se djeca danas nalaze negdje na području Europske unije, a vjerojatno preživljavaju od pomoći prolaznika koju prikupe prosjačeći dok noći provode pod vedrim nebom. Ta se, danas napuštena djeca, u najvećem broju slučajeva nisu sama odlučila na putovanje iz izbjegličkih kampova Turske prema Starom kontinentu. Dobar dio njih iskorišten je kao “maska” za odrasle, mahom muške imigrante koji su djecu jednostavno poveli sa sobom prema Grčkoj, i dalje balkanskom rutom preko Austrije do Njemačke, računajući kako će kao “očevi s djecom” imati bolji tretman. Kada bi došli do krajnje točke puta, najčešće kada bi ušli u Njemačku, jednostavno bi napustili djecu da se dalje sama snalaze.
Ova svojevrsna dječja humanitarna katastrofa, za koju javnost gotovo i ne zna, to je gora kada se ima na umu da su na ovu nezaštićenu djecu bacili oko i pedofili. Baš kao što su svojedobno, početkom devedesetih godina pedofili masovno putovali u Rumunjsku kako bi iskoristili djecu koja su bježala iz Ceauşescuovih dječjih domova, a sklonište potom tražili u bukureštanskoj kanalizaciji, gdje ih je u jednom trenutku bilo više od dvadeset tisuća.
Dužnost Europske unije
Ona djeca koja se ipak nekako snađu nerijetko se prijavljuju u džamije diljem Njemačke, Belgije ili Francuske gdje ih pak imami “uzimaju pod svoje”. Naravno, velik dio djece dobije relativno dobru skrb, no određeni postotak ulazi u svojevrsni program radikalizacije, čime se gradi topovsko meso za neke buduće terorističke napade. Jer djecu koja na putu do Europske unije prođu kalvariju vrlo je lako “odgojiti” u radikala kojemu je vjera u islam sve, jer ništa drugo i nemaju. Takvi mladi radikali u koje se prometnu djeca iz imigrantskog vala bit će spremni učiniti sve što se od njih zatraži, uključujući i izvođenje bombaškog samoubilačkog napada.
Prizori djece imigranata bili je najpotresniji prošle godine, no nije dovoljno samo im otvoriti vrata. Djeci razorenog djetinjstva koja su na Stari kontinent došla iz Sirije, Afganistana, Iraka ili neke četvrte ratom uništene zemlje Europa je dužna osigurati skrb, smještaj, školovanje... Jer u suprotnom, zemlje primateljice ne samo da nisu ispunile svoju humanitarnu dužnost već nisu učinile ništa. Samo su im nesigurnost života kod kuće i opasnost od bombi zamijenile nesigurnošću života na ulicama europskih gradova i opasnosti od pedofila i radikalnih islamista koji će im oblikovati život u bijedi, mržnji i neznanju.
>> Zadnji korak u zatvaranju Džungle: Francuzi iselili i zadnje malodobne migrante
Dobro, a sada ponovno, po tko zna koji put, moram, postaviti pitanje: Gdje su tada bili famozni "novinari" i mediji koji su se iz petnih žila zalagali za nekontrolirano puštanje tih ljudi preko granica - premda je već tada svakome s imalo soli u glavi i poštenja u srcu bilo jasno da je masa te djece čije su nam slike uporno stavljali na naslovnice ISKORIŠTENA za prelazak granica od strane ljudi vrlo sumnjivih namjera, koji ne prezaju ni od čega, pa ni od otimanja djece za svoje potrebe? Gdje su sada, kad su ove činjenice konačno isplivale na površinu, svi oni koji su zagovarali onakav nekotroliran ulazak u EU (puko popisivanje ljudi na osnovu tko zna kakvih - najčešće krivotvorenih - dokumenata nije nikakva kontrola, da se razumijemo) i koji su sve nas koji smo jasno ukazivali na svu štetu koju čine nazivali kojekakvim pogrdnim imenima? Gdje su sada ta "nestala" djeca? Još je i dobro ako su samo završila na ulicama i po džamijama - ali bojim se da ih je većina pala u ruke pedofila i pedofilskih ubojica koji je EU puna! I to ne bez razloga puna, nakon desetljeća poticanja svih mogućih perverzija! Gdje su ta djeca, "novinari"? Tko će odgovarati što ih se puštalo praktički bez pitanja preko granice zajedno s njihovim otmičarima i što nije postojao nikakav pravi sustav koji bi ihz prihvatio i pratio, tako da se zna gdje su? Tko će za to odgovarati, Večernji?