Kao bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković stekla je veliko povjerenje građana. Gradeći instituciju i ne birajući koga će istraživati i u konačnici kažnjavati zaradila je kapital za koji su mnogi mislili da bi mogla biti sasvim solidna odskočna daska za ulazak i u visoku politiku. Orešković je na krilima “nove slave” osnovala i stranku, nazvala ju je Start, napravila više pogrešaka u koracima i doživjela dva teška izborna debakla. Prvi u Lici gdje se za županijsku skupštinu zapravo nije ni uspjela formalno natjecati jer nije ni skupila dovoljno potpisa za kandidaturu. Drugi debakl sustigao ju je na izborima za Europski parlament. Mnogi bi nakon toga odustali, digli ruke od politike, pogotovo oni koji imaju što raditi kao što ima Dalija Orešković.
Neka me Vlada ‘prekopira’
Ali njoj vrag kao da ne da mira pa je ovog ljeta sjela, zasukala rukave i za predstojeće predsjedničke izbore, na koje također planira ići, napisala detaljan politički program za Pantovčak koji je nazvala Plan za Hrvatsku. Riječ je o 34 stranice detaljno razrađenih ciljeva i mjera, pa i rokova u kojima se trebaju provesti, a koji je, kako sama kaže, preduvjet za uspostavu pravednosti u društvu, izgradnju odgovornosti svih nositelja državne i ostalih razina vlasti te provođenja transparentnog upravljanja javnim poslovima i javnom imovinom. No tri su mjere, sukladno postojećem Ustavu, ključne. Prva se odnosi na razradu načina na koji se predsjednik države brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
“Situacija u kojoj izvršna vlast ovisi o podršci parlamentarne većine koja je nastala na temelju izborne prijevare birača i političke trgovine ozbiljan je povod u kojem postoji ne samo mogućnost već i dužnost i obveza predsjednika da na temelju ustavne odredbe upozori na nestabilnost državne vlasti koja iz tih okolnosti proizlazi”, piše Orešković u programu te predlaže da se ovlasti iz članka 94. Stavka 2. Ustava razrade posebnim zakonom, odnosno da se u njih uvrsti da predsjednik prati provedbu i ispunjavanje ciljeva iz nacionalnih strateških dokumenata, da prati uvjete u kojima institucije obavljaju svoje zadaće te da promiče neovisnost i nepristranost rada državnih tijela, osobito u situacijama u kojima se može smatrati da postoji politički ili drugi neprimjereni pritisak.
Druga ključna točka koju Orešković predlaže jest da se zakonski uredi postupak sukreiranja vanjske politike te način određivanja hoće li predsjednik države ili predsjednik Vlade zastupati i predstavljati RH u Europskom vijeću. Jer, kako Orešković naglašava, iz dosadašnjeg je iskustva jasno da u postupanju predsjednika i premijera ne postoji jedinstvena vanjska politika niti se predsjednik i premijer odnosno Vlada pridržavaju zajedničkih, prethodno usuglašenih stavova i vrijednosti.
Treća točka programa može se nazvati i stupom programa, a odnosi se na borbu protiv korupcije. Bivša šefica povjerenstva poziva se na članak 102. Ustava i obećava kako će, postane li predsjednica, predložiti Vladi održavanje sjednice na kojoj će se raspraviti prijedlog nacrta strategije suzbijanja korupcije koji je Orešković također izradila i koji se odnosi na razdoblje od 2020. do 2025. U toj strategiji, za koju joj ne smeta ni da je Vlada “prekopira”, Orešković polazi od ocjene da je korupcija postala nosivi stup svih grana državne vlasti te da postojeća Strategija koju je Sabor donio za razdoblje 2015.- 2020. nije postigla cilj što se vidi, kaže, i po načinu na koji je napravljena rekonstrukcija parlamentarne većine.
Recept za borbu protiv korupcije je u prevenciji, transparentnosti i uspostavi učinkovite represije koja se temelji na neovisnom i nepristranom pravosuđu. Orešković drži da nam treba fiskalna transparentnost, što znači potpuna otvorenost državnog proračuna i proračuna svih jedinica lokalne i područne samouprave kao i svih drugih javnopravnih tijela i korisnika koji se financiraju proračunskim sredstvima ili na temelju nameta propisanih posebnim zakonima. To bi značilo da bi sva javnopravna tijela i svi korisnici koji se financiraju iz proračuna na svojim internetskim stranicama morali prikazivati sve uplate i isplate. Nešto slično je već uveo grad Bjelovar.
Prikazi sudske prakse
Orešković bi od Vlade tražila da tu mjeru implementira do 1. siječnja 2021. Za one koji je se ne bi pridržavali, odnosno koji ne bi objavljivali uplate i isplate, predlaže strože sankcije pa i mogućnost uskrate isplate dijela novca iz proračuna u idućem proračunskom razdoblju kao i postupak pokretanja smjenjivanja za odgovorne osobe. Strategijom nadalje predlaže i osnivanje posebnog Ureda za prevenciju korupcije koji bi u odnosu na postojeće Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa imao bitno širi djelokrug rada i nadležnosti. To treba biti stalno samostalno i neovisno tijelo, a jedna od zadaća bila bi mu i analiza korupcijskih rizika.
– U nadležnosti postojećeg Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa manje je od 2000 dužnosnika. Na taj se način pravila o sprečavanju sukoba interesa i prevencije korupcije vješto izbjegavaju te je omogućeno da se klijentelizam i korupcija duboko ukorijene u samu strukturu sustava – smatra Orešković te zato predlaže proširenje kruga dužnosnika u Strategiji.
Prioritet su, kaže, članovi uprava trgovačkih društava tvrtki kćeri, kad je riječ o tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu, te članovi uprava trgovačkih društava u većinskom vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave i njihovih tvrtki kćeri.
– Proširenje kruga dužnosnika mora obuhvatiti i zastupnike u EU parlamentu, veleposlanike i konzule, ravnatelje i članove uprava zdravstvenih, obrazovnih i znanstvenih ustanova, ustanova u kulturi, umjetnosti te sve osobe na rukovodećim funkcijama koje sudjeluju u postupcima javne ili jednostavne nabave, dodjeli koncesija ili odobrenja, dodjeli javnopravnih ovlasti, provođenju postupaka sklapanja ugovora o zakupu ili najmu, direktore glavnih ureda turističkih zajednica, članove upravnih vijeća agencija… – naglašava Orešković.
A osim širenja kruga dužnosnika, Orešković traži proširivanje kataloga zabrana stupanja u poslovne odnose, osnivanje registra sklopljenih ugovora i poslovnih odnosa, registra svih donacija, sponzorstava i plaćenih oglasa u medijima, traži registar lobističkih aktivnosti, zaštitu zviždača…
Orešković kao jedan od ključnih problema vidi pravosuđe i to što je po povjerenju u pravosuđe RH na zadnjem, 28. mjestu, među svim državama članicama EU. Zato drži potrebnim i jačanje etičkih standarda u pravosuđu. Kodeks sudačke etike postoji, ali važnost i uloga etičkih kodeksa, kaže, ne očituje se u njihovu postojanju nego u njihovoj provedbi i javnoj vidljivosti te provedbe koja izostaje.
Zato Strategija predviđa da Etičko povjerenstvo sudaca i Etičko povjerenstvo državnih odvjetnika
izradi pregled donesenih odluka, kako bi se javnost upoznala s vrijednosnim i profesionalnim standardima sudaca i državnih odvjetnika. A kao problem ističe i neujednačenost sudske prakse koja također potkopava povjerenje u pravosuđe. Zato se Strategijom predviđa i izrada pregledne baze podataka s komparativnim prikazom sudske prakse, što bi, drži Orešković, dalo okvirne odgovore na pitanja o vrsti i visini izrečenih kazna za određena kaznena djela, duljini trajanja postupka, katalog olakotnih i otegotnih okolnosti, ali i okvirno očekivanje postupanja suda u budućim slučajevima.
Strategija ide i korak dalje i uvažava zaključke znanstvenih istraživanja iz kojih proizlazi da prevelik broj i razmrvljenost jedinica lokalne i područne samouprave te postojeće izborno zakonodavstvo stvaraju plodno tlo i utječu na kapilarnu raširenost korupcije na svim razinama. Zato predlaže i teritorijalni preustroj odnosno smanjenje broja jedinica lokalne i područne samouprave što bi bio zadatak stručne radne skupine koju bi morala formirati Vlada. Predlaže i izmjenu izbornog zakonodavstva i granica izbornih jedinica ili broja zastupnika s obzirom na broj birača kao i uvođenje elektroničkoga glasovanja i elektroničkih referenduma.
Njen Maltezer bi na izborima dobio više glasova od nje!