Kada je Zvonko Delaš iz Vinkovaca krajem siječnja u nesreći dok je pilio drva gotovo ostao bez ruke, danas on već miče prstima, a sve zahvaljujući dr. Želimiru Orkiću, plastičnom kirurgu i osoblju Traumatološkog odjela osječkog KBC-a.
- Susjedi sam rezao drva cirkularom koji mi je zahvatio rukav i povukao poruku pa mi je sječivo gotovo potpuno odrezalo ruku iznad šake. U tom trenutku samo osjećaš toplinu, a bol se osjeti kasnije. Šaku, koja je visila na pet milimetara kože, uhvatio sam desnom rukom i stisnuo ostatak ruke da bih zaustavio krvarenje, a susjed me odvezao u vinkovačku bolnicu i odmah me prevezli u Osijek jer nemaju opremu za takav zahvat. U Osijek smo stigli valjda za 20 minuta i na ulazu u KBC već nas je čekala spremna ekipa pa je sve teklo brzo i profesionalno, poput serije Hitna služba. Prvo su htjeli amputirati dio ruke, ali su nazvali dr Orkića koji je već bio otišao kući na odmoru. Rekao je kolegama neka ne amputiraju i da će on operirati jer misli da bi mogao spasiti ruku. Operacija je trajala šest i pol sati, imao sam lokalnu anesteziju i svega sam bio svjestan, čuo što liječnici i sestre govore pa sam čak i pričao s njima - sjeća se Zvonko Delaš svih detalja tog dramatičnog popodneva i večeri 29. siječnja. Pokazuje nam rengenske snimke presječene ruke na kojima se vidi kako su sve kosti između šake i lakta presječene, a poslije metalnim pločicama i vijcima sastavljene. U bolnici je proveo 12 dana i svakom previjanju je nazočio i dr. Orkić, nekada je dolazio i od kuće, ako nije bio u bolnici.
- Čujem kako nekim bolnicama prijeti stečaj iako imaju vrhunske stručnjake poput dr. Orkića, a država je milijardama sanirala banke, to mi nikako ne ide u glavu. Tek kada se nađeš u situaciji poput moje, shvatiš kakve vrhunske stručnjake i divno medicinsko osoblje imamo u bolnicama. Dr. Orkiću i osoblju osječke Traume sam zahvalan do kraja života - kaže Delaš dodajući kako je bio već na 15-tak tretmana na bioterapiji u barokomori i još će ih jednom toliko imati i svakog dana mu je bolje, a poslije će na fizikalnu terapiju. Na longeti koju će uskoro zamijeniti gips, ima ugrađen dodatak za vježbanje prstiju koji mu pomaže, kako kaže, da se prsti ne umrtve. Već sada može uhvatiti mobitel, a uskoro će, vjeruje, moći raditi i s cirkularom, ali će biti puno pažljiviji.
- Bila je to vrlo zahtjevna operacija jer je ekstremitet bio gotovo potpuno odsječen pa smo morali spajati krvotok, sašiti živce, povezati kosti i tetive. Srećom, bio je neoštećen bitni živac koji je važan za gibanje prstiju. Mnogi misle da je plastična kirurgija samo estetska kirurgija, a ona je reimplantacija i rekonstrukcija jer moramo osigurati i funkciju organa. U ovom slučaju je vraćena funkcija šake i izgled - kaže dr. Orkić dodajući kako je zahvalan kolegi mikrovaskularnom kirurgu dr. Pinatiću, instrumentarkama i sestrama bez kojih ova zahtjevna operacija ne bi uspjela.
>> Maloljetniku zbog \"topovskog udara\" amputirani dijelovi 2 prsta
Ovi su doktori heroji, u kakvim sve uvjetima rade, svaka čast