'Dobro je da Pupovac ode u Škabrnju, izgledno je da ja odem u Varivode'

Dobro je da Pupovac ode u Škabrnju, sve su to geste iskazivanja pijeteta prema bratstvu i jedinstvu i ponovne ljubavi balkansje brače po jeziku, krvi i kulturi sa obilju strana rijeke Drave, Dunava, Korane, Drine, Une i Save.

Kažu najnovije povijesne knjige da je 700 hrvata u Sinju i oko 150 žena i djece pobijedilo 70.000 Turaka. Još 1715, u Morejskom ratu. Sinjski branitelji imali su oko 40 poginulih a Turci 10.000. Nije bitno što se ne spominjuu 5.000 profesionalnih plaćenika koje su Mletci doveli da brane mletački posjed Dalmaciju. Niti mletačko topništvo na tvrđavi u Sinju i okolnim utvrdama. A što je najstrašnije nisu to bili Turci. Već Hrvati iz Livna, Čapljine i Mostara. I skupina albanskih pješaka. Hrvati koji nisu znali niti turski jezik, niti tursko pismo a niti tursku vjeru. I sad mi slavimo pobjedu kada su hrvatske izbjeglice iz Prozora, Jablanice i Rame, koji su se sklonili u Cetinsku krajinu i pristali biti vojnicima za korist i interese Venecije se borili protiv Hrvata iz Hercegovine koje su silom ili milom mobilizirali i natjerali u napad na venecijanske posjede u Dalmaciji. To je bila tragedija, poginuti za strane interese koja se pretvorila u državnu svečanost kako bi se u Dalmaciji pokazalo tko je na vlasti. Pa su joj pohodili i Austrijanci, i iz Kraljevine Jugoslavije, NDH, Socijalističke Jugoslavije i na kraju Republike Hrvatske. A alkari se njima klanjali. I slavili hrvatsku tragediju uklete hrvatske sudbine.

Brkati mesari gađaju limeni obruč....kako bi Ante Tomić to lijepo formulirao....plebejska zabava.