Očekivanja da će građanska inicijativa U ime obitelji nakon referendumskoga trijumfa sklopiti neki politički savez s HDZ-om, odnosno da će Željka Markić i Tomislav Karamarko osnovati političku koaliciju pokazala su se nerealnima. Očekivanja pak da će se Nacionalni forum poslije prerastanja u stranku približiti SDP-u, da će Nikica Gabrić sklopiti politički savez sa Zoranom Milanovićem pokazala su se iracionalnima.
Željka Markić prednost pred Tomislavom Karamarkom i njegovim HDZ-om dala je novoosnovanom Savezu za Hrvatsku, dok je Nikica Gabrić svojim favoritom javno označio Ivu Josipovića, a u pozadinu odgurnuo Zorana Milanovića. Tako su stranke nositeljice hrvatske političke bipolarnosti ostale kratkih rukava u ovo zimsko vrijeme.
Dogodilo se da je nakon propalih pregovora s Karamarkom Željka Markić sklonija upustiti se u političku neizvjesnost nego se udružiti s HDZ-om. Dosadašnja svjetonazorska očitovanja pokazuju da je inicijativa i tradicionalnija i nacionalnija od HDZ-a. Ta je stranka očito ispod nacionalnih mjerila koje inicijativa smatra važnim i nužnim za Hrvatsku. Uvjerljiva referendumska pobjeda učinila je takve zahtjeve sasvim legitimnim.
U ime obitelji očito smatra da u HDZ-u vlada prijetvornost, tj. da im tradicionalne vrijednosti – nacija, vjera i obitelj – i nisu najvažnije. U udruzi smatraju da su to samo predizborni hadezeovski politički rituali. Spominjanje tih tradicionalnih vrijednosti, smatraju, služi jedino prikupljanju izbornih glasova. Osim toga, nespojivo je i s boljim demokratskim običajima da glavnu nacionalnu stranku vode bivši obavještajci, Tomislav Karamarko i Milijan Brkić Vaso.
Neizvjesno je što udruga U ime obitelji može dobiti udruživanjem sa strančicama Milana Kujundžića, Danijela Srba i Branka Borkovića! Kujundžićeva je stranka politički neafirmirana, Srbova politički devastirana, dok je Borkovićeva valjda samo pokušaj ostvarivanja njegovih nerealiziranih ambicija. U tome je savezu jedini politički faktor HDSSB Vladimira Šišljagića. Konzervativcima su valjda prihvatljivija i nepoznata politička bespuća od disciplinirane izvjesnosti HDZ-a.
Sličan bi mogao biti i politički rezon Nikice Gabrića u odnosu na SDP. Od nesposobnog i stranački poslušničkog SDP-a Gabrićev se Nacionalni forum čak i površnim uvidom doima ne samo sposobnijim nego i socijalnijim i nacionalnijim. U HDZ-u kao da se još od vremena lova na generala Antu Gotovinu smetnulo i zapustilo domoljubno. A u SDP-u kao da se još od vremena komunizma zaboravilo na socijalno.
Između dviju nositeljica naše političke bipolarnosti postoji još sličnosti.SDP više, a HDZ manje baštinici su i nasljednici komunističke političke paradigme. SDP je izravni potomak nekadašnjih komunista, a HDZ jugoslavenskih bivših komunista. I stranački im predsjednici imaju sličnosti. Obojica vole da ih se sluša, nagrađuju poslušnost i kažnjavaju svaki neposluh. Najveća im je pak valjda sličnost manjak “komunikacijskih vještina”. Karamarko je govornički neuk, zgrčen i nemušt. PR maheri možda su mu jedina šansa.
Dok Karamarko govori kratko i usiljeno, Milanović zbori obično dugo i jednako loše. On često zvuči razmetljivo, pa i šarlatanski, o svemu ima što reći na način kvartovskoga prznice, a i usto je još i uvjeren da je to što govori jako pametno. U posljednje vrijeme nastupa i kao “povjesničar”! Njegova je tvrdnja o tome kako u Europi nije bilo masovnijih deportacija i progona dok ih nisu počeli raditi ustaše doista originalna. Kao da već 1933. nije osnovan Dachau!
Jesu li onamo dobroćudni nacisti dovodili zločeste Židove da u logorima beru tratinčice i meditiraju slušajući glazbu Richarda Wagnera?! Psiholozi, politolozi i nadasve komunikolozi imali bi i s Milanovićem i s Karamarkom grdnoga posla. No ni njihova stručnost nije zalog ni jamstvo za HDZ-ov i SDP-ov budući uspjeh. HDZ nosi stigmu moralno kompromitiranoga, a SDP biljeg nesposobnosti. Da su HDZ i SDP ispunjavali svoja obećanja, Foruma i Saveza ne bi ni bilo.
Jajcinovicu, jako dobra analiza! O detaljima bi se dalo diskutirati, ali sveukupno jako dobro.